
Sarah Choujounian o izolaciji starijih, sediranju i cijeni javnog istupa
Razgovarao sam sa Sarah Choujounian, medicinskom sestrom iz Kanade, o njezinu iskustvu rada u dugotrajnoj skrbi tijekom pandemije, o otkazu, oduzimanju licence i žalbi. Razgovor sam vodio na engleskom jeziku, a emisija ima utisnute hrvatske titlove. Premijera je na YouTubeu i Z1 televiziji u nedjelju 15. 11. 2026. u 14:00.
Od predanosti sestrinstvu do preispitivanja vlastitog rada
Na početku sam zamolio Sarah da predstavi svoj profesionalni put. Rekla mi je da je medicinska sestra od 2004. godine te da je najveći dio karijere radila u domu za starije, odnosno u dugotrajnoj skrbi. Preko agencije radila je i s djecom u zajednici. Sestrinstvo opisuje kao posao koji je voljela, a sebe tijekom školovanja kao zainteresiranu učenicu koja je stalno postavljala pitanja.
Promjenu u odnosu prema zdravstvenom sustavu povezuje s vlastitim zdravstvenim problemima koji su, prema njezinim riječima, počeli 2017. godine. Ispričala mi je da liječnici isprva nisu uspijevali utvrditi što joj je te da je čula i objašnjenje kako je problem možda u njezinoj glavi. Nakon vlastitog istraživanja, kaže, upoznala se s fibromialgijom, a potom joj je postavljena i ta dijagnoza.
Sarah svoje tadašnje tegobe povezuje s traumama, stresom, upalom i onime što naziva opterećenjem toksinima. To je njezino tumačenje bolesti. Rekla mi je da nije prihvatila ponuđeni put uzimanja lijekova za spavanje i protiv bolova, nego je potražila grupu podrške, počela vježbati i promijenila prehranu. Prema njezinu svjedočenju, podrška joj je pomogla razumjeti vlastita iskustva i osloboditi se ovisnosti, a simptomi fibromialgije poslije su nestali.
Zatim je i sama počela voditi grupe podrške za osobe koje su proživjele traume. To iskustvo, objašnjava, promijenilo je način na koji je gledala lijekove i prehranu korisnika doma. Počela je osjećati nesklad između vlastitih uvjerenja i rada u ustanovi. Oko 2019. godine već je razmišljala o odlasku iz zdravstva, a pandemija je počela upravo u razdoblju njezina profesionalnog preispitivanja.
Početak pandemije, sindikat i strah od gubitka prihoda
Kad sam je pitao što se dogodilo početkom pandemije, vratila se pitanju položaja starijih osoba u sustavu. Sarah tvrdi da su domovi u Kanadi za dnevnu prehranu korisnika dobivali manje javnog novca nego zatvori za prehranu zatvorenika. U razgovoru nije navela izvor ni iznose te usporedbe. Zato joj je, kaže, obrazloženje zatvaranja gospodarstva zaštitom starijih od početka izazivalo nepovjerenje.
Na poslu je, prema njezinu opisu, susrela strah i odbijanje razgovora o opravdanosti mjera. Bila je glavna sindikalna povjerenica i naviknuta zastupati zaposlenike pred poslodavcem. Obratila se sindikatu zbog onoga što je smatrala oduzimanjem prava radnicima i korisnicima doma. Odgovor je doživjela kao preispitivanje njezine brige za ljude o kojima skrbi.
Ispričala mi je da je tada procijenila kako bi javnim istupom mogla izgubiti posao. Kao samohrana majka troje djece taj rizik nije mogla promatrati odvojeno od računa koje je morala plaćati. Dodatno je gubila prihode jer zaposlenici doma, prema njezinu svjedočenju, zbog sprečavanja prijenosa zaraze nisu smjeli odlaziti na druge poslove. Neko je vrijeme zato šutjela, dok je, kako kaže, promatrala propadanje korisnika.
Zabrana obiteljskih posjeta i život zatvorenih korisnika
Sarah mi je opisala korisnicu sa srčanim problemima kojoj je dolazak kćeri bio važan dio svakodnevice. Prema njezinu svjedočenju, žena je neprestano pitala kada će kći doći, a i kratko kašnjenje izazivalo joj je snažnu tjeskobu. Nakon zabrane obiteljskih posjeta umrla je, kaže Sarah, u roku od tjedan dana od srčanog udara. Sarah taj događaj povezuje s posljedicama izolacije; medicinska dokumentacija i utvrđena uzročna povezanost nisu sadržani u transkriptu.
Govorila je i o korisnicima koji nisu prihvaćali hranu od osoblja, nego su čekali da dođu članovi obitelji i nahrane ih. Zabranu ulaska obiteljima zato opisuje kao prekid stvarne, svakodnevne skrbi. Prema njezinu tumačenju, iza izraza sindrom propadanja ostajali su ljudi kojima su oduzeti odnosi i podrška o kojima su ovisili.
Potom je opisala zatvaranje cijeloga doma nakon što je troje zaposlenika zaduženih za čišćenje dobilo pozitivan test. Sarah tvrdi da nisu imali simptome, ali da su korisnici ipak morali ostati u sobama četrnaest dana. One koji su se uznemirili i pokušavali izaći, prema njezinu svjedočenju, sedirali su. Nekima su, tvrdi, oduzimali hodalice kako ne bi napuštali sobe.
Upravo taj dio svojeg iskustva opisuje kao postupanje suprotno onome što je učila o sigurnosti i skrbi. Njezina odluka da progovori, kaže, nastala je kada je vlastitu šutnju počela doživljavati kao nešto što joj narušava zdravlje.
Od privatne Facebook grupe do javnog prosvjeda i otkaza
Prve je objave pisala u privatnoj Facebook grupi. Ondje je, prema njezinim riječima, pronašla ljude koji su željeli čuti što govori i zbog kojih se osjećala manje usamljeno. Netko je zatim snimio njezine objave, preko profila pronašao radno mjesto i kontaktirao poslodavca.
Sarah tvrdi da je protiv nje odmah pokrenuta istraga, ali da joj nisu htjeli objasniti razlog. To je posebno naglasila zbog svojeg iskustva sindikalne povjerenice i uvjerenja da poznaje prava zaposlenika. U isto vrijeme dobila je poziv da govori na prosvjedu. Prihvatila ga je jer je postupanje poslodavca doživjela kao pokušaj ušutkavanja.
Javno je, kaže, istupila jedne subote u listopadu 2020., a u ponedjeljak dobila otkaz. Zamolio sam je da objasni što je govorila. Predstavila je inicijativu Nurses Against Lockdowns, čiju je svrhu opisala kao povezivanje medicinskih sestara, obrazovanje javnosti i vraćanje etike u zdravstvo.
Njezin je govor, prema njezinu prepričavanju, obuhvaćao tri skupine: korisnike domova, osobe s psihičkim teškoćama i djecu. Tvrdila je da su zatvaranja njezinim korisnicima nanosila veću štetu od virusa te da su mnogi prije svega željeli vidjeti obitelji. Govorila je i o roditeljima koji su joj prijavljivali samoubojstva ili predoziranja djece tijekom zatvaranja, bez brojčanih podataka ili dokumentacije u razgovoru. Kod djece ju je zabrinjavala poruka da vlastitim disanjem mogu ugroziti baku.
Kad sam pitao za obrazloženje otkaza, rekla je da se poslodavac pozvao na pravila o društvenim mrežama i objavljivanje događaja iz doma. Prema njezinu svjedočenju, sindikat je nije snažno zastupao. Kao primjer svojih objava navela je četrnaestodnevno zatvaranje korisnika nakon pozitivnih testova osoblja bez simptoma. Spomenula je i vlastitu tvrdnju o RT-PCR testovima i 97 posto lažno pozitivnih rezultata, ali u razgovoru nije navela izvor, uvjete ni opseg na koji bi se taj postotak odnosio.
Washington, medijska izloženost i Canadian Frontline Nurses
Nakon javnog istupa povezala se s drugom medicinskom sestrom i kolegicama iz Sjedinjenih Država. Sarah je opisala kontakte povezane sa skupinom American Frontline Doctors, liječnicom Simone Gold i sestrom Erin Marie. Željele su, kaže, razviti slično povezivanje medicinskih sestara.
Prema njezinu svjedočenju, Del Bigtree pozvao ih je na skup o slobodi i zdravlju u Washingtonu 6. siječnja 2021. Sarah izričito kaže da nisu sudjelovale u događajima u Kapitolu, nego da su bile ulicu dalje. Tvrdi da ih se nakon povratka u Kanadu ipak povezivalo s tim događajima i nazivalo domaćim teroristicama.
Opisala je prijetnje smrću, gubitak drugog posla i dolazak pripadnika RCMP-a koji su ih ispitivali o boravku u Washingtonu. U tom se razdoblju, kaže, inicijativa Nurses Against Lockdowns pripojila organizaciji Canadian Frontline Nurses. S kolegicama je nastavila putovati i javno nastupati.
Posebno je odbacila opis njihova rada kao protivljenja svakom cijepljenju. Njihov je cilj, tvrdi, bio medicinska sloboda i informirani pristanak: poznavanje koristi, rizika, drugih mogućnosti i načina djelovanja postupka, uz odgovore na pitanja bez prisile. Prema njezinu mišljenju, ti uvjeti tada nisu bili ispunjeni.
Govorila je o prosvjedima pred regulatornim tijelom za medicinske sestre, putovanjima po Kanadi i organiziranju prosvjeda pred bolnicama u rujnu 2021. zbog obveze cijepljenja. Tvrdi da je nakon toga ponovno bila izložena medijskim napadima, objavljivanju kućne adrese i prijetnjama.
Uz prosvjede, opisala je nastojanje da razviju model skrbi u zajednici, od rođenja do smrti, u kojem ljudi aktivno sudjeluju u vlastitoj skrbi. Rekla mi je da je protiv nje pri College of Nurses of Ontario pokrenuto pet istraga.
Kratko pitanje o Simone Gold i povratak na disciplinski predmet
Nakon tehničkog prekida pitao sam Sarah što se dogodilo sa Simone Gold. Odgovorila je da ne zna pojedinosti i da o njoj nije mnogo čula nakon događaja u Washingtonu. U razgovoru sam spomenuo zatvor i njezino stradanje, ali se na toj temi nismo zadržali. Sarah nije ponudila dodatno svjedočenje o tom slučaju.
Zatim sam je pitao kako objašnjava opseg postupanja prema sebi. Pozvala se na poruku regulatora kojom je, prema njezinu sjećanju, medicinskim sestrama zabranjeno javno govoriti protiv javnozdravstvenih stavova. Datum je navela nesigurno, kao 26. prosinca 2020. Postupak protiv sebe tumači kao pokušaj discipliniranja osobe koja se nije dala kontrolirati.
Dvanaest spornih objava, stručni svjedoci i oduzimanje licence
Sarah tvrdi da se njezin predmet odnosi na dvanaest internetskih objava, a ne na nesavjesno postupanje prema korisnicima na radnom mjestu. Naglašava da su među objavama bili podijeljeni sadržaji drugih liječnika i zdravstvenih radnika, uz neke njezine vlastite izjave.
Kao primjere navela je tvrdnje o štetnosti maski za djecu, sigurnosti i učinkovitosti cjepiva, drugim mogućnostima te potrebi poznavanja sastojaka zbog mogućih vjerskih prigovora. Spomenula je i dijeljenje izjave druge sestre da cjepiva mogu izazvati rak. Sarah tvrdi da su sporne tvrdnje danas potvrđene, ali dokazi za takav zaključak nisu sadržani u ovom transkriptu.
Prema njezinu opisu, postupak je trebao trajati sedam dana, a protegnuo se na dvadeset osam dana tijekom dvije godine. Rekla je da su njezinim stručnim svjedocima samo djelomično priznali stručnost, zbog čega velik dio dokaza nije prihvaćen. Riječ je o Byramu Bridleu i Stephenu Pelechu. Sarah također tvrdi da je odbijeno uključivanje dodatnog stručnjaka.
Šest je dana, kaže, sama svjedočila i objašnjavala zašto smatra da je postupala u skladu s kodeksom ponašanja i standardima struke. Ishod je, prema njezinu svjedočenju, bio oduzimanje licence. Odluku vremenski smješta približno na 6. lipnja godine u kojoj govori, ali datum iznosi uz ogradu.
Kad je spomenula financijsku obvezu, zamolio sam je da ponovi iznos. Navela je 297.000 dolara. Na dodatno pitanje objasnila je da je riječ o iznosu za troškove druge strane i njezinih odvjetnika, uz, kako kaže, pedesetpostotno umanjenje. Zato taj iznos ovdje prenosim kao obvezu troškova prema njezinu objašnjenju, a ne kao zasebno provjerenu novčanu kaznu.
Žalba, drugi postupci i troškovi transkripata
Sarah je rekla da osporava odluku pred Divisional Courtom. Disciplinski postupak opisala je kao postupak pred tijelom regulatora, dok žalbu vidi kao izlazak pred državni sud. U razgovoru nisu predočeni sama odluka, žalba ni druga dokumentacija iz koje bi se pravni položaj predmeta mogao neovisno opisati.
Spomenula je i druge postupke u kojima je sudjelovala organizacija Canadian Frontline Nurses: tužbu zbog klevete protiv Canadian Nurses Association te osporavanje primjene Zakona o izvanrednim situacijama na konvoj kamiondžija. Prema njezinim riječima, organizacija se u međuvremenu raspala, druge su sestre otišle, a donacije su se smanjile.
Kaže da su njezini odvjetnici spremni nastaviti rad iako im duguje novac. Kao neposrednu prepreku žalbi izdvojila je plaćanje transkripata saslušanja. Prema njezinoj procjeni, transkript jednoga dana može stajati nekoliko tisuća, do 5.000 dolara. Ne trebaju joj zapisi svih dvadeset osam dana, ali trebaju za većinu, a taj novac, kaže, nema.
Prodaja kuće i gubitak povjerenja u ljude
Pitao sam je što je izgubila nakon javnog istupa. Sarah je odgovorila da ni prije pandemije nije imala mnogo novca te da je kao samohrana majka znala kako bi mogla ostati bez kuće. Prvu godinu račune je, prema njezinu svjedočenju, uspijevala plaćati zahvaljujući novcu pratitelja.
Poslije je kuću prodala, postala podstanarka i trošila ušteđevinu. Kaže da su joj djeca sada odrasla i djelomično samostalna, ali da je njezin položaj i dalje težak. Navela je da se bavi analizom žive kapi krvi i školuje za holističku nutricionisticu. U razgovoru nije opisala metode ni njihovu učinkovitost.
Ipak, teži od materijalnog gubitka za nju je prekid odnosa s ljudima koji su je prije poznavali i cijenili. Prisjetila se rada u školskom vijeću, Gatehouseu, grupama podrške i sindikatu te razvijanja posredničkog posla s World Financial Groupom. Nakon što je progovorila, kaže, dio tih ljudi ponašao se kao da je više ne poznaje. To iskustvo opisuje kao gubitak dijela nade u čovječanstvo.
Kako danas tumači zdravstvo i povjerenje u institucije
Kad sam je zamolio da iz današnje perspektive opiše što se dogodilo, Sarah je ponudila šire tumačenje. Vjeruje da se društvene promjene pripremaju dugo i da zdravstveni sustav sve više služi zaradi. Tvrdi i da je nakon izlaska iz sustava upoznala ljude iz područja holističkog liječenja te stekla uvjerenje da postoje rješenja koja sustav zanemaruje.
To su njezine ocjene, uključujući vrlo široku tvrdnju da sustav održava ljude bolesnima. U transkriptu ih ne prati dokumentacija koja bi omogućila njihovo potvrđivanje. Sarah je pritom rekla da su ona i njezina djeca ranije primili sva svoja cjepiva.
Pitao sam je zašto ljudi i dalje vjeruju institucijama. Odgovor je povezala s osobnim iskustvom: smatra da neke ljude na preispitivanje potaknu bolest, trauma ili zlostavljanje. Druge, prema njezinu mišljenju, zaustavljaju strah i teškoća prihvaćanja mogućnosti da im vlasti ne govore istinu. Za zdravstvene radnike tome dodaje rizik gubitka plaće i profesionalne sigurnosti.
U pitanju sam spomenuo i nastavak pritiska povezanog s medicinskim postupcima u Kanadi. Sarah je odgovorila općenito da se ništa nije promijenilo, bez razrade konkretnih važećih pravila ili njihova opsega.
Strogoća mjera, digitalna identifikacija i gotovina
U nastavku sam iznio svoje zapažanje o strogoći mjera u Kanadi, Australiji, Novom Zelandu i Velikoj Britaniji. Sarah je odgovorila da ih vidi kao dio slabljenja razvijenih zemalja i njihovih gospodarstava. Taj odgovor iznosi kao vlastiti dojam i vjerovanje, bez imenovanja dokumenata ili osoba koje bi potkrijepile postojanje takva plana.
Kad sam je pitao čega se ubuduće najviše boji, izdvojila je digitalnu identifikaciju i nestanak gotovine. Prema njezinu mišljenju, povezivanje identiteta i pristupa novcu moglo bi omogućiti isključivanje neposlušnih pojedinaca.
Pozvala se na iskustvo konvoja kamiondžija i zamrzavanje računa. Kaže da je i Canadian Frontline Nurses bio među organizacijama kojima je prijetila takva mjera. Nije rekla da su računi njihove organizacije doista bili zamrznuti. Razliku između mogućnosti i događaja važno je zadržati i pri prenošenju njezina svjedočenja.
Tvrdnje o depopulaciji i medicinski potpomognutoj smrti
Sarah je potom iznijela tvrdnju da različite zdravstvene i društvene politike čine program smanjivanja stanovništva. Zamolio sam je da objasni što pod time misli. Povezala je lijekove, cjepiva, pogoršavanje zdravlja, lošu prehranu i materijalnu nesigurnost s razaranjem obiteljskih odnosa.
U isto je tumačenje uključila rodnu tranziciju djece i odnos prema homoseksualnosti. To su njezini vrijednosni sudovi i pretpostavke o namjerama; razgovor ne donosi dokaze za njihovo povezivanje u jedinstven program niti za generalizacije koje iznosi o tim skupinama.
Spomenula je i kanadski program medicinski potpomognute smrti, koji ona naziva kraticom MADE. Sarah tvrdi da je prethodne godine njime obuhvaćeno 24.000 ljudi i pretpostavlja da je Kanada u tome prva u svijetu. U razgovoru nije navela izvor, točnu kalendarsku godinu ni osnovu za usporedbu. Taj broj zato ostaje njezina nepotkrijepljena tvrdnja iz intervjua.
Na koga misli kada govori o moćnicima
Pitao sam je tko su ljudi na koje misli kada govori o djelovanju protiv stanovništva. Odgovorila je da zamišlja mali broj vrlo bogatih ljudi na vrhu. Spomenula je prezimena Rockefeller i Rothschild, ali dodala da vjeruje kako postoje i ljudi iznad njih čija imena ne zna.
Na tom je mjestu sama izričito rekla da iznosi mišljenje i da ne zna. U razgovoru sam njezino viđenje povezao s temama drugih svojih emisija, ali sadržaj tih emisija nije izvor ovoga članka. Njezino nagađanje ovdje ostaje nagađanje.
Kanada, Europa i strah od Agende 2030.
Otvorio sam zatim pitanje odnosa Kanade i Europe, uključujući ideju mogućeg kanadskog članstva u Europskoj uniji izrečenu u mojem pitanju. Sarah je odmah rekla da o tome ne zna mnogo i da ne voli politiku. Nije ponudila podatke o takvoj mogućnosti.
Umjesto toga govorila je o vlastitom uvjerenju da različite političke strane vode prema istom obliku globalizacije. Spomenula je Trumpa, Albertu kao moguću saveznu državu i Agendu 2030. Sve to povezuje u svoje tumačenje budućeg razvoja. Rekla mi je da bi, kada bi mogla, odmah otišla iz Kanade jer očekuje pogoršanje.
Na moje pitanje o sedamnaest ciljeva održivog razvoja odgovorila je da joj ciljevi na papiru mogu izgledati lijepo, ali da se boji njihove primjene i onoga što naziva sitnim slovima. U pitanju sam iznio i tvrdnju o hrvatskom položaju u provedbi Agende 2030.; dokument na kojem se ona temelji nije dio transkripta.
Sarah je tu temu povezala s razlikom između slaganja i djelovanja. Prema njezinu svjedočenju, tisuće sestara podržavale su je tijekom zatvaranja, ali javno ih je govorilo manje od deset. Usporedio sam to sa svojim iskustvom malog broja javnih istupa zdravstvenih radnika u Hrvatskoj i strahom od kredita, računa i gubitka posla. Brojke koje sam pritom izgovorio u razgovoru nisu popraćene izvorom.
Zašto nastavlja žalbu i kakvu podršku traži
Pred kraj Sarah je objasnila da žalbu ne vodi radi povratka u zdravstveni sustav. Kaže da u njemu više ne želi raditi. Predmet vidi kao pitanje slobode govora medicinskih sestara i njihove mogućnosti da zastupaju korisnike.
Prema njezinu razumijevanju profesionalne etike, sestra mora djelovati kada smatra da sustav šteti ljudima. Oduzimanje mogućnosti govora zato doživljava kao gubitak osnovne svrhe sestrinstva. Pozvala je kolegice i druge zdravstvene radnike da joj pomognu, naglašavajući da se postupak, prema njezinu mišljenju, tiče i budućih naraštaja i svih koji koriste zdravstvenu skrb.
Na moje pitanje o praktičnoj podršci navela je stranicu http://www.sarah4freedom.com/. Kaže da su ondje pojedinosti o svih dvanaest spornih objava i mogućnost doniranja. Posebno je zatražila dijeljenje priče i nove intervjue, jer tvrdi da joj je doseg na platformama ograničen.
Donacije, prema njezinu objašnjenju, trebaju za transkripte žalbenog postupka. Spomenula je pripremnu konferenciju 16. studenoga, nakon koje bi trebala saznati rok za predaju transkripata. Godinu uz taj datum nije izgovorila.
Završna poruka o strahu, mržnji i zajedništvu
Za kraj sam je pitao što želi poručiti hrvatskoj publici, imajući na umu cijelo iskustvo i budućnost njezine troje djece. Sarah je odgovorila pozivom da strah i mržnja ne razdvoje ljude. Snagu vidi u povezivanju i međusobnoj podršci: „Nismo mi jedni protiv drugih.”
Iz razgovora izdvajam jedan zaključak: pitanje može li medicinska sestra javno upozoriti na ono što smatra štetom za korisnika zaslužuje pažljivo razmatranje njezina svjedočenja i dokumentacije na koju se poziva.
Cijelu emisiju pogledajte na YouTube kanalu SLOBODNI podcasta — premijera je u nedjelju 15. studenoga u 14 sati, istodobno na Z1 televiziji.
SLOBODNI podcast emitira se na Z1 televiziji nedjeljom u 14:00. Sve epizode: www.slobodnipodcast.hr
Autor

Piše