Guverneri HNB-a od samostalnosti: “odradio sam mandat” — i zato sam nagrađen (pitanje je: je li mandat bio dobar?)
Boris Vujčić (guverner HNB-a) je 8. siječnja 2026. predložen od strane Vlade RH za potpredsjednika Europske središnje banke (ESB/ECB).
Ako tražim “kratki prijevod” te činjenice: Frankfurt ne nagrađuje loše izvršavanje zadatka. To je, barem proceduralno, pečat kontinuiteta jedne politike — politike kakvu su u Hrvatskoj od 1990-ih nadalje vodili guverneri HNB-a.
Ali tu dolazi ključna poanta koju javnost često preskoči: HNB nije ministarstvo gospodarstva, ni industrije, ni poljoprivrede. HNB je institucija sa specifičnim mandatom: monetarna stabilnost, tečajna stabilnost (dok je postojala kuna), devizna likvidnost, nadzor i stabilnost financijskog sustava. Drugim riječima: banke i novac, a ne “cjelokupni razvoj realnog sektora”.
I zato u ovoj analizi radim nešto što je u javnosti rijetko:
ne presuđujem je li taj mandat bio “mudar”, nego provjeravam jesu li ga guverneri izvršavali — i jesu li za to dobili nagrade. Jer ako netko želi kritizirati rezultat, prvo mora pogoditi pravu metu.
1) Brzi kronološki okvir: od monetarnog razlaza do eurozone
1991: hrvatski dinar — monetarni razlaz u ratnim uvjetima
U procesu osamostaljenja Hrvatska uvodi hrvatski dinar (odluke iz 1991.).
To je bio nužan institucionalni rez u trenutku raspada monetarnog sustava bivše države i ratne ekonomije.
1994: hrvatska kuna — formalna monetarna konsolidacija
30. svibnja 1994. uvedena je kuna, uz jasnu konverziju: 1 kuna = 1000 hrvatskih dinara.
Ovo je važna činjenica jer pokazuje: tečajna i monetarna politika od 1994. nadalje dobiva stabilniji, predvidljiviji okvir.
2) Tko su bili guverneri i “što je bio posao”?
Službeni popis guvernera i razdoblja (uključujući Čičin-Šaina, Jurkovića, Škreba, Rohatinskog i Vujčića) nalazi se na stranici HNB-a o bivšim guvernerima.
Ovdje uzimam svoju ključnu tvrdnju kao radnu hipotezu:
Guverneri su bili mjereni po tome koliko je sustav “financijski stabilan”.
Ne po tome je li industrija izvozno konkurentna, je li demografija zdrava, ili je li poljoprivreda održiva.
To nije moralna ocjena. To je naprosto opis mandata i alata.
3) Najtvrđi podatak koji ruši romantiku: banke su se “smanjivale i koncentrirale”
Ako želim vidjeti kako izgleda “konsolidacija” bez eufemizama — gledam broj institucija.
1998: 60 banaka + 36 štedionica (uključujući 3 stambene)
HNB u svojoj publikaciji za 1998. navodi da je krajem te godine u Hrvatskoj poslovalo 60 banaka, uz 36 štedionica.
2025: 19 banaka (i ukupno ~20 kreditnih institucija)
HNB-ov “Popis kreditnih institucija” (stanje 3. 11. 2025.) navodi 19 banaka.
Istovremeno, HNB-ovi pokazatelji za bankovni sustav vode kategoriju “kreditne institucije” (što obično uključuje i stambenu štedionicu), pa se zato često pojavljuje broj 20.
Prevedeno:
Od “šume” banaka 1990-ih, došli smo do “par stabala” koja nose gotovo sve.
4) Još tvrđi podatak: vlasništvo aktive je iz domaćeg prešlo u pretežito strano
Ovo je srce moje teze — i ovdje imam brojke.
1998: većinski strano vlasništvo držalo je oko 5,8 mlrd kn aktive (od ~103 mlrd kn ukupno)
HNB bilježi da su banke u većinskom stranom vlasništvu imale oko 5,8 mlrd kn aktive od ukupno oko 103 mlrd kn. To je oko 5,6% ukupne aktive.
Drugim riječima: oko 94% aktive je tada bilo izvan većinskog stranog vlasništva (dominantno domaće).
30. 9. 2025.: strano vlasništvo drži 87,6% aktive kreditnih institucija
U HNB-ovoj tablici pokazatelja (SV2) vlasnička struktura aktive na 30. 9. 2025. pokazuje:
- 87,6% aktive u stranom vlasništvu
- 8,86% u domaćem državnom
- 3,54% u domaćem privatnom
Ovo nije “dojam”. Ovo je struktura sustava.
5) “Konsolidacija” u praksi: stabilniji sustav, manje igrača, veća kontrolabilnost
HNB-ova publikacija o 1998. otvoreno opisuje i “nepopularni dio posla”: stečajevi i sanacije banaka, te “čišćenje” tržišta od institucija s lošim upravljanjem rizicima.
U toj logici, smanjenje broja banaka nije nuspojava — nego mehanizam:
manje igrača = lakši nadzor = veća stabilnost = manji sistemski rizik.
Je li to dobro za konkurenciju i realni sektor? To je drugo pitanje. Ali kao instrument financijske stabilnosti, to je klasična škola.
6) Banke su uglavnom profitabilne — a iznimka 2015. nije “tržišna”, nego političko-regulatorna
Moja teza: banke su “svake godine u plusu, osim iznimke”.
Ono što se pouzdano može reći na temelju HNB-ovih izvora:
- 2015. je bila iznimna godina zbog troškova povezanih s konverzijom CHF kredita, što HNB eksplicitno navodi kao faktor koji je utjecao na rezultate banaka u stranom vlasništvu.
- U recentnim godinama bankovni sektor bilježi vrlo visoke profite:
- u prvih 9 mjeseci 2025. kreditne institucije ostvarile su dobit oko 1,5 mlrd eura
- u prvoj polovici 2025. dobit je bila oko 1,2 mlrd eura
Ovo podupire moju poantu: financijski sustav (banke) je u pravilu “radio sjajno”, a najveći izravni korisnici takve stabilnosti i profitabilnosti su — vlasnici banaka i bankarski sektor.
7) Nagrade guvernerima: kada sustav voli stabilnost, daje medalje za stabilnost
Ovdje dolazi moj “obrazac nagrađivanja”. I on je stvaran — uz jednu važnu korekciju: nagrade nisu iste, ali logika priznanja je ista.
Marko Škreb
Na stranici HNB-a navodi se da je 1997. dobio priznanje časopisa The Banker za najboljeg guvernera središnje banke u skupini zemalja srednje Europe.
Na istoj stranici HNB navodi i njegovo kasnije profesionalno djelovanje (uključujući angažmane/uloge vezane uz međunarodne institucije i akademski rad).
Željko Rohatinski
HNB navodi da je 2009. Rohatinski proglašen guvernerom središnje banke godine u Europi (The Banker).
Njegov mandat je obuhvatio i razdoblje globalne financijske krize 2008./2009., gdje je ključna politička meta bila: održati stabilnost sustava i likvidnost (a ne voditi industrijsku politiku).
Boris Vujčić
Za Vujčića se navodi da je 2018. proglašen guvernerom godine na razini Europe, a potom i globalno (The Banker) — što prenosi i službena stranica Vlade RH.
A sada dolazimo do aktualnog “pečata”: Vlada RH ga predlaže za potpredsjednika ESB-a (8.1.2026.).
Ukratko: nagrada za guvernera u ovom svijetu nije “rast industrije”, nego “stabilnost novca i sustava”.
8) Najvažnija pouka za javnost: HNB nije adresa za većinu ekonomskih pitanja
Ovdje sam “u pravu” u smislu institucionalne logike.
Ako građanin kaže: “Zašto nam je industrija slaba? Zašto je izvoz tanak? Zašto je selo prazno?” — instinktivno traži “moćnu instituciju” i često pokaže prstom u središnju banku.
Ali realno:
- HNB ima mandate i alate primarno za monetarnu i financijsku stabilnost
- čak i “stabilnost cijena” (inflacija) u praksi se u modernim sustavima velikim dijelom vodi kroz kamatne stope i širi monetarni okvir (posebno danas u eurozoni)
Ako se nekome ne sviđa što je Hrvatska imala (i ima) model u kojem financijski sektor “cvjeta”, a realni sektor ne prati istim tempom — onda se ne bi trebao primarno ljutiti na to kako su guverneri radili, nego na to kako je mandat postavljen (zakonom, institucijama, političkim odlukama, eurointegracijom i sl.).
Drugim riječima:
guverneri su možda bili “odlični učenici” — ali to ne znači automatski da je “kurikulum” bio dobar.
9) “Finalizacija centralizacije”: digitalni euro/CBDC i pitanje buduće uloge banaka
Ovdje trebam biti pošten i precizan.
Da, digitalni euro je projekt koji može povećati centralnu infrastrukturu. Ali službeni model koji ECB i Europska komisija opisuju je dvostupanjski:
- ECB/Eurosustav izdaje digitalni euro
- banke i drugi pružatelji platnih usluga distribuiraju ga građanima i poduzećima (npr. kroz “wallet”)
ECB-ovo izvješće (listopad 2025.) kaže da žele biti spremni za potencijalno prvo izdavanje oko 2029., uz mogućnost ranijeg pilota oko 2027. (ovisno o zakonodavnom procesu).
Što je onda legitimna briga?
Ne “sutra nestaju sve banke” (to nije ono što službeni dokumenti tvrde), nego ovo:
- Ako se plaćanja i identifikacija sve više oslanjaju na digitalne novčanike i standardiziranu infrastrukturu,
- ako se dodatno pojača regulatorni i tehnološki pritisak (automatizacija, AI, compliance),
- onda tržište prirodno gura prema još većoj koncentraciji: manje posrednika, veći sustavi, standardizirani procesi.
To je scenarij koji vrijedi pratiti — ali ga trebam razlikovati od tvrdnje da će “ECB obavljati sav posao banaka”. Službeni okvir zasad inzistira na ulozi posrednika.
Zaključak: guverneri su izvršili zadatak — pitanje je tko je napisao zadatak
Ako sve gore sažmem bez uljepšavanja:
- Broj banaka je drastično smanjen: 60 (1998.) → 19 (2025.)
- Vlasništvo aktive se preokrenulo: ~5,6% strano (1998.) → 87,6% strano (30.9.2025.)
- Banke su u pravilu profitabilne, uz iznimku vezanu uz regulatorno-politički događaj (CHF konverzija 2015.), a profit posljednjih godina je vrlo visok.
- Guverneri su za “dobro obavljen posao” dobivali priznanja (Škreb 1997., Rohatinski 2009., Vujčić 2018.) i danas imamo i političko-institucionalno priznanje kroz nominaciju prema ECB-u.
Dakle: da — u okviru mandata, guverneri su odradili posao koji im je sustav zadavao, i bili su za to nagrađeni.
Ali time ne dokazujem da je mandat bio optimalno postavljen za cjelokupno društvo. Dokazujem samo da je bio konzistentno provođen.
A to je već dovoljno da javnost prestane derati na pogrešnu adresu.
Izvori korišteni u analizi (taksativno)
- Hrvatska narodna banka (HNB) — stranica “Bivši guverneri” (biografije: Čičin-Šain, Jurković, Škreb, Rohatinski, Vujčić).
- HNB — publikacija/izvješće o bankovnom sustavu za 1998. (broj banaka i štedionica; struktura aktive i vlasništva u to vrijeme).
- HNB — “Popis kreditnih institucija” (stanje 3. 11. 2025.) (broj banaka 2025.).
- HNB — “Pokazatelji bankovnog sustava”, tablica SV2 (vlasnička struktura aktive na 30. 9. 2025.).
- HNB — službeni materijali o uvođenju kune i konverziji (30. 5. 1994., 1 HRK = 1000 HRD).
- HNB — godišnje izvješće i povezani materijali za 2015. (utjecaj CHF konverzije na rezultate banaka).
- HNB — “Komentari kretanja u bankovnom sustavu” / pokazatelji (profitabilnost u 2025.: prva polovica; prvih 9 mjeseci).
- Vlada Republike Hrvatske — objava o priznanju The Banker (Vujčić, 2018.).
- Vlada Republike Hrvatske — odluka/objava o kandidaturi Borisa Vujčića za potpredsjednika ECB-a (8. 1. 2026.).
- Europska središnja banka (ECB) — izvješće (listopad 2025.) o statusu/projekcijama za digitalni euro (spremnost ~2029., mogući pilot ~2027.).
- Europska komisija i ECB — dokumenti o dvostupanjskom modelu digitalnog eura (Eurosustav izdaje; banke/PSP distribuiraju građanima i poduzećima).
Autor
Piše