SlobodniPodcast
Dva glasanja, jedan dan, jedno pitanje: povjerenje
Riječi urednika

Dva glasanja, jedan dan, jedno pitanje: povjerenje

·10 min čitanja

Prije godinu dana, u gostovanju na podcastu Mrežnica, upozorio sam na dvije stvari. U istoj emisiji, u razmaku od dvije minute.

Prva:

“Ne znam kome je briljantna ideja pala na pamet da oni mogu naše poruke čitati, odnosno snimati prije enkripcije. […] Halo, ti ćeš nadzirati četristo osamdeset milijuna ljudi da bi par stotina njih uhvatili? […] I mnogi će ljudi reći: ‘Ja nemam što skrivati.’ Halo, stop. Sloboda je moja na prvom mjestu. To je sad u ranoj fazi, a mi to ni ne znamo da se događa. Događa se ovog trenutka.“

Druga:

“Europska centralna banka, kojoj smo mi predali svoj monetarni suverenitet, odlučit će hoće li ići prema digitalnom euru. […] To omogućava programiranje. Što to znači? To znači da možete koristiti novac samo za ono za što vam dozvole. Postavlja se pitanje: zašto je ta mogućnost uopće postavljena? Ako je to moj novac i ja odlučujem o njemu, kako je moguće da netko postavlja mogućnost da netko drugi odluči za moj novac? E pa zato što ima plan s tim.“

Jučer, 9. srpnja 2026., Europski parlament glasao je o obje stvari. Isti dan. Ista zgrada. Poruke ujutro, novac popodne.

Prvo glasanje: vaše poruke

Glasalo se o oživljavanju privremene Uredbe (EU) 2021/1232 — tzv. Chat Controla 1.0 — koja platformama (Gmail, Messenger, Instagram, Snapchat…) daje pravnu osnovu da dobrovoljno skeniraju privatnu komunikaciju radi otkrivanja materijala seksualnog zlostavljanja djece. Da budem precizan, jer preciznost je ono što propaganda ne voli: to NIJE “veliki” Chat Control 2.0 sa skeniranjem prije enkripcije, na koji sam upozoravao — taj se i dalje pregovara. Ovo je njegov mali brat. Ali put kojim je mali brat jučer prošao kroz Parlament vrijedi zapamtiti, jer je to put kojim jednog dana može proći i veliki.

Pratite brojke:

26. ožujka 2026. — Parlament u prvom čitanju odbija produljenje: 311 protiv, 228 za, 92 suzdržana. Dovoljna je obična većina. Zakon 3. travnja istječe. Obično, kad Parlament odbije tekst, Vijeće stane i Komisija prijedlog povuče.

2. srpnja 2026. — Vijeće EU, na poticaj EPP-a i Manfreda Webera, uzima isti tekst bez izmjena i usvaja ga kao svoje stajalište u prvom čitanju. Time formalno pokreće drugo čitanje. Rijetko korišten potez — ali savršeno legalan.

7. srpnja 2026. — Parlament izglasava hitni postupak: 331 za, 304 protiv. Preskače se odbor, ide se ravno na plenarno glasanje.

9. srpnja 2026. — Za odbijanje stajališta Vijeća: 314 za, 276 protiv, 17 suzdržanih. Većina prisutnih — protiv zakona.

I zakon je preživio.

Kako? U drugom čitanju vrijedi drugo pravilo: za odbijanje ili izmjenu potrebna je apsolutna većina svih zastupnika — trenutačno 360. Ne većina onih koji su došli glasati; većina svih, uključujući odsutne. U tom aritmetičkom režimu svaki zastupnik koji je ostao doma i svaki suzdržani de facto je glasao za tekst Vijeća.

U ožujku je 311 glasova protiv bilo dovoljno da zakon padne. U srpnju 314 glasova protiv nije bilo dovoljno da ga zaustavi. Isti tekst, ista zgrada — promijenjena je samo matematika. Tko je birao proceduru, birao je i ishod. To se ne zove slučajnost. To se zove zanat.

Poštenja radi: Parlament nije bio potpuno nemoćan. Izglasani su amandmani koji izričito isključuju end-to-end enkriptirane komunikacije iz dosega zakona, pa tekst sada ide Vijeću — ono ima tri mjeseca da amandmane prihvati (i zakon vrijedi do 3. travnja 2028.) ili se ide u mirenje. Zakon, dakle, još nije na snazi. Ali presedan jest: Parlament je zakon pokopao, a zakon je iskopan. Zastupnica Zelenih Markéta Gregorová rekla je otvoreno: “Obično, kad Parlament odbije tekst, Vijeće prestane raditi na njemu. Sada smo prisiljeni na drugo glasanje koje dovodi u pitanje bit demokracije.”

Drugo glasanje: vaš novac

Istog dana, s 416 glasova za, 169 protiv i 22 suzdržana, Parlament je potvrdio pregovarački mandat za uredbu o digitalnom euru. I opet preciznost: nije izglasano uvođenje digitalnog eura — izglasano je otvaranje završnih pregovora (triloga) između Parlamenta, Vijeća i Komisije. Na plenarnu potvrdu došlo je zato što su se skupine ECR i Patrioti usprotivile odluci odbora; nadglasani su.

Christine Lagarde požurila se to objaviti javnosti: Parlament je izglasao da euro, “i u gotovini i u digitalnom obliku, mora biti prihvaćen svugdje u eurozoni”. A onda, citiram: “Kad trilog završi, mi u Europskoj središnjoj banci krećemo s tehničkim radom, testiranjem, pilotiranjem — kako bismo, čim to bude tehnički stabilno i sigurno, mogli lansirati i digitalni euro.” Kao ciljani datum lansiranja spominje se 1. siječnja 2029.

I opet poštenja radi, jer mi ne radimo propagandu nego analizu: pregovaračka pozicija Parlamenta sadrži stvari koje treba pozdraviti. Digitalni euro radio bi i offline. Transakcije bi se provjeravale bez izlaganja osobnih podataka. Osnovne usluge bile bi besplatne. Postojao bi limit koliko digitalnih eura pojedinac smije držati. I — crno na bijelo — države eurozone bile bi obvezne održati gotovinu dostupnom, a trgovci je ne bi smjeli odbijati.

Sve to lijepo piše. I tu dolazimo do prave teme.

Prava tema: povjerenje

Postoje dvije stvari koje čovjek ima, a koje su samo njegove: njegove riječi i njegov novac. Ono što mislim i kome to kažem — i ono što sam zaradio i na što ću to potrošiti. Jučer je Europski parlament, u jednom jedinom danu, glasao o oboje.

I sad nam institucije kažu: vjerujte nam.

Vjerujte nam da će skeniranje poruka ostati “dobrovoljno” i da enkripciju nećemo dirati — iako paralelno pregovaramo zakon (Chat Control 2.0) kojem je upravo enkripcija na meti, i iako je pravna služba samog Vijeća upozorila da i “dobrovoljno” generalizirano skeniranje može biti u sukobu s člankom 7. Povelje o temeljnim pravima.

Vjerujte nam da digitalni euro nikad neće postati programabilan novac — iako je tehnička mogućnost programiranja ugrađena u samu arhitekturu, a ja sam još prije godinu dana pitao ono što nitko nije odgovorio: zašto je ta mogućnost uopće postavljena, ako je nitko ne planira koristiti? Zavjese na prozorima ne drže oni koji nešto skrivaju — a mogućnosti u sustave ne ugrađuju oni koji ih nikad ne misle upotrijebiti.

Vjerujte nam da gotovina ostaje — piše u mandatu. Piše. A pisalo je i da je zakon koji Parlament odbije mrtav.

E vidite, povjerenje je jedina valuta koja se ne može ni odštampati ni izglasati. Ono se zarađuje ponašanjem. I zato je jučerašnji dan tako poučan: istog jutra kad su nas zamolili da im povjerimo svoj novac, pokazali su nam — na primjeru naših poruka — što rade s izgubljenim glasanjem. Izgube li glasanje, ne mijenjaju stav. Mijenjaju matematiku. U ožujku je demokracija bila obična većina; u srpnju je postala apsolutna. U Strasbourgu, izgleda, demokracija nije pitanje većine — nego pitanje koje se većine tog dana traži.

Institucija koja se tako ponaša prema vašim riječima nema pravo čuditi se kad joj ne vjerujete oko vašeg novca.

Dosje: povjerenje ima memoriju

Jer “vjerujte nam” nije prvi put da čujemo. O svemu ovome pisao sam na svom profilu i na slobodnipodcast.hr — pa hajmo, dokumentirano, podsjetiti što su nam ti isti ljudi već obećavali. Ne zato da dijelim sam sebi petice; nego zato što se povjerenje, kao i svaki kapital, troši — i negdje mora postojati knjigovodstvo.

“Učinak eura na cijene bit će zanemariv.” Tako su govorili prije 2023. Od uvođenja eura Hrvatska je gotovo neprekidno u samom vrhu eurozone po inflaciji — u ožujku 2026. i najviša u eurozoni. Može se raspravljati koliko je kriv euro, a koliko domaća politika; ne može se raspravljati o tome da obećana “zanemarivost” nije ono što građani tri godine gledaju na policama. [DODATI LINK: FB objave o euru i inflaciji]

“Sankcije će slomiti rusku ekonomiju i Rusija će izgubiti rat.” dvadeset paketa sankcija kasnije, rat traje četvrtu godinu, a o tome kako su se “stručne” prognoze provele na bojištu govorio sam još prije dvije godine s gostima koji su se, za razliku od prognostičara, pokazali točnima. Kao što sam rekao na Mrežnici: sedamnaest paketa sankcija — i na kraju ispada da smo ih uveli protiv sebe. [DODATI LINK: FB objave o sankcijama]

“Poreza na nekretnine neće biti.” Godinama ponavljano, pa uvedeno. Pisao sam zašto to nije iznenađenje nego prirodan slijed politike u kojoj država uvijek nađe put do vašeg džepa — samo mijenja obrazloženje.

“Platite karbonske namete i spriječit ćemo klimatske promjene.” Trošak je izvjestan, mjerljiv i stiže na vaš račun (ETS2 na gorivo i grijanje od 2027.); učinak na globalnu klimu nije ni izvjestan ni mjerljiv. O tome kako se od vremenske prognoze pravi panika kao proizvod pisao sam nedavno.

“Sigurno i efikasno — cijepljeni ne prenose virus.” Na toj je tvrdnji počivao cijeli sustav covid-potvrda. Danas znamo da prijenos prije odobrenja nije ni bio testiran, što je pred Europskim parlamentom priznao i sam proizvođač. Tko je tada postavljao pitanja, dobivao je etiketu; tko je etiketirao, danas ne odgovara ni na što. Cijeli dosje vodim u rubrici Cijepljenje info.

“Dva tjedna lockdowna da izravnamo krivulju.” Od dva tjedna postali su mjeseci, od mjeseci uništeni poslovi i dugovi koje još otplaćujemo. Alternativa je postojala od početka — Great Barrington deklaracija, koju su potpisale stotine tisuća liječnika i znanstvenika — i bila je proglašena herezom, a ne raspravom.

“Nećemo ići ni u kakve ratove.” A onda državni vrh zarati sam sa sobom oko toga hoće li Hrvatska vojska paradirati pod zastavom “koalicije voljnih”. Budimo precizni kao što sam bio u tekstu o patki: nijedan hrvatski vojnik nije u ukrajinskom rovu i Plenković slanje vojnika uporno odbija — ali vojni rok je vraćen, izdvajanja idu prema pet posto BDP-a, pismo namjere s ukrajinskom obrambenom industrijom je potpisano, a spor na vrhu države vodi se točno oko onoga što sam prije godinu dana nazvao pitanjem svrstavanja. Ako hoda kao patka i glasa se kao patka…

Sedam obećanja. Sedam knjiženja na teret računa povjerenja. I sad, s tim saldom, isti ljudi traže da im vjerujemo poruke i novac — uz napomenu da će mogućnost programiranja novca, ugrađenu u arhitekturu, “sigurno nikad koristiti”.

Nažalost — i naglašavam: nažalost — svaki put sam bio u pravu. Volio bih da nisam. Ovo nije stupac pobjednika; ovo je opomena knjigovođe.

Što slijedi — i što je činiti

Chat Control 1.0: Vijeće ima tri mjeseca da prihvati amandmane Parlamenta ili se ide u odbor za mirenje. Preko ljeta, naravno — dok svi gledamo na more. Chat Control 2.0: pregovori se nastavljaju, većina teksta već je dogovorena pod ciparskim predsjedanjem. Digitalni euro: trilog počinje uskoro s irskim predsjedanjem, ECB nakon toga kreće u pilotiranje, cilj je 2029.

Ne pišem ovo da vas uplašim — strahom se, rekao sam to i na Mrežnici, ljude tjera da učine ono što u normalnim okolnostima nikad ne bi, i to je alat onih drugih. Pišem da znate što se izglasalo, kako se izglasalo i što još piše u dokumentima koje nitko ne čita. Prije godinu dana rekao sam: “To je sad u ranoj fazi, a mi ni ne znamo da se događa.” Danas znamo. I to je jedina prednost koju imamo — jer budan čovjek ne mora biti uplašen čovjek.

Ne spavajmo na straži. Vidjeli smo što bude kad zaspemo.

Izvori

Chat Control:

Digitalni euro:

  • The Sofia Globe, 9. 7. 2026. — plenarna potvrda mandata (416:169:22) i sadržaj pregovaračke pozicije
  • Euronews, 23. 6. 2026. — glasanje u odboru ECON
  • Video izjava Christine Lagarde, 10. 7. 2026. (transkript)
  • Gostovanje na podcastu Mrežnica, srpanj 2025. (citati na ~59. i ~61. minuti)
#urednik##Brisel##CBDC##Cenzura##ChatControl##DigitalEuro##DigitalniEuro##DigitalniNadzor##Enkripcija##EU##EUPolitics##EuropskiParlament##FreeSpeech##Hrvatska##MasovniNadzor##Povjerenje##Privacy##Privatnost##Sloboda##SlobodniPodcast##Surveillance

Autor

Andrija Klarić

Piše

Andrija Klarić

← Natrag na naslovnu