SlobodniPodcast
Što EU i Kanada imaju zajedničko?
Riječi urednika

Što EU i Kanada imaju zajedničko?

·10 min čitanja

Ursula von der Leyen jučer je s govornice u Strasbourgu, pred nazočnim kanadskim premijerom Markom Carneyjem, ponudila Kanadi status prve „pridružene članice” Europske unije. Kategorija koju je ponudila ne postoji u europskim ugovorima. Izmišljena je ove godine, i to za Ukrajinu. A nama je, sasvim slučajno, kroz emisiju u posljednje tri godine prošlo desetak kanadskih gostiju koji su nam ispričali što se u toj zemlji dogodilo. Šestoricu smo stavili u ovu kompilaciju — ne zato što je Kanada daleko, nego zato što nije.

Zašto ovo objavljujemo

Prije nego krenemo, tri stvari koje moram reći naglas, jer bez njih ovaj tekst ne vrijedi ništa.

Prvo — točna formulacija. Kanada nije postala pridružena članica EU. Von der Leyen je rekla: „I would like to work with you on opening the door for Canada to be the first associate member of the EU.” To je politička najava, ne pravni akt. Kategorija „associate member” u Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju EU ne postoji. Postoji članstvo (čl. 49 UEU), sporazum o pridruživanju (čl. 217 UFEU) i susjedska politika (čl. 8 UEU). Tko piše da je Kanada primljena, laže ili ne zna.

Drugo — odakle ta kategorija. Pojam je u europski optjecaj pustio njemački kancelar Friedrich Merz, ranije ove godine, i to za Ukrajinu: sudjelovanje na summitima i predstavljenost, bez prava glasa. Dakle, izmišlja se novo stanje pridruženosti, mimo Ugovora, i onda se nudi redom. Najprije zemlji u ratu koju Unija bezrezervno podupire, sad zemlji preko oceana. Ako vam se čini da institucija koja se poziva na vladavinu prava pomalo improvizira s vlastitim temeljnim pravom — čini se i meni. To je, uostalom, prva stvarna sličnost između Bruxellesa i Ottawe: obje su adrese naučile da se pravni okvir može zaobići ako je politička volja dovoljno jaka.

Treće — što ovdje nije dokaz. Sve što gosti u kompilaciji govore njihove su tvrdnje. Ono što u ovom tekstu navodim kao utvrđeno, utvrdili su sudovi i parlamentarni odbori, ne gosti. Držim tu razliku strogo, i tražim od vas da je držite i vi.

Šest glasova, jedna mehanika

Kompilacija koju sam složio traje nešto više od tri minute. Nema glazbe koja vam govori što osjećati i nema mojeg komentara preko tuđih rečenica. Šest ljudi, šest rečenica koje sam morao izrezati iz šest različitih razgovora, i jedan obrazac koji se, nažalost, sam sklopi. Video objavljujem uz ovaj tekst.

1. Eddie Cornell — novac bez suda

Cornell je veteran koji se konvoju kamiondžija u veljači 2022. pridružio kao logističar. U emisiji je rekao:

„Dakle, bez sudskog naloga, bez zakonitog postupka i bez žalbenog postupka blokirali su nam račune. Nismo imali načina da saznamo hoće li se naši računi odblokirati, ni kome bismo se obratili da saznamo kako se možemo žaliti. Je li to vlada koja djeluje u skladu sa zakonom? Ne mislim tako.”

Što je od toga utvrđeno, a ne samo izrečeno: Savezni sud Kanade utvrdio je 23. siječnja 2024. da je proglašenje izvanrednog stanja bilo nerazumno i izvan ovlasti vlade (ultra vires), te da je popratna financijska naredba kršila članke 2(b) i 8 Kanadske povelje prava i sloboda. Savezni prizivni sud odbio je žalbu vlade i potvrdio oba nalaza 16. siječnja 2026. Vlada Marka Carneyja — istog onog koji je jučer sjedio u Strasbourgu — zatražila je 17. ožujka 2026. dopuštenje žalbe Vrhovnom sudu. Prema izvješću parlamentarnog odbora za financije, RCMP je prijavio najmanje 257 zamrznutih računa, a Ministarstvo financija ukupnu vrijednost od oko 7,8 milijuna kanadskih dolara. Sudski nalog nije bio potreban.

Što nije potvrđeno: da je Cornellu osobno račun bio zamrznut. Zamrzavanja jesu dokumentirana; njegov pojedinačni slučaj nije neovisno potvrđen. To je njegova izjava i tako je tretiram.

2. Jeff Evely — ulica

Evely je dvadeset godina proveo u kanadskim oružanim snagama. O rastjerivanju prosvjeda u Ottawi kaže:

„To je ono što su učinili i na Tiananmenu: povukli su lokalnu policiju, ostatak stanovništva propagandom uvjerili da su prosvjednici teroristi, a zatim doveli vojsku i vanjske policijske snage da to slome. Kad su ti drugi policajci stigli u Ottawu, mislili su da dolaze gaziti hrpu nacista, a zapravo su to bili mirni prosvjednici.”

Usporedba s Tiananmenom je njegova i jaka je — takvu usporedbu čovjek ili zasluži ili ne. Ono što stoji neovisno o njoj: sud je utvrdio da nacionalne izvanredne situacije nije bilo.

3. Lisa Miron — kad pravo postane dopuštenje

Miron je kanadska odvjetnica s dvadeset i četiri godine prakse. Govori o digitalnoj valuti središnje banke:

„Dakle, to može biti CBDC, digitalna valuta središnje banke. S digitalnom valutom središnje banke možete odlučiti hoće li… Oh, premašio si svoju govedinu danas ili ovaj tjedan. Ne možete kupiti više mesa, zar ne?”

Ovdje moram stati i biti pošten prema drugoj strani. Prijedlog uredbe o digitalnom euru izrijekom kaže: „The digital euro will not be programmable money.” Europska središnja banka dodaje da digitalni euro „nikada neće biti programabilan novac”, ali da bi mogao omogućiti uvjetna plaćanja — koja pokreće korisnik, ne izdavatelj. To je stvarna i važna razlika i ne smijem je prešutjeti.

Ono što ostaje kao legitimna opreznost: ta uredba još nije donesena. Europski parlament je 9. srpnja 2026. potvrdio pregovarački mandat, trijalozi traju, pilot je najavljen za drugu polovicu 2027. Jamstvo koje danas čitamo nalazi se u prijedlogu, a prijedlog se u trijalogu mijenja. Kanada je pokazala da se, kad zatreba, račun gasi i bez ikakve programabilnosti. Dovoljna je naredba i banka koja je posluša.

4. Bath-Sheba van den Berg — istražiteljica koja je postala predmet

Van den Berg je odvjetnica detektivke Helen Grus, koja je u siječnju 2022. u policijskoj bazi uočila porast neobjašnjenih smrti dojenčadi i o tome izvijestila načelnika policije.

„Samo je postavljala pitanja. Čak i konačna odluka, presuda donesena prošle godine, u kojoj je službenik na raspravi, nešto kao sudac, arbitar, proglasio detektivku Helen Grus krivom za povredu dužnosti. Zaključio je da je provodila kaznenu istragu o nemaru javnih dužnosnika.”

Najnovije, i to je razlog zašto ovu temu objavljujem baš sada: kazna je izrečena 19. kolovoza 2026. — degradacija u trajanju od dvije godine, s odgovarajućim smanjenjem plaće. Grus je policajka dvadeset i tri godine. Žalbu je najavila. Njezin slučaj nije o cjepivima; on je o tome smije li policajac istraživati kad trag vodi prema državi.

5. Dr. Mark Trozzi — komora kao poluga

„A kad liječnik prijavi nepovoljni događaj u Kanadi za Covid injekcije, odmah su pod istragom Collegea. Dakle, College koji bi trebao osigurati da liječnici rade dobro, je također naoružan.”

Utvrđeno: Trozziju je Ontario Physicians and Surgeons Discipline Tribunal 25. siječnja 2024. trajno oduzeo licencu i naložio trošak postupka od 94.960 kanadskih dolara, ocijenivši ga „ungovernable”. Divisional Court odbio je njegovu žalbu 1. studenoga 2024. Dakle: čovjek koji u ovom isječku tvrdi da se liječnike kažnjava, sam je kažnjen — i to najstrožom mjerom koju struka poznaje.

Nisam siguran da je to argument u njegovu korist onako kako bi on htio. Ali je činjenica da se sankcija nije dogodila na sudu, nego pred tijelom vlastite struke. To je oblik u kojem se govor danas kažnjava na Zapadu — ne zatvorom, nego licencom.

6. Dr. Byram Bridle — i tu smo kod Bruxellesa

Ovaj isječak je razlog zašto ova kompilacija uopće postoji. Bridle je kanadski vakcinolog sa Sveučilišta Guelph. U emisiji je na ekranu otvorio stranicu Europske komisije i pročitao njezin vlastiti tekst:

„Borba protiv lažnih informacija i dezinformacija i poboljšanje povjerenja u cjepiva — Komisija i države članice Europske unije. Pa opet, morate se početi pitati: a što je dezinformacija? Hoće li pojedinačne članice Europske unije… Dakle, ovo je rasprava u koju se Hrvati trebaju uključiti, da budu sigurni da imaju pristup istini.”

Kanadski znanstvenik, u hrvatskoj emisiji, čita dokument Europske komisije i postavlja jedino pitanje koje je ovdje zaista važno: tko je arbitar istine?

Odgovor koji Unija danas daje glasi ovako. Uredba o digitalnim uslugama (DSA) ne definira dezinformaciju u normativnom dijelu — ona u članku 34. nalaže velikim platformama da procjenjuju „sustavne rizike”, među kojima izrijekom navodi negativne učinke na „građanski diskurs i izborne procese”. Kodeks o dezinformacijama, nekad dobrovoljan, od 1. srpnja 2025. postao je mjerilo po kojem se platforme revidiraju. Kazne idu do 6 posto globalnog prometa.

Da budem precizan, jer je ovo mjesto gdje se najviše pretjeruje: DSA ne propisuje što je nezakonito — to i dalje čini nacionalno pravo. Nije to zakon o cenzuri i nije pošteno tako ga zvati. Ali stvara asimetriju rizika: platformi je uklanjanje jeftino, a ostavljanje skupo. A to je, ako smijem primijetiti, upravo ona vrsta rješenja kojoj se najviše dive ljudi koji nikad neće morati dokazivati da nisu širili dezinformaciju.

Što ovdje nedostaje

Ovo je najvažniji odjeljak u tekstu i molim vas da ga ne preskočite.

Nijedan od šest gostiju ne zastupa suprotnu stranu. Svih šest dolazi iz iste uredničke linije. Kompilacija nosi jednu tezu i to treba znati dok je gledate.

Sud i istražna komisija u Kanadi zaključili su suprotno. Povjerenik Paul Rouleau u završnom izvješću od 17. veljače 2023. zaključio je da je vrlo visok prag za proglašenje izvanrednog stanja bio ispunjen. Sudac Mosley godinu dana kasnije zaključio je da nije. To nisu iste vrste postupka i pravno se ne isključuju, ali tko misli da je vlada postupila ispravno, ima za to institucionalni argument, ne samo mišljenje.

Kritika presude postoji i nije trivijalna. Wesley Wark, kanadski stručnjak za nacionalnu sigurnost, tvrdi da je sud primijenio pretjerano doslovno čitanje definicije sigurnosne prijetnje iz zakona iz 1984. godine. Prizivni sud ga je jednoglasno demantirao, ali dok Vrhovni sud ne odluči, predmet nije zaključen.

Kazna X-u od 120 milijuna eura nije bila za dezinformacije, nego za transparentnost: obmanjujuću „plavu kvačicu”, repozitorij oglasa i pristup podataka istraživačima. Tko to prešuti da bi priča bila glatkija, vara čitatelja.

Bill C-63, kanadski zakon o štetnom sadržaju na internetu, koji se u raspravama često spominje kao već važeći, nije usvojen. Pao je prorogacijom Parlamenta 6. siječnja 2025.

Rodna ideologija nije ušla u ovu kompilaciju, iako o njoj neki od naših kanadskih gostiju govore opširno. Razlog je jednostavan: Europska komisija nad obiteljskim i zdravstvenim pravom nema nadležnost, pa bi paralela na toj temi bila neuvjerljiva. To je zasebna priča i zaslužuje zaseban tretman.

Urednička napomena

Sve brojke koje gosti navode njihove su tvrdnje i tako ih treba čitati. Sve što je u ovom tekstu označeno kao utvrđeno, provjereno je u sudskim odlukama, parlamentarnim dokumentima i službenim priopćenjima institucija, s poveznicama u nastavku. Ondje gdje potvrde nije bilo — Cornellov osobni račun, tvrdnja dr. Bridlea o zabrani pristupa uredu — napisao sam da je nema.

Kanada nije upozorenje zato što je egzotična. Upozorenje je zato što je bila jedna od najdosadnijih, najpristojnijih i najstabilnijih demokracija na svijetu, sve dok jednog utorka nije prestala biti. A sad joj Bruxelles nudi status koji je smislio za zemlju u ratu.

Izvori

Epizode iz kojih su isječci:

Stanje na dan: 16. rujna 2026.

#aktualno#podcast#svijet#urednik##AndrijaKlaric##DigitalniEuro##EuropskaUnija##Kanada##SlobodaGovora##UrsulaVonDerLeyen

Autor

Andrija Klarić

Piše

Andrija Klarić

← Natrag na naslovnu