Catherine Austin Fitts o digitalnom euru, gotovini i pravu na nedigitalni život

S Catherine Austin Fitts, gošćom SLOBODNOG podcasta koja u razgovoru opisuje svoje iskustvo u američkoj administraciji i financijskom savjetovanju, razgovarao sam o digitalnom euru, nadzoru plaćanja i budućnosti gotovine. Krenuo sam od položaja Hrvatske u europodručju i pitanja što promjena novca kojim se koristimo može značiti za naš svakodnevni život. Moja gošća smatra da je presudno zadržati mogućnost privatnog plaćanja i života bez obveznog digitalnog posredovanja. Njezine procjene rizika, tvrdnje o institucijama i prijedloge prenosim kao njezine stavove iz razgovora.

Zašto se Fitts protivi digitalnim valutama središnjih banaka

Na pitanje o digitalnom euru Catherine je odgovorila da nije pobornica nijedne digitalne valute središnje banke. Odmah je dodala da nije stručnjakinja za onu koju priprema Europska unija. Njezino protivljenje, objasnila je, proizlazi iz straha da takav sustav omogućuje prevelik nadzor i digitalnu kontrolu financija. Nasuprot tome, istaknula je da želi valute koje ljudima pružaju likvidnost.

Zamolio sam je da objasni zašto govori o nadzornoj mreži. Odgovor je započela primjerom gotovinske transakcije između mene i nje: ako oboje pristajemo na razmjenu, ona se može izvršiti. Svaki sudionik u njezinoj usporedbi drži vlastitu bravu jer može prihvatiti ili odbiti plaćanje. Time je postavila razliku između međusobnog pristanka i odluke nekoga tko u razmjeni neposredno ne sudjeluje.

Fitts je zatim opisala bankarsko posredovanje kao ručnu treću bravu. Po njezinim riječima, pravila o poznavanju klijenta, sprečavanju pranja novca i sankcijama omogućuju banci da zaustavi transakciju čak i kada je oba sudionika žele. Takvu intervenciju razlikuje od sustava u kojem bi se odluke provodile automatski. Njezina je bojazan usmjerena na povezivanje pravila, umjetne inteligencije i softvera u jedinstven sustav nadzora transakcija.

Automatska treća brava i politička moć

Moja gošća smatra da potpuno digitalni financijski sustav može omogućiti automatsku provjeru i blokiranje plaćanja. Kao hipotetski primjer navela je pandemijsko ograničenje kretanja: novac bi mogao prestati funkcionirati kada osoba napusti dom. Slično tome, tvrdi da bi neispunjavanje zdravstvenog zahtjeva moglo postati povod za zamrzavanje novca ili kaznu. Te primjere iznijela je kao opis mogućeg sustava kontrole, a ne kao opis već uvedenog digitalnog eura.

Prema njezinu tumačenju, time bi se mijenjala i podjela političke moći. Središnji bankari, rekla je, mogli bi preko financijskih transakcija provoditi pravila koja danas povezuje sa zakonodavcima i izvršnom vlašću. Fitts takav razvoj opisuje kao preuzimanje fiskalne uz monetarnu politiku. Smatra da bi posljedica bila oporezivanje bez predstavništva i slabljenje demokratskog odlučivanja.

U nastavku je upozorila da se ista pravila ne bi nužno primjenjivala na sve. U njezinu scenariju povlašteni bi bili izuzeti, dok bi ostali živjeli pod sve gušćom mrežom pravila, poticaja i kazni. Fitts za takvu mogućnost upotrebljava izraz robovlasnički sustav jer bi pristup vlastitom novcu ovisio o poslušnosti. Njezina ocjena počiva na pretpostavci da bi malobrojni mogli upravljati financijskim mogućnostima većine.

Programabilnost, uvjetovana plaćanja i mogućnost prigovora

Prenio sam joj svoje čitanje dokumentacije Europske središnje banke: razlikovanje programabilnog novca od plaćanja koja mogu biti uvjetovana. Pitao sam vidi li sadržajnu razliku ako se u oba slučaja primjenjuju pravila. Fitts je odgovorila da tu razliku smatra marketingom. Prema njezinoj procjeni, sustav ne mora odmah sadržavati sve mogućnosti kontrole da bi ih naknadno dobio.

Objasnila je da bi se mogućnosti društvenog bodovanja, po njezinu mišljenju, dodavale postupno. Kao razloge navela je mogući otpor javnosti te vrijeme potrebno za testiranje i doradu tehnologije. Njezino upozorenje zato nije vezano samo uz početnu verziju sustava nego i uz ono što bi se poslije moglo nadograditi. Tvrdi da infrastruktura za automatsko provođenje pravila ostaje ključna bez obzira na naziv proizvoda.

Kao usporedbu navela je blokiranje kanadskih kamiondžija, koje opisuje kao djelovanje ručne treće brave. U takvu slučaju, kaže, država mora komunicirati s financijskom institucijom, a građanin može nazvati banku, tražiti objašnjenje ili pokušati sudskim putem osporiti odluku. Kod automatskog sustava strahuje da neće biti osobe kojoj se može obratiti. Dodala je i svoju procjenu da bi financijske institucije mogle ostati izvan lanca odlučivanja.

Europska neovisnost i američke stabilne kriptovalute

Zatim sam otvorio argument europske platne neovisnosti i prenio izjave dužnosnika kojeg sam opisao kao bivšeg guvernera Hrvatske narodne banke. Pitao sam Catherine kako gleda na tvrdnju da je digitalni euro alternativa ovisnosti o Eurocardu, Mastercardu i Sjedinjenim Državama. Odgovorila je da razumije taj dio europske zabrinutosti, osobito u odnosu na američke planove sa stabilnim kriptovalutama.

Pozivajući se na Zakon GENIUS, Fitts je rekla da Trumpova administracija priprema takav sustav, vjerojatno od početka 2027. Prema njezinim riječima, cilj je dosegnuti četiri milijarde ljudi i preusmjeriti ih iz domaćih valuta prema instrumentima pokrivenima američkim državnim obveznicama. Smatra da bi se tako novac iz drugih bankarskih sustava slijevao na američko tržište. Zato joj je razumljiva europska želja da zadrži korisnike i ponudi konkurentan proizvod.

Razgovor je proširila na digitalne tokene za dionice i obveznice, spominjući DTC. Prenijela je izjavu koju nesigurno pripisuje čelniku Coinbasea te poruku Marca Andreessena o širenju američkog tržišta. Fitts očekuje da bi neprekidno trgovanje, novi mali ulagači i financijska poluga mogli povećati zaduženost i tržišni balon.

Koliko vrijedi obećanje o budućoj upotrebi sustava

Fitts američko širenje opisuje usporedbom s neprijateljskim preuzimanjem svjetskih valuta. U njezinu tumačenju mobilna plaćanja i pametni telefoni omogućuju pristup ljudima koje se želi uvesti na dolarsko tržište. Razumije zašto bi europski središnji bankari na takvu konkurenciju odgovorili vlastitom ponudom. Ipak, smatra da obećanje o neupotrebljavanju infrastrukture za društveno bodovanje nije dovoljno jamstvo.

Pozvala se na izjavu Agustína Carstensa, kojeg je označila kao čelnika BIS-a, iz 2020. Prema njezinu prepričavanju, govorio je o mogućnosti određivanja pravila korištenja digitalne valute i tehnologiji za njihovo provođenje. Fitts to povezuje i sa svojim tumačenjem WEF-ove poruke o 2030. i nepostojanju imovine. Njezina je tvrdnja da bi potpuna digitalna kontrola valuta, depozita i vrijednosnih papira omogućila i kontrolu raspolaganja imovinom.

Kada sam je pitao zašto je toliko zabrinuta zbog stabilnih kriptovaluta, vratila se pitanju ovlasti. Objasnila je da nekome može vjerovati samo unutar onoga što ta osoba stvarno može osigurati. Kao primjer navela je moj poziv u Hrvatsku, koji sam mogao ostvariti, za razliku od dugoročnog obećanja o ponašanju cijelog sustava. Američku ovisnost o zaduživanju ilustrirala je svojim brojkama: sedam bilijuna dolara potrošnje, pet bilijuna prihoda i dva bilijuna manjka.

Što bi pitala Christine Lagarde

Pitao sam Catherine što bi pred publikom rekla Christine Lagarde o obećanju da novac neće biti podložan kontroli i programiranju. Odgovor je usmjerila na gotovinu. Prema njezinu stavu, očuvanje funkcionalnog gotovinskog sustava bilo bi stvarno jamstvo da ljudi neće ostati potpuno ovisni o digitalnim plaćanjima. Istodobno je iznijela optužbu da Lagarde radi u suprotnom smjeru i potiče smanjivanje upotrebe gotovine.

Moja gošća smatra da privatne transakcije trebaju ostati moguće bez zaustavljanja ili ciljanja njihovih sudionika. Kao praktičan argument navela je katastrofe i nestanke električne energije, kada je, kaže, gotovina posebno važna. Tvrdi i da gotovina donosi niže transakcijske troškove, dok internetski platni sustavi uzimaju naknade i narušavaju privatnost. To su razlozi zbog kojih njezin odgovor na pitanje o digitalnom euru stalno uključuje očuvanje alternativnog načina plaćanja.

Fitts je spomenula i skandinavske središnje banke, tvrdeći da su prepoznale pogrešku u pokušajima ukidanja gotovine. Nije navela pojedinačne institucije ni konkretne katastrofe na koje se pritom poziva. Lagarde bi, rekla je, pitala zašto ne štiti likvidnost i slobodu privatnih transakcija. U istom je pitanju povezala položaj građana sa sudbinom malih poduzeća i malih banaka.

Male banke, krize i okrupnjavanje

Pozivajući se na radove Richarda Wernera dostupne preko Solarija, Fitts je ustvrdila da su brojne male banke važne za rast bez inflacije. ECB-u pripisuje politiku njihova smanjivanja i okrupnjavanja u nekoliko velikih institucija. Pitao sam je kako se, prema njezinu mišljenju, takva centralizacija provodi. Odgovorila je da financijske krize, pandemija i nestašice energije mogu stvoriti okolnosti u kojima mali sudionici teže posluju.

Po njezinim riječima, povećani rizici i novi zahtjevi otvaraju prostor za preuzimanja. U američkom primjeru navela je da velike banke kupuju male, dok osnivanje novih postaje preskupo i prezahtjevno. Smatra da se time prekida ranija obnova sustava novim bankama. Kao jedan od važnih troškova izdvojila je informacijsku tehnologiju i zaštitu od prijevara.

U tom je dijelu iznijela i tešku optužbu: prema njezinu mišljenju, razmjeri kibernetičkih prijevara ne bi bili mogući bez dopuštanja na najvišim bankarskim i obavještajnim razinama. Fitts takvu pretpostavljenu toleranciju povezuje s pritiskom prema okrupnjavanju. Na moje pitanje o američkim javnim financijama prešla je na širu tvrdnju o nepoštovanju pravila financijskog upravljanja. Smatra da nezakonito korištenje državnog novca nekim sudionicima daje prednost pred drugima.

Kako je počela pratiti nedokumentirane korekcije

Pitao sam je o njezinoj tvrdnji da je nestao 21 bilijun dolara. Fitts je odgovor započela proračunskom raspravom iz 1995., koju povezuje s pokušajem održivog financiranja mirovina i socijalnog osiguranja. Zatim je prepričala razgovor iz 1997. s neimenovanim predsjednikom najvećeg mirovinskog fonda u zemlji. Prema njezinu sjećanju, rekao joj je da se novac počinje premještati iz zemlje.

Navela je da je od fiskalne 1998. pratila neobjašnjive iznose u agenciji za stambena pitanja i Ministarstvu obrane. Objasnila je da je poznavala financijske i informacijske sustave jedne od tih institucija iz vlastitog rada. Prema njezinu uvjerenju, nedostatak sposobnosti ili tehničkih uvjeta nije objašnjavao probleme. Rekla je da se oslanjala na dokumente HUD-a i DOD-a te da je s novinarima pokušavala potaknuti javnu raspravu.

Fitts je opisala i svoj doprinos zahtjevu za revidiranim izvještajima u prvoj Bushovoj administraciji. Po njezinu objašnjenju, izvještaji trebaju prikazati stvarne obveze, uključujući moguće gubitke povezane s kreditima. Nedokumentiranu korekciju opisala je kao stavku kojom se usklađuju računi kada se postojeći iznosi ne podudaraju. Posebno je zabrinjavao, kaže, razmjer takvih stavki u odnosu na proračune institucija.

Vlastito iskustvo, Rumsfeld i napadi u rujnu

Gošća je potom opisala rad svojeg poduzeća kao financijskog savjetnika Ministarstva stanovanja i urbanog razvoja. Tvrdi da su, zajedno s državnim dužnosnicima, zaustavljali manipulacije hipotekama i izvlačenje novca. Prema njezinu prikazu, upravo su zbog toga postali meta uklanjanja. Nestajanje novca vremenski povezuje s razdobljem nakon tog uklanjanja, što ostaje njezino tumačenje događaja.

Prepričala je i suradnju s novinarom na članku za Insight neposredno prije napada 11. rujna. Spomenula je pritom i nastup Donalda Rumsfelda. Fitts je spomenula Dennisa Kucinicha kao drugog dužnosnika koji je upozoravao na problem. Rekla je da su ona i novinar Rumsfeldov nastup isprva protumačili kao pokušaj preduhitrenja njihova članka.

Fitts zatim povezuje napade s uništenjem ureda u Pentagonu u kojem se, kako sama kaže, navodno istraživao nestali novac. Spominje i tvrtke u tornjevima blizancima te dokumentaciju SEC-a, ali te veze iznosi kao svoje tvrdnje i sumnje. Navela je da je nakon napada obrambeni proračun povećan za 48 milijardi dolara, dok je pitanje spornih računa izgubilo pozornost. Poslije je, kaže, neimenovanog kongresnika u Tennesseeju pitala što poduzima, a on je odgovorio da ne može ništa.

Skidmoreov pregled i pitanje ukupnog iznosa

Catherine je objasnila da je nastavila govoriti o toj temi zbog obveza prema mirovinama i zdravstvu. Iz toga izvodi i tešku pretpostavku da bi neosiguravanje potrebnog novca moglo potaknuti smanjivanje očekivanog životnog vijeka. Tu je vezu iznijela kao svoje vjerovanje. Zatim je navela 6,5 bilijuna dolara nedokumentiranih korekcija u DOD-u.

Prema njezinoj priči, Mark Skidmore sa Sveučilišta Michigan State čuo je njezine tvrdnje i prvo posumnjao u njih. Nakon čitanja financijskih izvještaja, kaže, javio joj se i ponudio pomoć sa studentima. Fitts je rekla da su prikupljali dokumente HUD-a i DOD-a te objavili izvještaj na stranici missingmoney.solari.com.

Svoju tadašnju procjenu navela je kao 12 bilijuna dolara, a dodatni iznos koji je pronašao Skidmore kao devet bilijuna. Prema njezinim riječima, 2017. govorili su o ukupno 21 bilijunu nedokumentiranih korekcija. Pitao sam što takvi navodi znače ljudima koji ulažu u američke državne obveznice, a ona je prvo dovršila priču o izvještaju. Usporedila je taj iznos s tadašnjim američkim dugom te rekla da je kopije dokumenata unaprijed pohranila na različite poslužitelje i tako ih sačuvala nakon navodnog uklanjanja sa službenih stranica.

U objašnjenju pohrane dokumenata Fitts je naglasila da izvještaj nije htjela objaviti prije nego što osigura neovisne kopije. Prema njezinu iskazu, Skidmore je takav oprez smatrao pretjeranim, ali su dokumenti potom uklonjeni u roku od tjedan dana. Rekla je da ih je zahvaljujući spremljenim kopijama mogla ponovno učiniti dostupnima. Tim je iskustvom objasnila zašto joj je čuvanje podloge za iznesene brojke bilo jednako važno kao i objava samog izvještaja.

SFFAS 56 i granice financijskih izvještaja

Fitts je nastavak događaja opisala kao financijski državni udar. Kao prijelomnu točku navela je 2018. i SFFAS 56, odnosno Izjavu o saveznim računovodstvenim standardima broj 56. Prema njezinu tumačenju, taj okvir omogućuje tajno uklanjanje podataka iz financijskih izvještaja. Tvrdi da zato ulagač ne može znati što izvještaji obuhvaćaju, a što je iz njih izostavljeno.

Gošća je navela 24 agencije i 150 povezanih subjekata te proširila svoju zabrinutost na velike državne dobavljače, banke i obrambena poduzeća. Rekla je da zbog toga više ne čita državne financijske izvještaje kao pouzdan prikaz cjeline. Sličan kriterij, kaže, primjenjuje i njezino društvo za provjeru ulaganja. Velike državne dobavljače isključuju jer smatraju da njihove objave ne mogu dovoljno razumjeti.

Potom je izrekla važnu ogradu vlastitoj priči o nestalom novcu: nedokumentirana korekcija može označavati priljev, odljev ili negotovinski događaj. Kao mogućnosti navela je propušteno knjiženje, kredit, hipotekarno osiguranje, vrijednosne papire i nestanak imovine, a spomenula je i iranske prihode od nafte te venezuelanske depozite. Prisjetila se članka Financial Timesa, za koji misli da je objavljen 2006., o razlici između američki iskazanog duga i potraživanja stranaca. Njezin je zaključak da ne razumije cjelovito značenje računa, a ne da svaka pojedina korekcija nužno predstavlja ukradenu gotovinu.

Financijska kriza, nezakoniti tokovi i inflacija

Prenio sam joj tvrdnju Susan Kokinde o novcu od trgovine drogom i spašavanju financijskog tržišta tijekom krize iz 2008. Fitts je odgovorila da je to moguće, ali je u objašnjenju više puta izrazila nesigurnost. Spomenula je nezakonite tokove, prijevarne hipoteke i novac u poreznim oazama. Pretpostavlja da se izdvojeni novac mogao vraćati kroz nova ulaganja i financijsku polugu, bez tvrdnje da je u razgovoru rekonstruirala konkretan put tih sredstava.

Pozvala se na procjenu Levy Institutea o 29 bilijuna dolara zajmova i drugih oblika pomoći. U njezinu tumačenju sustav može stvoriti novac potreban za spašavanje, dok je problem kako to provesti zakonito i transparentno. Zatim sam prenio odgovor Warrena Moslera da Sjedinjene Države mogu izdavati vlastiti novac i zato ne moraju završiti u stečaju. Fitts se s tom osnovnom tvrdnjom složila.

Dodala je da riznica, prema njezinu stavu, može izdavati valutu izravno, bez zaduživanja preko središnje banke. Spominjući Lincolna i Kennedyja, iznijela je tvrdnju koja takve pokušaje povezuje s ubojstvima i atentatima; to je njezina interpretacija, a ne utvrđena veza u ovom razgovoru. Glavni problem vidi u inflaciji, navodeći rast cijena hrane i osnovnih potrepština od 15 do 30 posto od inauguracije. Taj rast pripisuje smanjenoj kupovnoj moći dolara i naglašava posljedice za kućanstva.

Digitalni euro i financiranje obrambene potrošnje

Vratio sam razgovor Europi i pitao postoji li, prema njezinu mišljenju, veza između digitalnog eura, proračunskih manjkova i planova ponovnog naoružavanja. U pitanju sam otvorio mogućnost da se potrebna sredstva namaknu inflacijom ili iz štednje građana. Fitts je odgovorila da bi digitalna valuta mogla ojačati centralizirani nadzor. Smatra da bi takva kontrola olakšala preusmjeravanje novca iz gospodarstva prema obrambenoj potrošnji.

Pritom se pozvala na svoj dojam nakon putovanja Njemačkom i razgovora s ljudima. Rekla je da ne misli da se planira stvarni rat, nego održavanje gospodarstva obrambenom potrošnjom i političko izvlačenje novca. Tu je procjenu izričito predstavila kao vlastiti dojam. Po njezinu viđenju, kontrola transakcija mogla bi olakšati povećavanje poreznog tereta i prijenos bogatstva od građana prema vrhu.

Razgovor je povezala i s nezadovoljstvom ljudi koji gledaju rast životnih troškova uz povlastice političara. Tvrdi da sustav različitih pravila stvara ogorčenje, a potom i potrebu vlasti za dodatnim nadzorom. Kao primjer nejednakosti navela je svoje brojke o zaduživanju banaka po stopi od nula do jedan posto nasuprot 17 ili 18 posto za dug građana po kreditnim karticama. Takav odnos opisuje kao oligarhijsku kontrolu, a ne kao neutralan tržišni ishod.

Svakodnevne odluke kao odgovor na nadzor

Kada smo ponovno spomenuli njezin opis robovlasničkog sustava, Catherine je rekla da on još nije uspostavljen i da se može djelovati. Prisjetila se knjige Deep Survival Lawrencea Gonzaleza i njezine poruke o suočavanju s opasnošću. Prema njezinu čitanju, ljudi koji brzo prihvate stvarnost svojeg položaja mogu ranije preuzeti inicijativu. Taj je primjer upotrijebila kako bi objasnila zašto zagovara djelovanje umjesto čekanja.

Zatim je izrazila razočaranje nadama koje su pojedini Amerikanci polagali u novu administraciju u vezi sa zdravljem i hranom. Izrekla je tešku optužbu da obje političke strane podržavaju štetne politike, koju ovdje prenosim isključivo kao njezin stav. Svoj odgovor vidi u povlačenju potpore onome što naziva nadzornom mrežom. U to ubraja izbor posla, banke, ulaganja štednje i političkih predstavnika, smatrajući da bi već pet do deset posto ljudi moglo potaknuti promjenu.

Fitts je prepričala kako je tijekom pandemije europske poduzetnike upozoravala na gubitak tržišnog udjela i važnost gotovine. Rekla je da su se neki poslije približili njezinu stavu. Dodala je prijateljevu priču o plaži na kojoj su ljudi umjesto zaslona čitali tiskane knjige, objašnjavajući to zasićenjem nadzorom. Za nju je ta anegdota znak da promjena može početi svakodnevnim odlukama velikog broja ljudi.

U toj je priči razlikovala očekivanje da će institucije promijeniti smjer od promjene vlastitog sudjelovanja u sustavu. Prema njezinu stavu, ljudi svojim radom, novcem i izborima pomažu izgradnji onoga čemu se istodobno protive. Zato je pitala zašto bi takvu potporu nastavili pružati. Njezina poruka bila je da se djelovanje ne mora odgađati dok se svi ne slože ili dok cijelo društvo ne donese istu odluku.

Poruka Hrvatskoj: gotovina i mogućnost analognog života

Na kraju sam spomenuo hrvatsku inicijativu za zaštitu gotovine i mogućnost da takvo pravo uđe u Ustav. Pitao sam Catherine što poručuje građanima koji slušaju razgovor. Podržala je zaštitu gotovine i dodala pravo na nedigitalni život. Prema njezinu prijedlogu, građanin bi trebao moći obaviti poslove s državom bez obveze posjedovanja digitalnog identiteta, pametnog uređaja ili pristupa internetu.

Uputila je na Solari i rekla da ondje objavljuju tri vrste modela zakonskih rješenja. Opisala je potporu gotovini, osobito u državnim uslugama, zaštitu prava na nedigitalni život te ograničenja programabilnog novca. Navela je da su na tim prijedlozima radili sa zakonodavcima saveznih država. Ako bi morala izabrati samo jednu mjeru, kaže, izabrala bi gotovinu, a potom ustavnu zaštitu analognog života.

Zahvalio sam joj i izrazio nadu da će gledatelji razmisliti o tim prijedlozima i hrvatskoj inicijativi. Catherine je razgovor završila najavom pregleda o zaštitnim ogradama programabilnom novcu koji, prema njezinim riječima, objavljuju u rujnu. Zatražila je moju poštansku adresu kako bi mi nakon američkog Dana rada poslala tiskani primjerak. Dogovorili smo se da ostanemo u kontaktu i da ću taj materijal proširiti dalje.

Cijelu emisiju pogledajte na YouTube kanalu SLOBODNI podcasta — premijera je u nedjelju 4. listopada 2026. u 14 sati, istodobno na Z1 televiziji.

SLOBODNI podcast emitira se na Z1 televiziji nedjeljom u 14:00. Sve epizode: www.slobodnipodcast.hr