Golub na šahovskoj ploči
Prije dvije i pol godine u Hrvatskome saboru održan je skup o kojem se hrvatska politika izjasnila iz televizijskog studija. Danas znamo koliko je toga na tom skupu bilo točno. I znamo tko je bio u dvorani.
Postoji jedna metafora koju je hrvatska politika u prosincu 2023. upotrijebila da objasni zašto ne treba razgovarati s ljudima koji su došli u Sabor. Izgovorila ju je Ivana Kekin, zastupnica Možemo!, doktorica medicine i doktorica znanosti. Ide ovako:
„Kad razgovarate sa teoretičarima zavjere, to vam je kao da igrate šahovsku partiju u kojoj igrate zapravo sa golubom koji skače po ploči i ruši figure. Dakle, vi možete biti šahovski velemajstor, tu partiju nećete dobiti.”
Duhovito. Priznajem, nasmijao sam se. Metafora ima samo jedan nedostatak, a taj je da za nju treba sjesti za ploču. Golub se ne može prepoznati s druge strane zgrade. Da bi se ustanovilo da suparnik ruši figure umjesto da ih pomiče, potrebno je barem jednom pogledati ploču.
Nitko od njih nije pogledao.
Što se točno dogodilo 1. prosinca 2023.
Klub zastupnika Domovinskog pokreta organizirao je u dvorani „Josip Šokčević” međunarodnu konferenciju „Hrvatska i svijet 2024. godine poslije pandemijske oluje”. Šesnaest izlagača iz sedam zemalja, osam sati, sve snimljeno, sve javno, prijenos preko saborske televizije na YouTube.
Poziv je otišao 23. studenoga u 11:59. Sačuvani primjerak adresiran je na sedamnaest kabineta Vlade — od potpredsjednika naniže, uključujući Ministarstvo zdravstva. Organizatori tvrde da je poziv upućen i svim saborskim klubovima i zastupnicima. Pisanog traga o tome nemam; imam samo vlastito pitanje upućeno organizatoru istoga dana u 15:29 — „Jeste poslali saborskim klubovima i zastupnicima?” — na koje mi nitko nikad nije odgovorio. To ostavljam kako jest, jer ne pišem ono što ne mogu pokazati.
Ali jedno se zna sa sigurnošću, jer postoji snimka: tko je sjeo u dvoranu.
Nino Raspudić. Željko Lenart. Željko Sačić. Stjepo Bartulica. I doktor Damir Biloglav, koji tada nije bio zastupnik — danas jest.
Četiri zastupnika. Od stotinu pedeset i jednog.
Ostali su bili zauzeti. Neki od njih toliko zauzeti da su stigli dati izjavu za televiziju o skupu na kojem nisu bili.
Recenzija bez čitanja
Iz te emisije, doslovno.
Ivana Kekin:
„Radi se o skupu na koji dolaze govoriti ljudi koji nemaju nikakav znanstveni legitimitet.”
Marijana Puljak (Centar):
„Ne podržavamo održavanje takvih seansi nekakvih, ne znam, kulteva ili teorija zavjera ovdje u Saboru.”
„Zemlja nije ravna ploča, gravitacija nije stvar vjerovanja. Skočite sa balkona nije stvar vjerovanja.”
Peđa Grbin, tadašnji predsjednik SDP-a i vođa oporbe:
„I onda se u Hrvatskom saboru dopušta promoviranje takvih laži.”
Ovo je, dakle, ocjena osmosatnog znanstvenog skupa donesena bez prisustvovanja ijednoj minuti tog skupa. U akademskom svijetu to se zove recenzija bez čitanja rukopisa i za nju se dobiva pismo uredništva. U hrvatskoj politici za to se dobiva termin u udarnom terminu.
Meni je najdraža ona o balkonu. Netko tko nikad nije ušao u dvoranu objašnjava nam da postoje stvari koje se ne provjeravaju vjerovanjem nego gledanjem.
Točno tako. Baš tako.
Sada dolazi neugodni dio — i za njih i za nas
Prošlih sam dana sve to izlaganje po izlaganje transkribirao i provjerio tvrdnju po tvrdnju, s dvije i pol godine podataka koje govornici u prosincu 2023. nisu mogli imati. Deset izlaganja iz zdravstvenog dijela, 243 minute.
Reći ću najprije ono što nije ugodno mojoj strani, jer inače ostatak ne vrijedi ništa.
Mnogo toga na tom skupu nije izdržalo. Tvrdnja da promotor SV40 onesposobljava tumor-supresor p53 oslanja se na rad koji pokazuje suprotno. „Turbo karcinomi” nemaju definiciju ni u jednoj onkološkoj klasifikaciji, a indeksni slučaj kojim su ilustrirani — smrt kanadskih liječnika — provjerljivo je pogrešan, jer su svi bolovali od ranije dijagnosticiranih karcinoma. U senatskim saslušanjima se i dalje traži istraživanje veze karcinoma i cjepiva. Predviđanje o neplodnosti zbog sličnosti sa sincitinom-1 izravno je izmjereno i nije se ostvarilo, a izlagač ga je unatoč tome pred Saborom proglasio obistinjenim. Saznali smo da je sam Fauci znao za opasnosto za trudne žene ali je skrivao od javnosti. Brojka od sedamnaest milijuna mrtvih od cjepiva za sada nema utemeljenje. Tvrdnja da je DNA u bočicama za redove veličine iznad dopuštene granice pala je u prosincu 2025., kad je Slovačka akademija znanosti na petnaest serija primijenila četiri neovisne metode. Znamo da serije proizvodnje nisu bile ujednačene.
Sve to piše u mojoj analizi, potpisano, s izvorima. Nitko me nije natjerao.
A sada ono drugo.
Što je izdržalo
Sekvenca pojačivača i promotora SV40 jest u Pfizerovu cjepivu, i proizvođač je nije posebno istaknuo u zahtjevu za odobrenje. To nije tvrdnja s tog skupa — to je rečenica Europske agencije za lijekove, napisana Faktografu, i objavljena u tekstu koji je izlagača trebao opovrgnuti. Agencija je detaljnu procjenu rizika zatražila tek 6. listopada 2023. Dvije godine i deset mjeseci nakon početka masovnog cijepljenja.
Studije genotoksičnosti i karcinogenosti nisu provedene. To piše u izvješću same Agencije.
Materijal proizveden komercijalnim postupkom — onaj koji je dobilo stanovništvo — klinički je ispitan na oko dvjesto pedeset ljudi, a ne na četrdeset dvije tisuće iz naslova.
Zakonski standard za hitno odobrenje nije „siguran i djelotvoran” nego „možda djelotvoran”. Piše u zakonu.
Lipidne nanočestice ne ostaju u ramenu — biodistribucija je dokumentirana u proizvođačevim vlastitim pretkliničkim podacima, dok se javnosti dvije godine govorilo suprotno. I nisu inertne, nego biološki aktivne i proupalne; to je danas u recenziranoj literaturi.
A najjača rečenica cijeloga skupa nije bila ničija tvrdnja nego citat. Svjetska zdravstvena organizacija je u prosincu 2019., tjednima prije pandemije, u vlastitim smjernicama za pandemijsku gripu svrstala zatvaranje granica, ulazni i izlazni probir, karantenu izloženih osoba i masovno praćenje kontakata u kategoriju:
„Ne preporučuje se ni pod kojim okolnostima.”
Uz obrazloženje da bi šteta nadmašila korist i nerazmjerno pogodila siromašne.
Za provjeru te rečenice ne treba doktorat. Treba otvoriti dokument.
Paradoks koji se sam napisao
Uočite jednu pravilnost: sve što je izdržalo nalazi se u dokumentima. Regulatorni spisi, zakonski tekst, smjernice, izvješća o ocjeni. Sve što je palo bilo je biološko i epidemiološko — mehanizmi, procjene, ekstrapolacije.
Drugim riječima, na tom je skupu najlakše provjerljiv dio bio i najtočniji. Nije trebalo biti molekularni biolog. Trebalo je doći, sjesti, i poslije toga otvoriti tri dokumenta.
Među onima koji nisu došli bila je i Ivana Kekin — doktorica medicine, doktorica znanosti, a od svibnja 2024. predsjednica saborskog Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku. Osoba čija je profesija upravo razlikovanje utemeljene tvrdnje od neutemeljene, i koja je danas institucionalno zadužena da to radi u ime svih nas.
Ne prigovaram joj što je bila skeptična. Skepsa je jedina ispravna reakcija na skup s takvim popisom govornika, i moja vlastita analiza pokazuje da je za skepsu bilo i previše razloga. Prigovaram joj što je skepsu izvela bez ulaska u dvoranu — i time propustila upravo onaj dio koji je bio točan, dokumentiran i, ispostavilo se, važan.
Golub je stvarno bio na ploči. Ali na istoj su ploči bile i figure koje su stajale gdje treba, i to su bile bijele. Tko ne priđe stolu, ne vidi ni jedno ni drugo.
„Osamnaest tisuća mrtvih”
U istoj je emisiji izrečena i ova:
„U Hrvatskoj, konkretno osamnaest tisuća mrtvih od Covida, od čega je jedan dio tih ljudi umro upravo zbog niske procijepljenosti, a tome su itekako doprinijeli naši domaći teoretičari zavjere.”
Pogledajte konstrukciju te rečenice. „Jedan dio”. Koliki dio? Prema kojoj procjeni? S kojom metodom? Kolika je bila protučinjenična smrtnost?
To je točno ista vrsta tvrdnje zbog koje se skup u dvorani proglašava nizom laži: brojka bez nazivnika, uzročnost bez modela, atribucija bez podatka. Samo što ovu nitko nije provjeravao, jer je izrečena s prave strane.
To je, uostalom, bit cijele stvari. Nikada nije bilo riječi o mjerilu. Bilo je riječi o tome tko ga drži.
I onda, sasvim neočekivano, izbori
Dvije i pol godine kasnije, ista ta lica objašnjavaju hrvatskim biračima da su oni odgovorna alternativa. Da će oni preuzeti vlast od onih koji sustav vode neodgovorno i netransparentno.
Dopustite mi jedno pitanje, i to bez ironije.
Ako se ne pojaviš na jedinom skupu u Saboru na kojem se osam sati govorilo o tome kako su regulatorne agencije propustile zatražiti procjenu rizika za sekvencu koju proizvođač nije prijavio; ako ne dođeš čuti da studije kancerogenosti nisu provedene; ako ne dođeš čuti da je Svjetska zdravstvena organizacija svoje vlastite smjernice iz 2019. napustila u ožujku 2020. bez ijednog objavljenog obrazloženja — na temelju čega tvrdiš da ćeš instituciju nadzirati bolje od onih koje smjenjuješ?
Nadzor nije stav. Nadzor je dolazak, sjedenje i čitanje. Za to nema zamjene, ni jednu duhovitu metaforu.
Postoji, doduše, jedno objašnjenje koje sve uredno slaže. Ono glasi da razlika između vlasti i oporbe ovdje nikad nije bila u odnosu prema instituciji, nego u redoslijedu čekanja. Da su svi na istoj strani stola, a razlikuju se samo po tome tko sjedi, a tko stoji.
Ne tvrdim to. Nemam dokaz za motiv, a bez dokaza se o motivu ne piše — to je pravilo koje u ovoj kući vrijedi i kad je nezgodno.
Ali imam zapisnik o tome tko je došao. I on je, kao i svaki zapisnik, savršeno ravnodušan prema tome kako se tko osjeća.
Ostaje jedno pitanje, i ono nije retoričko
Studije kancerogenosti i genotoksičnosti za mRNA proizvode i dalje nisu provedene. To nije teorija zavjere, nego stanje spisa. U međuvremenu su u američkom Senatu ponovno saslušani stručnjaci koji traže upravo te studije.
Nitko ih u Hrvatskoj nije zatražio. Ne zato što je netko odlučio da ih ne treba — nego zato što se pitanje nikad nije postavilo, jer se nitko nadležan nije pojavio na mjestu gdje je postavljeno.
Tri pitanja predana su Vladi Republike Hrvatske nakon tog skupa. Odgovor mi nije poznat.
Kad ga dobijem, objavit ću ga. Kakav god bio.
Gdje se sve može provjeriti
Ne tražim da mi itko vjeruje na riječ. Evo svega.
Cjelovita građa sa skupa — program, prezentacije izlagača onako kako su ih sami dostavili, jedanaest transkripata s vremenskim kodovima, Faktografova ocjena točnosti i McKernanov pisani odgovor. I, u istoj mapi, obje kritičke ocjene iz kolovoza 2026. — uključujući popis svega što na tom skupu nije izdržalo provjeru.
Prijenos iz dvorane snimila je saborska televizija i javan je na YouTube kanalu Hrvatskoga sabora.
Osam sati nije bilo dovoljno, pa je ono za što u dvorani nije bilo vremena izneseno u dva specijala:
– Hrvatski sabor — dr. David Wiseman i prof. Richard Werner – Hrvatski sabor — Todd Callender i Mike Yeadon
Znam što slijedi: citira sam sebe. U tim emisijama ne govori urednik nego sami izlagači, a snimka iz saborske dvorane nije moja nego saborska. Tko želi provjeriti neku tvrdnju, provjerit će je na izvoru — ne na mome sažetku. Upravo je to i bila poanta.
Autor
Piše