Senator Ron Johnson – Sve su nas lagali u pandemiji
Razgovor sa senatorom Ronom Johnsonom nije bio samo razgovor o pandemiji. Bio je to razgovor o sustavu, institucijama, odgovornosti, zataškavanju, političkoj moći i pitanju koje danas više nitko ozbiljan ne može izbjeći: što se događalo iza kulisa dok su građanima govorili da “vjeruju znanosti”?
Uvod: zašto je ovaj razgovor važan
Kada sam pripremao razgovor sa senatorom Ronom Johnsonom, vrlo brzo mi je postalo jasno da ovo nije običan intervju o još jednoj političkoj temi. Ovo nije razgovor koji se može svesti na podjelu “za” ili “protiv” cjepiva, “za” ili “protiv” jedne administracije, jedne stranke ili jednog zdravstvenog autoriteta.
Ovo je razgovor o puno dubljem problemu.
Ovo je razgovor o tome što se dogodi kada državne institucije, zdravstvene agencije, regulatorna tijela, znanstveni časopisi, mediji i politička vlast počnu djelovati kao jedan zatvoreni sustav koji ne odgovara građanima, nego sam sebi.
U pandemiji su od građana tražili povjerenje. Govorili su nam da je sve jasno, da su mjere nužne, da su cjepiva sigurna i učinkovita, da nema razloga za zabrinutost, da su oni koji postavljaju pitanja neodgovorni, opasni ili neuki. Ali kako vrijeme prolazi, sve je očitije da mnoga pitanja nisu bila “teorije zavjere”, nego legitimna pitanja na koja javnost nikada nije dobila poštene odgovore.
Zato je razgovor sa senatorom Ronom Johnsonom važan.
Jer Johnson danas nije samo američki senator koji ima svoje političko mišljenje. On je predsjednik jednog od najvažnijih istražnih tijela američkog Senata — Stalnog senatskog istražnog pododbora, poznatog kao Permanent Subcommittee on Investigations, odnosno PSI.
A PSI nije ukrasni odbor za političke govore i prigodne izjave. To je senatska istražna teška artiljerija.
Ron Johnson danas ne vodi cijeli HSGAC, nego PSI
Važno je odmah razjasniti jednu terminološku stvar.
Ron Johnson danas ne vodi cijeli Senate Homeland Security and Governmental Affairs Committee, odnosno HSGAC. Taj odbor danas vodi Rand Paul.
Johnson je, međutim, vodio cijeli HSGAC od 2015. do 2021. godine, a sada vodi njegov najmoćniji istražni pododbor — Permanent Subcommittee on Investigations, PSI.
To nije sitna formalnost.
U političkom i institucionalnom smislu, PSI je mjesto na kojem se pokreću ozbiljne istrage. To je tijelo koje ima dugu povijest bavljenja državnim zlouporabama, korupcijom, prijevarama, regulatornim propustima, sigurnosnim pitanjima, financijskim skandalima i radom saveznih agencija.
Drugim riječima, kada Johnson danas govori o pandemiji, COVID-19 cjepivima, sigurnosnim signalima i ponašanju američkih zdravstvenih agencija, on to ne govori samo kao političar koji ima svoje mišljenje. On to govori kao predsjednik istražnog pododbora koji ima institucionalnu težinu i istražne ovlasti.
To je ono što ovaj razgovor čini ozbiljnim.
Što je Permanent Subcommittee on Investigations?
Permanent Subcommittee on Investigations formalno je osnovan 28. siječnja 1948. godine, ali njegova istražna tradicija seže još dalje, do Trumanova ratnog odbora iz Drugog svjetskog rata.
Kroz desetljeća, njegova se jurisdikcija širila. U početku je bio usmjeren na otpad, prijevare i zlouporabe u državnoj upravi. Kasnije se bavio organiziranim kriminalom, financijskim prijevarama, offshore strukturama, nacionalnom sigurnošću, energetikom i radom saveznih regulatornih programa.
To je važno razumjeti.
PSI nije nastao zbog COVID-a. Nije nastao zbog cjepiva. Nije nastao zbog aktualnih kulturnih ratova. To je institucija koja je desetljećima istraživala najteže oblike institucionalnih zlouporaba.
U njegovoj povijesti nalaze se neke od najpoznatijih američkih istraga: McCarthyjeva saslušanja, istrage mafije i Teamstersa pod senatorom McClellanom i Robertom Kennedyjem, Enron, financijska kriza 2008., offshore porezne prijevare, pranje novca, bankarski skandali, istrage Kine, Big Techa, zdravstvenih programa i državnih agencija.
Zato je važno kada se taj isti istražni okvir danas usmjerava prema pandemiji, COVID-19 cjepivima, sigurnosnim signalima i ponašanju zdravstvenih agencija.
Jer tada više ne govorimo o internetskim prepirkama, nego o institucionalnoj istrazi.
Johnsonova politička putanja: od nadzora države do istrage pandemije
Kada se gleda Johnsonova senatska karijera, vidi se jasan kontinuitet.
Od početka njegova mandata, teme koje su prolazile kroz HSGAC i PSI bile su vezane uz nadzor države, korupciju, zlouporabu javnog novca, sigurnosne propuste, rad regulatora, utjecaj stranih sila, Big Tech, istraživački sustav, zdravstvene programe i federalne agencije.
Zato za mene nije iznenađenje da se Johnson danas bavi pandemijom.
Pandemija nije bila samo zdravstveni događaj. Ona je bila i politički događaj, institucionalni događaj, medijski događaj, ekonomski događaj i regulatorni događaj.
U pandemiji su se spojili država, farmaceutska industrija, mediji, tehnološke platforme, regulatorna tijela, znanstveni autoriteti i politička vlast. Ako postoji tema koja prirodno pripada senatskom istražnom nadzoru, onda je to upravo ta.
2011.–2012.: početak Johnsonova mandata i klasične senatske istrage
Ron Johnson je u razdoblju 2011.–2012. bio senator početnik. Tada PSI nisu vodili Johnsonovi republikanci, nego su ključne uloge imali Carl Levin kao predsjednik i Tom Coburn kao ranking member.
Teme kojima se PSI tada bavio bile su klasične teme ozbiljnih senatskih istraga: HSBC i pranje novca, rizici financiranja narkotrgovine i terorizma, offshore porezne sheme Microsofta i Hewlett-Packarda, robna špekulacija bez Dodd-Frank zaštita, problemi u postupcima Social Security disability, neuspjeh DHS fusion centara i savezni izvođači koji su primali javni novac, a nisu plaćali federalne poreze.
Već se tu vidi obrazac: novac, država, nadzor, propusti, moćni akteri i pitanje tko zapravo odgovara građanima.
To je stara škola parlamentarnog nadzora. Ne glamur, ne politički marketing, nego mukotrpno kopanje po dokumentima, brojkama, regulatornim propustima i tragovima novca.
2013.–2014.: financijski sustav, offshore računi i moć korporacija
U razdoblju 2013.–2014. PSI i dalje vodi Carl Levin, a ranking member postaje John McCain.
Teme ostaju teške i institucionalno važne: JPMorgan i “London Whale” derivativni gubici, Credit Suisse i skriveni offshore računi američkih klijenata, porezne strategije Applea i Caterpillara, online oglašivačke zlouporabe, sukobi interesa u visokofrekventnom trgovanju, IRS obrada 501(c)(4) organizacija, obrambene nabave i uključenost banaka u fizičke robe, odnosno commodities.
Opet ista nit: ono što je formalno zakonito često može biti politički, moralno i institucionalno problematično.
To je važna lekcija i za pandemiju.
Jer se i u pandemiji često govorilo: “sve je odobreno”, “sve je po proceduri”, “sve su potvrdile nadležne agencije”. Ali pitanje nije samo je li nešto imalo službeni pečat. Pitanje je tko je znao što, kada je znao, što je prešutio, koji su interesi bili uključeni i tko je snosio posljedice.
Građani su snosili posljedice. To je sigurno.
2015.–2016.: Johnson preuzima cijeli HSGAC
Prva velika prekretnica u Johnsonovoj karijeri dolazi 2015. godine, kada postaje predsjednik cijelog Homeland Security and Governmental Affairs Committeeja.
Sam PSI tada ne vodi Johnson, nego Rob Portman, uz Claire McCaskill kao ranking member. Ali Johnson kao predsjednik nadređenog odbora postaje jedna od središnjih figura senatskog nadzora nad državnom upravom i sigurnosnim aparatom.
U tom razdoblju PSI se bavi američkim poreznim zakonom i prekograničnim preuzimanjima, slučajem online sex traffickinga i Backpagea, zaštitom maloljetnih migranata bez pratnje od trgovine ljudima, kabelskom i satelitskom industrijom, korištenjem interneta i društvenih mreža za terorističku radikalizaciju, State Department grantovima povezanim s političkim aktivnostima u Izraelu te Medicareom i privatnim osiguravateljima u kontekstu opioidne epidemije.
Važno je i da je PSI tada pokrenuo prve uspješne civil contempt postupke za provedbu senatskog subpoena naloga u dvadeset godina.
To pokazuje da ovo nije odbor koji se samo dopisuje i šalje priopćenja. Kada je potrebno, koristi ozbiljne instrumente prisile kako bi došao do informacija.
A upravo je pristup informacijama bio jedno od ključnih pitanja pandemije.
Tko je imao podatke?
Tko ih nije objavio?
Tko ih je interpretirao?
Tko je proglašavao “dezinformacijom” ono što je kasnije postalo legitimno pitanje?
2017.–2018.: opioidi, Kina, granica i regulatorni nadzor
U razdoblju 2017.–2018. Johnson i dalje vodi HSGAC, a Portman vodi PSI.
PSI se tada bavi opioidnom krizom, cijenama lijekova za predoziranje opioidima, kineskim online prodavačima ilegalnih opioida koji ih šalju u SAD međunarodnom poštom, zaštitom djece migranata bez pratnje, DATA Act usklađenošću saveznih agencija, federalnim infrastrukturnim dozvolama i Backpage slučajem.
Istodobno Johnsonov HSGAC širi fokus na granicu i imigraciju, cybersecurity, kritičnu infrastrukturu, terorizam, reformu DHS-a, regulatornu reformu, federalnu potrošnju i nadzor nad “waste, fraud and abuse”.
Prema Johnsonovoj službenoj rekapitulaciji, u razdoblju od 2015. do 2021. odbor je odobrio oko 300 zakona, 164 su prošla Senat, 132 su potpisana u zakon, održano je oko 200 saslušanja i okruglih stolova, izdano 17 većinskih izvješća i poslano oko 1.500 nadzornih pisama.
Tu rekapitulaciju treba čitati kao Johnsonov prikaz vlastitih rezultata, ne kao neutralnu akademsku ocjenu. Ali i sama količina rada pokazuje da Johnson nije političar koji je temu nadzora otkrio tek nakon pandemije.
Ovo je njegov dugogodišnji institucionalni obrazac.
2019.–2020.: Kina, Big Tech, istraživački sustav, COVID i federalne agencije
U 116. Kongresu Johnson je još predsjednik HSGAC-a, a Portman vodi PSI.
Tada PSI obrađuje utjecaj Kine na američki obrazovni sustav, Equifax i Marriott data breach, federalne infrastrukturne dozvole, zlouporabe e-rulemaking komentara, kineske talent recruitment programe i američki istraživački sustav, kineske državne telekom operatere, umjetničko tržište i sankcije, HHS grantove za djecu migrante bez pratnje te provedbu STOP Acta.
Johnsonov širi HSGAC tada se bavi i COVID-19 pripremljenošću i odgovorom federalne vlade, USPS-om tijekom izbora 2020., FBI/DOJ nadzorom, pitanjima predsjedničke tranzicije, Clinton email serverom, Biden obiteljskim poslovima i Ukrajinom, Tomah VA bolnicom u Wisconsinu, Medicaid preplatama i opioidima.
Ovdje dolazimo do ključne točke.
COVID se ne pojavljuje u vakuumu. Pandemija dolazi u trenutku kada su američke institucije već bile duboko opterećene pitanjima povjerenja, nadzora, Big Techa, Kine, istraživačkog sustava, sigurnosnih propusta, regulatorne politike i političke polarizacije.
Zato je bilo naivno očekivati da će pandemija biti samo “zdravstvena tema”.
Nije bila.
Bila je ogledalo sustava.
A u tom ogledalu vidjeli smo puno toga što mnogi nisu željeli vidjeti.
2021.–2022.: Johnson u manjini, ali ostaje u istražnom okviru
Nakon što demokrati preuzimaju Senat, cijeli HSGAC vodi Gary Peters, a PSI vodi Jon Ossoff. Johnson postaje ranking member PSI-ja.
Teme se tada pomiču prema uvjetima u institucijama: privatizirano vojno stanovanje, zlostavljanje i medicinski tretman žena u ICE pritvoru, loši uvjeti u federalnim zatvorima i smrti u zatvorima ili pritvorima koje DOJ nije pravilno evidentirao.
PSI je u tom razdoblju održao pet saslušanja i izdao četiri izvješća.
Iako Johnson tada nije predsjednik, ostaje u institucionalnom okviru nadzora. To je bitno jer pokazuje kontinuitet, a ne epizodu.
U politici često vidimo ljude koji otkriju određenu temu tek kad im politički odgovara. Kod Johnsona se, slagali se s njim ili ne, vidi dugogodišnji interes za pitanje državne odgovornosti.
2023.–2024.: Medicare Advantage, Boeing, Zelle, strani utjecaj i sigurnost
U 118. Kongresu PSI vodi Richard Blumenthal, a Johnson je ponovno ranking member.
Teme su vrlo raznolike: Medicare Advantage odbijanja i kašnjenja u skrbi, PGA Tour–LIV dogovor i saudijski Public Investment Fund, seksualno zlostavljanje i uznemiravanje na Coast Guard Academy, strani utjecaj i konzultantske tvrtke, Boeingova sigurnosna kultura, Zelle prijevare, američka tehnologija u ruskom ratnom stroju, naknade zrakoplovnih kompanija i nadzor Coast Guarda.
Na prvi pogled, sve to izgleda kao niz nepovezanih tema.
Ali nije.
Zajednički nazivnik je uvijek isti: moćni sustavi, obični ljudi i pitanje odgovornosti.
To je ista logika koja vrijedi i za pandemiju.
Ako zrakoplovna kompanija, banka, regulator, farmaceutska kompanija ili državna agencija imaju moć nad životima građana, tada građani imaju pravo znati kako se ta moć koristi.
Nema svetih krava.
Pogotovo ne u znanosti.
Znanost bez provjere nije znanost. To je dogma s laboratorijskom kutom.
2025.–2026.: Johnson preuzima PSI i fokusira se na zdravstvo, cjepiva i COVID
U siječnju 2025. Johnson je imenovan predsjednikom PSI-ja.
U izjavi je rekao da PSI ima desetljećima dugu istražnu reputaciju i da želi “otkriti istinu” o pitanjima važnima američkoj javnosti.
Od kada ponovno vodi istražni pododbor, jasno se vidi nova dominantna os: zdravstvo, cjepiva, COVID-19, sigurnosni signali, federalne zdravstvene agencije i povjerenje u znanost.
Službena lista PSI saslušanja pod Johnsonom uključuje teme poput korupcije znanosti i miokarditisa nakon COVID cjepiva, glasova ljudi koji tvrde da su ozlijeđeni cjepivima, korupcije znanosti i javne percepcije cjepiva, štete Obamacare sustava, principa reforme zdravstva, Palisades Firea, sigurnosnih signala COVID cjepiva te mehanizama kojima COVID injekcije, prema tvrdnjama iz tih rasprava, mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene posljedice.
Ovdje treba biti precizan.
Nije isto reći da je nešto dokazano i reći da se nešto istražuje. Ali ako postoje sigurnosni signali, ako postoje liječnici i znanstvenici koji upozoravaju, ako postoje pacijenti koji tvrde da su pretrpjeli štetu, ako postoje dokumenti i službene baze podataka koje otvaraju pitanja, onda se ta pitanja ne smiju zabraniti.
Ne smiju se zakopati.
Ne smiju se proglasiti “dezinformacijom” samo zato što su neugodna.
To je ono što sam cijelo vrijeme smatrao ključnim problemom pandemije.
Ne samo sama bolest. Ne samo cjepiva. Nego način na koji je sustav odlučio da građani ne smiju ni pitati.
Tri sloja Johnsonove istraživačke putanje
Kada promatram Johnsonovu istraživačku putanju, vidim tri sloja.
Prvi sloj je klasični nadzor države: otpad, zlouporabe, korupcija, granica, DHS, FBI, državne agencije, federalna potrošnja. To je institucionalno konzervativni okvir prema kojem država mora biti odgovorna, mjerljiva i podložna nadzoru.
Drugi sloj je nacionalna sigurnost: granica, terorizam, Kina, cyber, kritična infrastruktura, strani utjecaj, ruski ratni stroj, obavještajne i sigurnosne agencije.
Treći, najnoviji i za ovaj razgovor najvažniji sloj je zdravstveno-birokratski kompleks: COVID cjepiva, sigurnosni signali, miokarditis, VAERS, VSD, FDA, CDC, HHS, cenzura ili pritisak na znanstvene publikacije te pitanje je li “službena znanost” postala produžena ruka birokracije i farmaceutske politike.
To je središnje pitanje.
Jer ako je znanost otvoren proces provjere, sumnje, rasprave i korekcije, onda se znanstvena pitanja ne rješavaju cenzurom.
Ako je javno zdravstvo u službi građana, onda se građanima ne smiju skrivati podaci.
Ako regulatorne agencije postoje da štite javnost, onda ne smiju postati odvjetnici proizvoda koje bi trebale nadzirati.
A ako se u pandemiji griješilo, onda nitko nema pravo glumiti da se ništa nije dogodilo.
Pandemija kao test povjerenja
Pandemija je bila veliki test povjerenja.
Građanima se govorilo da vjeruju institucijama. Ali povjerenje se ne može narediti. Povjerenje se zaslužuje.
Kada institucije griješe, a zatim priznaju pogreške, povjerenje se može obnoviti.
Kada institucije griješe, a zatim napadaju one koji na pogreške upozoravaju, povjerenje se raspada.
U pandemiji smo vidjeli upravo taj raspad.
Ljude koji su postavljali legitimna pitanja o porijeklu virusa, učinkovitosti mjera, posljedicama lockdowna, sigurnosti cjepiva, nuspojavama, miokarditisu, prirodnom imunitetu, statistici smrtnosti ili ulozi farmaceutskih kompanija često se nije tretiralo kao građane koji imaju pravo pitati, nego kao neprijatelje javnog zdravlja.
To je bio civilizacijski promašaj.
Jer javno zdravlje ne može opstati na propagandi.
Može opstati samo na istini.
Sigurnosni signali nisu “teorija zavjere”
Jedna od najvažnijih tema Johnsonovih saslušanja jesu sigurnosni signali vezani uz COVID-19 cjepiva.
U normalnom sustavu, sigurnosni signal nije presuda. Ali nije ni nešto što se smije ignorirati.
Sigurnosni signal znači: ovdje postoji dovoljno razloga za ozbiljnu provjeru.
Ako se signal potvrdi, sustav mora reagirati. Ako se ne potvrdi, sustav mora jasno pokazati zašto. Ali ono što se ne smije dogoditi jest da se sama rasprava o signalu zabrani ili ismije.
Nažalost, upravo se to događalo.
Umjesto otvorene rasprave, dobili smo moralnu ucjenu. Umjesto znanstvene provjere, dobili smo medijske etikete. Umjesto poniznosti, dobili smo birokratsku samouvjerenost.
A kada birokrat počne govoriti kao prorok, vrijeme je da netko otvori prozor.
Miokarditis, VAERS, VSD, FDA, CDC i HHS
U Johnsonovu istražnom fokusu nalaze se i pojmovi koji su tijekom pandemije za veliki dio javnosti postali poznati: miokarditis, VAERS, VSD, FDA, CDC i HHS.
Miokarditis se posebno često spominjao u kontekstu mladih muškaraca i COVID-19 cjepiva. VAERS je američki sustav prijave neželjenih događaja nakon cijepljenja. VSD je Vaccine Safety Datalink. FDA je regulatorna agencija za hranu i lijekove. CDC je Centar za kontrolu i prevenciju bolesti. HHS je američko Ministarstvo zdravstva i socijalnih usluga.
Ovi akronimi možda zvuče tehnički, ali iza njih se nalazi vrlo jednostavno pitanje: jesu li institucije koje su trebale štititi građane doista učinile sve što su morale učiniti?
Jesu li sigurnosni podaci analizirani pravodobno?
Jesu li rizici komunicirani pošteno?
Jesu li liječnici i znanstvenici koji su upozoravali bili saslušani ili ušutkani?
Jesu li pacijenti koji tvrde da su oštećeni dobili prostor i pomoć ili su gurnuti na rub javnosti?
To su pitanja koja se moraju postaviti.
I upravo zato je važno da se njima bavi senatski istražni pododbor.
“Vjerujte znanosti” nije znanstvena rečenica
Jedna od najopasnijih fraza pandemije bila je: “Vjerujte znanosti.”
Znanosti se ne vjeruje na isti način na koji se vjeruje političkom sloganu. Znanost se provjerava.
Znanost traži podatke.
Znanost traži raspravu.
Znanost traži ponovljivost.
Znanost traži kritiku.
Znanost traži slobodu neslaganja.
Kada netko kaže “vjerujte znanosti”, a pritom zabranjuje pitanja, to više nije znanost.
To je autoritet koji se koristi znanstvenim jezikom.
Upravo zato je pitanje “korupcije znanosti” toliko važno. Ne zato što je svaka znanstvena institucija korumpirana. Ne zato što je svaki liječnik bio nepošten. To bi bilo nepravedno i netočno.
Nego zato što sustav koji ne dopušta provjeru sam sebe pretvara u problem.
Što nas Johnsonove istrage uče o sustavu
Za mene je najvažnije pitanje u razgovoru sa senatorom Johnsonom bilo ovo: što nam ova saslušanja govore o sustavu?
Ne samo o jednom cjepivu.
Ne samo o jednoj agenciji.
Ne samo o jednoj administraciji.
Ne samo o jednoj pandemiji.
Što nam govore o američkom, ali i širem zapadnom sustavu upravljanja krizama?
Meni govore da je tijekom pandemije nastao zdravstveno-birokratski kompleks koji je imao previše moći, premalo odgovornosti i gotovo nikakvu spremnost na priznanje pogrešaka.
Kada su građani tražili podatke, često su dobivali uvrede.
Kada su liječnici tražili raspravu, često su dobivali disciplinske prijetnje.
Kada su znanstvenici upozoravali, često su bili marginalizirani.
Kada su pacijenti tvrdili da su oštećeni, često su bili ignorirani.
Takav sustav ne može se popraviti kozmetikom.
Potrebna je ozbiljna istraga.
Zašto je ovo važno i za Hrvatsku
Netko će reći: dobro, ali to je Amerika. Kakve to veze ima s nama?
Ima velike veze.
Jer Hrvatska nije živjela u izolaciji. I kod nas su se odluke donosile pod utjecajem međunarodnih zdravstvenih autoriteta, regulatornih preporuka, političkih pritisaka, medijskih kampanja i globalnog narativa.
I kod nas su ljudi koji su postavljali pitanja često bili proglašavani neodgovornima.
I kod nas se rasprava svodila na poslušnost.
I kod nas se govorilo da se “vjeruje struci”, iako se često pod “strukom” mislilo na uski krug ljudi koji su imali politički i medijski monopol na tumačenje stvarnosti.
Zato je važno pratiti što se događa u američkom Senatu.
Ne zato što Amerika uvijek ima odgovore. Daleko od toga. Ali zato što ondje, barem u ovom slučaju, postoji institucionalna mogućnost da se otvore pitanja koja su kod nas najčešće gurana pod tepih.
A pod tepihom se, znamo, ne nalazi istina. Nalazi se prašina.
Nije dovoljno reći “bila je kriza”
Jedan od najčešćih pokušaja opravdanja pandemijskih pogrešaka glasi: “Bila je kriza.”
Da, bila je kriza.
Ali kriza nije dozvola za neodgovornost. Kriza nije dozvola za skrivanje podataka. Kriza nije dozvola za cenzuru. Kriza nije dozvola za prisilu bez rasprave. Kriza nije dozvola da se građane tretira kao djecu kojoj se ne smije reći istina jer bi se možda uznemirila.
Upravo u krizi institucije moraju biti najpoštenije.
Jer tada su posljedice najveće.
Ako se u normalnim vremenima institucije ponašaju bahato, to je problem. Ako se u krizi ponašaju bahato, to je opasnost.
Tko je znao što i kada?
U svakoj ozbiljnoj istrazi postoji nekoliko ključnih pitanja.
Tko je znao?
Što je znao?
Kada je znao?
Što je učinio s tim informacijama?
Koga je obavijestio?
Koga nije obavijestio?
Tko je profitirao?
Tko je snosio posljedice?
Ta pitanja nisu radikalna.
To su najosnovnija pitanja odgovornosti.
Ako su postojali rani sigurnosni signali, javnost ima pravo znati kada su ih agencije uočile.
Ako su postojale interne rasprave, javnost ima pravo znati što se u njima govorilo.
Ako su se znanstveni radovi pritiskali, usporavali, odbijali ili diskreditirali iz političkih razloga, javnost ima pravo znati.
Ako su društvene mreže i državne agencije surađivale u oblikovanju dopuštenog narativa, javnost ima pravo znati.
Bez tih odgovora nema obnove povjerenja.
Glasovi ozlijeđenih moraju se čuti
Jedna od najvažnijih stvari u Johnsonovu pristupu jest to što je prostor dao i ljudima koji tvrde da su oštećeni cjepivima.
To je u pandemiji bila gotovo zabranjena tema.
S jedne strane, stalno se govorilo o solidarnosti, empatiji i brizi za druge. S druge strane, ljudi koji su tvrdili da su pretrpjeli ozbiljne nuspojave često nisu dobili ni empatiju ni brigu ni prostor.
To je moralni problem.
Ako društvo od ljudi traži da prime medicinski proizvod u ime javnog dobra, onda to isto društvo ima moralnu obvezu pošteno saslušati one koji tvrde da su zbog toga pretrpjeli štetu.
Ne može se istodobno tražiti poslušnost i odbijati odgovornost.
To nije javno zdravstvo.
To je birokratski kukavičluk.
Problem nije samo u pogrešci, nego u zataškavanju
Sustavi griješe. Znanost griješi. Liječnici griješe. Političari griješe.
Problem nije sama činjenica pogreške.
Problem nastaje kada se pogreška pretvori u dogmu.
Problem nastaje kada se upozorenje proglasi opasnošću.
Problem nastaje kada se oni koji su imali pravo na pitanje tretiraju kao neprijatelji.
Problem nastaje kada se institucije više boje priznati pogrešku nego što se boje ponoviti je.
U pandemiji smo upravo to gledali.
Zato naslov ovog razgovora nije blag.
“Sve su nas lagali u pandemiji” nije rečenica koju treba shvatiti kao jeftinu provokaciju. Treba je shvatiti kao optužbu protiv sustava koji je prečesto govorio s apsolutnom sigurnošću ondje gdje je morao govoriti s oprezom.
Povjerenje se ne vraća propagandom
Danas mnogi službeni akteri govore o “vraćanju povjerenja”.
Ali povjerenje se ne vraća novom kampanjom.
Povjerenje se vraća dokumentima.
Povjerenje se vraća saslušanjima.
Povjerenje se vraća priznanjem pogrešaka.
Povjerenje se vraća odgovornošću.
Povjerenje se vraća time da se ljudima prestane govoriti da su ludi zato što se sjećaju što se dogodilo.
Zato su Johnsonova saslušanja važna.
Ne zato što će ona automatski dati sve odgovore. Ne zato što je svaki svjedok automatski u pravu. Ne zato što se politika odjednom pretvorila u čisti hram istine.
Politika to nikada nije bila. Tko to očekuje, neka radije čita bajke; barem su stilski poštenije.
Ali saslušanja su važna jer otvaraju prostor za pitanja koja su predugo bila zatvorena.
Što očekujem od ovakvih istraga
Od ovakvih istraga ne očekujem spektakl.
Ne zanimaju me političke predstave. Ne zanimaju me stranački bodovi. Ne zanimaju me rečenice za društvene mreže koje traju deset sekundi i nestanu u sljedećem valu algoritamske histerije.
Očekujem dokumente.
Očekujem kronologiju.
Očekujem imena.
Očekujem jasnu analizu odluka.
Očekujem da se vidi tko je donosio preporuke, na temelju kojih podataka, pod kojim pritiscima i s kojim posljedicama.
Očekujem da se ozbiljno ispita odnos regulatornih agencija i farmaceutske industrije.
Očekujem da se ispita uloga medija i tehnoloških platformi u oblikovanju dopuštene rasprave.
Očekujem da se čuju liječnici, znanstvenici, pacijenti i zviždači.
I očekujem da se prestane s infantilnim odgovorom: “To je sve već riješeno.”
Nije riješeno.
Da je riješeno, ne bismo o tome i dalje razgovarali.
Zaključak: istina nije ekstremizam
Razgovor sa senatorom Ronom Johnsonom važan je zato što nas vraća na temeljno pitanje demokratskog društva: smiju li građani znati istinu?
Ne djelomičnu istinu.
Ne marketinšku istinu.
Ne istinu odobrenu od birokracije.
Ne istinu koja je prošla komunikacijski odjel.
Nego istinu.
Ako su institucije radile dobro, neka pokažu dokumente.
Ako su griješile, neka priznaju.
Ako su skrivale, neka odgovaraju.
Ako su građani bili obmanjivani, onda se to ne smije zakopati pod frazom “bila su teška vremena”.
Da, bila su teška vremena.
Ali upravo se u teškim vremenima vidi tko govori istinu, a tko traži da mu se vjeruje dok zatvara vrata.
Pandemija je prošla, ali pitanja nisu.
A dok god pitanja nisu odgovorena, ova tema nije završena.
Cijelu emisiju pogledajte ovdje:
Izvori i kontekst za daljnje čitanje
- Biografija senatora Rona Johnsona: https://www.ronjohnson.senate.gov/biography/
- Povijesna pozadina Permanent Subcommittee on Investigations: https://www.hsgac.senate.gov/media/reps/permanent-subcommittee-on-investigations-historical-background/
- PSI Activities Report, 113th Congress: https://www.hsgac.senate.gov/wp-content/uploads/Activities_Report_PSI_ONLY_-_113th_Congress_FINAL_Dec_19_2014.pdf
- PSI Activities Report, 114th Congress: https://www.hsgac.senate.gov/wp-content/uploads/PSIActivities114th.pdf
- HSGAC Activities Report, 116th Congress: https://www.hsgac.senate.gov/wp-content/uploads/Activities-Report-116th-Congress-S.-Rpt.-117-1.pdf
- Johnsonov službeni prikaz rada HSGAC-a: https://www.ronjohnson.senate.gov/accomplishments-report
- Johnson imenovan predsjednikom PSI-ja: https://www.ronjohnson.senate.gov/2025/1/sen-johnson-named-chairman-of-permanent-subcommittee-on-investigations
- Popis PSI saslušanja: https://www.hsgac.senate.gov/subcommittees/investigations/hearings/
Autor
Piše