SlobodniPodcast
Voda postaje imovina. Pet gostiju Slobodnog o planu da priroda dobije cijenu — i jedno pitanje iz Like
Aktualno

Voda postaje imovina. Pet gostiju Slobodnog o planu da priroda dobije cijenu — i jedno pitanje iz Like

·10 min čitanja

Ako čista voda jednom dobije cijenu na burzi, tko će je posjedovati? Pet gostiju Slobodnog podcasta govorilo je, neovisno jedan o drugome i u razmaku od tri godine, o istoj zamisli: da se prirodni resursi — zemlja, zrak i voda — pretvore u imovinu kojom se trguje. Kompilaciju objavljujemo u tjednu u kojem Hrvatska raspravlja o opasnom otpadu u Lici i PFAS tvarima u podzemnim vodama. To dvoje nije povezano. Ali jedno drugom daje kontekst koji ranije nismo imali.

Zašto ovo objavljujemo

Ovo nije emisija o Lici. Ovo je kompilacija arhivskih razgovora o financijalizaciji prirode, kojoj smo na kraj stavili činjenice o Lici — odvojeno, s izvorima, i bez ijedne tvrdnje da je jedno uzrok drugoga.

Tri ograde koje molimo da pročitate prije videa:

1. Ovo su tvrdnje gostiju, ne utvrđene činjenice. Brojke koje navode — 100 bilijuna dolara vrijednosti američkog zemljišta, 500 bilijuna svjetske imovine, četiri kvadrilijuna potencijalnog kolaterala — njihove su procjene. Nismo ih neovisno provjerili i ne tvrdimo da su točne.

2. Središnji plan o kojem govore je zaustavljen. Njujorška burza podnijela je američkom regulatoru (SEC) prijedlog pravila za Natural Asset Companies u rujnu 2023. i povukla ga u siječnju 2024., nakon otpora dijela američkih država i Kongresa. Elisabeth Nickson u emisiji iz kolovoza 2024. predviđa izlazak na burzu „krajem godine” — to se nije dogodilo. Ostavljamo njezinu prognozu u kompilaciji jer je dio razgovora, ali ovdje izrijekom pišemo da nije ostvarena.

3. Zagađenje u Lici nema dokazane veze s bilo kojim od tih planova. Nitko od naših gostiju ne spominje Hrvatsku u tom kontekstu — osim Jamesa Patricka, koji „hidrološki ciklus iznad Hrvatske” navodi kao hipotetski primjer onoga što bi se moglo upisati u bilancu. To je ilustracija, ne dojava.

Elisabeth Nickson: „Trideset posto zemljišta svake države mora ići pod zaštitu”

Kanadska novinarka, dvadeset i pet godina u Timeu i Lifeu, autorica knjige Eco-Fascists (HarperCollins, 2012.). Gostovala je u epizodi #91 u kolovozu 2024.

„Agenda 2030 kaže da 30 % zemljišta svake države mora biti stavljeno pod zaštitu. U Kanadi je oko 90 % kopnene mase neizgrađeno — zapravo, samo 6 % Kanade je izgrađeno. Ali svejedno uzimaju 30 % te zemlje i stavljaju je izvan dosega svake ljudske aktivnosti.”

„Procijenili su vrijednost zemljišta Sjedinjenih Država na sto bilijuna dolara. Tih 30 % koje se izdvaja bit će prodano ulagačima, a imovina će se zvati natural asset class. Ta zemlja i ono što ona proizvodi bit će monetizirano.”

„Procijenit će koliko vrijedi čisti zrak, čista voda, plodno tlo — i onda će nam to prodati natrag kao porez na život. Ovisno o tome koliko jedete, koliko vode trošite, koliko zraka udišete, svatko će dobiti svoju kvotu.”

Komentar. Prva rečenica je provjerljiva i točna po sadržaju: cilj „30×30″ doista postoji, prihvaćen je 2022. na COP15 u Montrealu kao dio Globalnog okvira za bioraznolikost iz Kunminga i Montreala, i EU ga je preuzela u svojoj Strategiji bioraznolikosti do 2030. Ono što slijedi — da će zaštićena zemlja biti prodana ulagačima i naplaćena građanima kao „porez na život” — nije politika koja postoji, nego njezino predviđanje. Razlika je bitna i molimo da je ne izgubite iz vida.

Elisabeth Nickson: kad se voda zatvori, doline propadaju

U istoj emisiji Nickson opisuje ono što je zatekla u Kaliforniji dok je pisala knjigu.

„Počeli su zatvarati vodu zbog jedne male ribe za koju su smatrali da je ugrožena. Do trenutka kad sam dovršila istraživanje, uklonili su tisuću značajnih brana na američkom zapadu. Svaki put kad bi uklonili branu, propao bi još jedan gradić i još jedno imanje — tako da je 80 % te plodne doline uništeno. Ljudi su živjeli u šatorima.”

Komentar. Ovo je njezin nalaz iz terenskog istraživanja i nismo ga provjeravali. Brojka od „tisuću brana” u SAD-u odnosi se na uklanjanja kroz nekoliko desetljeća i po podacima organizacija koje ta uklanjanja zagovaraju uglavnom je riječ o malim, napuštenim branama — ne o velikim akumulacijama. Njezina teza o uzročnoj vezi s propadanjem poljoprivrede u Kaliforniji je sporna i osporavaju je i hidrolozi i sami zagovornici uklanjanja. Uvrstili smo isječak jer pokazuje o čemu govori kad kaže „voda kao poluga”, ali ga ne prodajemo kao utvrđeno.

James Patrick: „Hidrološki ciklus iznad Hrvatske”

Britanski istraživač i dokumentarist, autor filma o digitalnim valutama središnjih banaka. Gostovao je u epizodi #101 u siječnju 2025. U toj emisiji urednik ga je izravno pitao o onome što je čuo od Nickson — pa se dvije epizode ovdje same povezuju.

„Rockefellerova inicijativa koju spominjete — natural asset companies. Pokrenuli su nešto što se zove Intrinsic Exchange Group, u ljeto 2020. Rekli su: možemo uzeti ono što priroda proizvodi, apstraktnu, neopipljivu imovinu — poput hidrološkog ciklusa iznad Hrvatske, sustava kiše i vode iznad Hrvatske — i to staviti u tvrtku, pa neka ta tvrtka posjeduje taj komad prirode kojeg nitko ne smije dirati.”

„Pitao sam jednog bankara što oni to rade. Rekao mi je: stvaraju dodatni kolateral. Ako sva svjetska imovina danas vrijedi oko 500 bilijuna dolara, kažu da bi mogli stvoriti četiri kvadrilijuna dolara imovine tako da komadiće prirode pretvore u robu i onda ih višestruko založe.”

„Ovo je vrlo opasno. Povijesno, kad su ljudi radili ovakve stvari, završavalo je financijskim slomom — kao Južnomorski mjehur ili Mississippijev mjehur, kad su u Francuskoj izdavali vrijednosnice na zemlju za koju su tvrdili da je posjeduju, a nikada je nisu ni vidjeli.”

Komentar. Intrinsic Exchange Group i Natural Asset Companies postoje i nisu spekulacija: IEG je osnovan uz potporu Rockefellerove zaklade i Međuameričke razvojne banke, a NYSE je s njima razvijao novu klasu vrijednosnica. Ono što je Patrickova interpretacija, a ne činjenica, jest svrha — da je riječ prvenstveno o stvaranju kolaterala za prezaduženi financijski sustav. Primjer s Hrvatskom je njegova ilustracija, ne postojeći projekt.

Richard Werner: „Sva imovina mogla bi se tokenizirati”

Profesor ekonomije, čovjek koji je skovao pojam quantitative easing. Ovaj isječak nije iz podcasta nego iz njegova izlaganja u Hrvatskom saboru 1. prosinca 2023.

„I sami priznaju — BIS, banka za međunarodna poravnanja, središnja banka središnjih banaka, kaže da bi sva imovina mogla biti stavljena pod ovaj novi blockchain. Sva imovina mogla bi se tokenizirati, digitalizirati i time biti pod kontrolom središnjih banaka. To bi omogućilo, kako kažu, besprijekornu integraciju vašeg vlasništva nad vašom kućom i vašom imovinom — financijske i nefinancijske imovine koja je tokenizirana.”

„Je li to teorija zavjere? Pa ne, ne može biti, jer nije tajna. Na otvorenom je i postoji već nekoliko godina.”

Komentar. Werner ovdje ne govori o prirodi nego o imovini općenito, i to citirajući javne dokumente BIS-a o „jedinstvenoj knjizi” (unified ledger). To je najbolje dokumentirani dio cijele kompilacije — BIS je koncept objavio u svojem godišnjem izvješću i o njemu se raspravlja u stručnoj javnosti. Uvrstili smo ga jer bez tehničkog sloja tokenizacije priča o „prirodi kao imovini” visi u zraku.

Sandy Adams: ugljični kredit je token

Britanska aktivistica protiv „15-minutnih gradova”, gostovala je u epizodi #29 u kolovozu 2023. (Za tu epizodu nemamo stranicu na webu — dostupna je na YouTubeu i Rumbleu.)

„Što su ugljični krediti? Pa, oni ih zapravo izmišljaju. Dobit ćete određenu količinu ugljika za grijanje — to je gotovo kao tokeni, digitalni tokeni vaše potrošnje ugljika. I ako previše grijete, ili nemate solarne panele, ili držite kućnog ljubimca, sve to ide protiv vašeg ugljičnog rejtinga.”

Komentar. Osobni ugljični računi za građane nigdje nisu uvedeni. Studije o njima postoje — britanska vlada naručila je jednu sredinom 2000-ih i odbacila ideju kao preskupu i politički neprihvatljivu. Adams govori o mogućnosti, ne o postojećem sustavu.

Malcolm Roberts: „Kad kontroliraju vodu, kontroliraju živote”

Australski senator, gostovao je u epizodi #43 u rujnu 2023. (Također bez stranice na webu.)

„Vlada Tonyja Blaira pitala ih je mogu li napraviti ugljične kredite za pojedince. O tome govore već dugo. To je njihov način kontrole naše potrošnje resursa, naše potrošnje energije, naše potrošnje vode — a kad kontroliraju to, kontroliraju naše živote. O tome je riječ. Kontrola nasuprot slobodi.”

Komentar. Rečenica o Blairovoj vladi poklapa se s poznatim britanskim istraživanjima o osobnim ugljičnim kvotama iz razdoblja 2006.–2008. Ostatak je njegova politička ocjena.

Drugi dio: Lika, kolovoz 2026.

Ovaj dio kompilacije nema govornika. Samo činjenice, s izvorima.

  • U Lici je otkriven ilegalno odložen opasni otpad; slučaj se u javnosti vodi kao „Afera Lika”.
  • Znanstveno vijeće za zaštitu prirode i okoliša HAZU, u izjavi od 17. kolovoza 2026.: vještačenja su pokazala ekotoksična svojstva dijelova otpada; u tlu su utvrđene povišene koncentracije bakra, cinka, olova, antimona i mikroplastike; u podzemnim vodama nizvodno od lokacije detektirane su PFAS tvari, koje su vrlo postojane i pokretljive u vodi. Prema istoj izjavi, javna vodoopskrba još nije onečišćena.
  • HAZU traži sanaciju s dugoročnim praćenjem tla i voda, provjeru sustava dozvola i inspekcijskog nadzora, i transparentnu komunikaciju rezultata.
  • Zastupnik Zvonimir Troskot javno na to upozorava od ožujka 2025., više od godinu dana prije nego što je slučaj ušao u nacionalne medije.
  • Ličke vode tvrde da voda iz javnog sustava nije povezana s nalazima s ilegalnog odlagališta.

I onda pitanje, koje ostavljamo otvorenim.

Hrvatska je zemlja krša. Ono što uđe u tlo, ulazi u vodu, i ne vraća se. Naši gosti tri godine govore o svijetu u kojem čista voda prestaje biti pretpostavka i postaje stavka s cijenom. Ako se to ikad dogodi — a zasad se nije — onda voda koju je netko zagadio nije samo ekološka šteta. Ona je i imovina koja je nekome izgubila vrijednost, a nekome je možda nikad nije ni trebala imati.

Ne tvrdimo da je itko u Lici razmišljao u tim kategorijama. Tvrdimo da je pitanje tko će sutra posjedovati čistu vodu ozbiljnije nego što je bilo prije mjesec dana.

Što ovdje nedostaje

Ova kompilacija nosi jednu liniju i pošteno je reći koju drugu ne nosi.

Nema glasa koji brani računovodstvo prirodnog kapitala. A on postoji i nije marginalan: ekonomisti i dio ekoloških organizacija tvrde da priroda propada upravo zato što u ekonomskim računicama vrijedi nula, pa joj treba dati mjerljivu vrijednost da bi je se uopće branilo od izgradnje i onečišćenja. Po toj logici, „natural asset” nije otimanje nego štit. Britanski državni pregled Dasgupta Review iz 2021., naručen od tamošnjeg Ministarstva financija, upravo je to i tvrdio. U našoj arhivi nemamo nijednog gosta koji zastupa tu stranu — to je rupa u našem pokrivanju teme, ne dokaz da druga strana ne postoji.

Nema pravnog razlikovanja. Zaštita područja, koncesija na vodu i vlasništvo nad vodom tri su različite stvari. Naši gosti ih mjestimično stapaju. U Hrvatskoj su vode javno dobro u općoj uporabi, a to se ne mijenja tržišnim instrumentima za bioraznolikost.

Nema odgovora institucija. Nismo tražili očitovanje Hrvatskih voda, Ministarstva gospodarstva ni Europske komisije. To je sljedeći korak, ne ovaj.

Urednička napomena

Naslov „Voda postaje imovina” je namjerno tvrdnja, i namjerno je sporan. Sadašnje vrijeme u njemu nije opis stanja — plan o kojem govore naši gosti povučen je 2024. i danas ne postoji kao propis ni u SAD-u ni u EU. Odabrali smo ga jer sažima ono što gosti tvrde da je smjer, a ne ono što je danas činjenica. Tko iz videa izvuče zaključak da se voda već prodaje na burzi, izvukao je krivi zaključak — i zato ovo piše ovdje, a ne u sitnom tisku.

Poveznice

Epizode u kompilaciji

Srodne epizode

Izvori za drugi dio

#aktualno#podcast#svijet##Agenda2030##CBDC##Lika##NaturalAssetCompanies##PFAS##Tokenizacija##Voda

Autor

Andrija Klarić

Piše

Andrija Klarić

← Natrag na naslovnu