Vaxxed III-Zašto vam skrivaju istinu o cjepivima?
Vaxxed III: kad se ljudi vrate s ruba sustava — i donesu priče koje su “previše nezgodne” da bi bile na TV-u
Ovaj tekst pišem u prvom licu jer ga ne mogu napisati drugačije: VAXXED III me nije ostavio ravnodušnim. Ne zato što volim senzaciju — nego zato što film i svjedočanstva koje donosi ciljaju ravno u živac onoga što smo svi osjetili tijekom COVID ere: da je službena priča bila čvrsta, ne bi trebala cenzuru kao štap.
Dokumentarac VAXXED III prikazuje priče ljudi koji tvrde da su oštećeni COVID “cjepivom”, ili da su izgubili članove obitelji — bilo zbog samog proizvoda, bilo zbog bolničkih protokola tijekom krize. U ovoj epizodi i ovom tekstu prenosim ono što se u filmu i razgovoru iznosi kao tvrdnje i iskustva ljudi. Ovo nije medicinski savjet; za osobne zdravstvene odluke razgovarajte s kvalificiranim zdravstvenim stručnjacima i provjeravajte izvore.
Što Vaxxed III tvrdi da prikazuje: “priče koje se nisu smjele čuti”
U samom uvodu stoji teza koja određuje ton cijelog filma: da ovo, kako autori tvrde, “nije cjepivo nego genska terapija”, te da COVID “cjepivo” navodno “nije bilo sigurno niti učinkovito”. Kao argumente spominju se (u toj interpretaciji) obdukcijski nalazi te trendovi poput porasta srčanih udara i tzv. “turbo raka”, uz zaključak autora da bi se proizvodi trebali odmah povući s tržišta.
Ovdje sam dužan biti precizan: to su tvrdnje filma i sugovornika. Ja ih ne pišem kao presudu nego kao sadržaj koji dokumentarac iznosi — i koji svatko tko želi ozbiljno razumjeti mora čuti u izvornom obliku i usporediti s dostupnim dokazima.
Polly Tommey i “autobus istine”: zašto su izašli na ulicu
Moja gošća Polly Tommey (Children’s Health Defense) objašnjava motivaciju jednostavno: kaže da su u mainstream medijima slušali stalne laži, a posebno im je “pukla priča” oko narativa “pandemije necijepljenih”. Dok je, kako tvrdi, taj narativ rastao, istovremeno su se gomilali slučajevi smrti i teških posljedica koje ljudi pripisuju COVID “cjepivu”.
I zato su, po njezinu opisu, napravili ono što je danas skoro subverzija: uzeli autobus, izašli među ljude i slušali. Ne kroz priopćenja, ne kroz “stručne panele” koji se međusobno tapšaju po ramenu, nego kroz svjedočanstva onih koji tvrde da su oštećeni ili da su izgubili nekoga bliskog — bilo od proizvoda, bilo od bolničkih protokola.
Film je, u toj logici, pokušaj da se u javnost vrate “autentične priče” koje su, kako tvrde, bile potisnute.
“Cenzurno-industrijski kompleks”: kako je, po njima, zataškavanje bilo moguće
Jedna od središnjih teza u razgovoru jest da zataškavanje nuspojava i smrti ne bi bilo moguće bez onoga što nazivaju cenzurno-industrijskim kompleksom — u kojem sudjeluju vlade, tehnološke platforme, društvene mreže i tradicionalni mediji.
U toj slici, mediji navodno nisu “slobodno izvještavali”, nego su dobivali naputke kako moraju izvještavati. Drugim riječima: informacija nije bila rezultat istraživanja, nego distribucije.
U istom bloku iznosi se i motivacija za širenje laži: novac — pogotovo u slučaju bolnica. Govori se o poticajima za dijagnosticiranje “korone” i za primjenu propisanih protokola. Kao dodatna (još teža) interpretacija spominje se i mogući motiv depopulacije, uključujući ideju “ubijanja starih” radi rasterećenja mirovinskih fondova.
Ovdje opet vrijedi pravilo zdravog razuma: što je tvrdnja teža, to joj trebaju tvrđi dokazi. Ali činjenica da se ovakve teze pojavljuju govori nešto važno o društvu: povjerenje je potrošeno brže nego zaštitne maske.
Bolnice i “dvostruki standard”: tvrdnje o tretmanu necijepljenih
Jedan od najuznemirujućih dijelova isječaka odnosi se na tvrdnju da su bolnice drugačije postupale prema necijepljenima. Prikupljena su, kako se navodi, svjedočanstva o maltretiranju i zlostavljanju ljudi u bolnicama upravo zato što nisu bili cijepljeni.
Nadalje se tvrdi da su prvenstveno necijepljeni bili meta štetnih bolničkih protokola, navode se primjeri poput remdesivira i respiratora, te se to povezuje s tadašnjom političko-medijskom pričom da “necijepljeni pune bolnice i umiru u gomilama”. U toj interpretaciji, protokoli i narativ idu ruku pod ruku: jedan stvara brojke, drugi ih pretvara u moralnu presudu.
Širi program i “probe” digitalne identifikacije: COVID potvrde kao generalna proba
U razgovoru se pandemija opisuje kao dio šireg programa, a posebno se ističe jedna stvar: da je upravo tada prvi put masovno testirana digitalna identifikacija kroz “cijepljene putovnice”, odnosno COVID potvrde.
Dalje se tvrdi da je Svjetska zdravstvena organizacija preuzela europske “zelene certifikate” i da ih želi primjenjivati u budućim izvanrednim situacijama (spominju se nova pandemija, cyber napadi, klimatsko izvanredno stanje i sl.).
U istom kontekstu navodi se da nova američka administracija, uz Roberta F. Kennedyja Jr., želi napustiti takve politike, te da je njegova namjera promijeniti paradigmu: umjesto “mi smo stručnjaci”, pristup “vi donosite odluke — evo informacija”.
“Sve je bila laž” i pogonsko gorivo straha
Jedan blok isječaka ide do kraja, bez rukavica. U njemu se tvrdi: sve je bila laž — o cjepivu, o maskama, o testovima, o zaključavanjima, o zatvaranju škola, o sigurnosti, o učinkovitosti. Ključna psihološka poanta koju iznose jest da ljudi jednostavno nisu mogli vjerovati da bi vlada lagala na način koji bi ubio ili onesposobio milijune, i da je strah bio gorivo koje pokreće sve.
To je, ujedno, i razlog zašto ovakvi filmovi imaju publiku: kad jednom shvatiš da je strah bio politička tehnologija, teško ti je opet povjerovati istim akterima bez pitanja.
Šira kritika cjepiva, uključujući pedijatrijska: obiteljski “prirodni eksperiment”
Na kraju, razgovor širi fokus: tvrdi se da su “sva cjepiva problematična”, uključujući i pedijatrijska. Kao argument se navodi iskustvo obitelji koje tvrde da su pretrpjele ozljede od pedijatrijskog cjepiva te nakon toga prestale cijepiti. U tim obiteljima, kažu, djeca rođena kasnije (necijepljena) imaju puno bolje zdravlje od cijepljene djece u istoj obitelji i okruženju — kao svojevrsni “prirodni eksperiment” unutar jednog kućanstva.
U istom bloku iznose se i tvrdnje o autizmu: navodi se omjer “1 od 34 djece u SAD-u”, te se kaže da se taj omjer pogoršava i da je “znanstveno dokazano” da cjepiva uzrokuju autizam.
Ovdje moram stati na kočnicu i biti krajnje odgovoran: to je tvrdnja sugovornika/filma. Ovo je područje u kojem postoji snažan sukob interpretacija i gdje se javnost često vuče za emociju. Ako želite istinu, ne uzimajte ni slogan ni etiketu kao zamjenu za dokaz: tražite metodologiju, kvalitetu studija, definicije i usporedive podatke.
Zašto sve ovo objavljujem
Objavljujem jer je najveći problem našeg vremena postao jednostavan: što smije biti izgovoreno. A kad je govor ograničen, znanost se pretvara u PR, a demokracija u scenografiju.
VAXXED III — sviđalo se to nekome ili ne — dio je tog sukoba. Ne zato što je “nužno u pravu”, nego zato što govori ono što je veliki dio ljudi doživio kao svoju stvarnost, a za što im je sustav rekao da su ludi, opasni ili “dezinformatori”.
Na kraju ovog eseja ja ću staviti link na cijeli intervju, kao i linkove na web stranice mojih gošći Mary Holland i Polly Tommey iz Children’s Health Defense, kako biste sve mogli pogledati u izvornom obliku i donijeti vlastiti zaključak. Dokumentarac vaxxed III možete pogledati ovdje https://childrenshealthdefense.org/defender/
Autor
Piše