James Patrick o ratnim žarištima i opasnosti njihova povezivanja

S Jamesom Patrickom, autorom dokumentarnog filma „Treći svjetski rat” (ww3film.com), razgovarao sam o njegovoj procjeni da bi se ratovi u Europi i na Bliskom istoku mogli povezati u širi globalni sukob. Pitao sam ga na čemu temelji takva očekivanja, što je čuo od sugovornika za film i gdje u tim scenarijima vidi Hrvatsku. Razgovor na engleskom, s hrvatskim titlovima, nosi naslov „Treći svjetski rat: koliko smo zapravo blizu?”, a na Z1 televiziji prikazuje se u nedjelju, 8. studenoga 2026. u 14:00.

Zašto film o Trećem svjetskom ratu

Na početku sam Patricka pitao zašto je dokumentarcu dao upravo takav naslov. Odgovorio je da na filmu radi gotovo dvije godine te da je njime pokušao predvidjeti razvoj sukoba koji je, prema njegovu mišljenju, počeo znatno ranije, ali sada postaje otvoreniji. Već u prvom odgovoru iznio je procjenu da bi izravan rat Europe i Rusije mogao početi već u siječnju, bez navođenja godine.

Patrick je izdvojio dva glavna ratna prostora: Europu i Bliski istok. Ustvrdio je da Izrael napada šest država i pokušava nametnuti svoju prevlast nad Iranom, čiju je površinu i broj stanovnika uspoređivao s izraelskima. Kao treći izvor nestabilnosti naveo je migracije i nemire u Parizu, za koje smatra da su povezani i s pljačkom trgovina tijekom prosvjeda.

Spomenuo sam da se prosvjedi u trenutku razgovora ne održavaju samo u Parizu nego i u Italiji, Belgiji i Ujedinjenom Kraljevstvu. Patrick je svoj film opisao kao antiratni projekt, nastao iz uvjerenja da rat nije najbolje rješenje za probleme o kojima govori.

Rusija, Ukrajina i Patrickovo tumačenje početaka rata

Budući da je već spomenuo veličinu država, pitao sam ga koliko ona utječe na rat Rusije i Ukrajine. Patrick smatra da Ukrajina ne može pobijediti Rusiju zbog razlike u veličini i raspoloživim resursima. Iz tog je stajališta kritizirao zapadno financiranje ukrajinskog ratovanja, tvrdeći da se njime prije svega povećavaju ukrajinski gubitci. Pozvao se na neimenovane procjene o više od milijun poginulih ukrajinskih muškaraca.

Zatim sam ga pitao kako objašnjava početak rata i njegovu tadašnju fazu. Patrick je svoje tumačenje povezao s operacijama Gladio nakon Drugoga svjetskog rata i pretpostavljenim vezama CIA-e s nacističkim skupinama u Ukrajini tijekom Hladnoga rata. Događaje 2004. i 2014. opisao je kao revolucije poduprte sa Zapada, a za promjenu vlasti 2014. ustvrdio je da je uključivala oligarhe, CIA-u te skupine poput Svobode i Desnog sektora.

Prema Patrickovu tumačenju, ruska invazija predstavljena je kao zaštita ruskog stanovništva Luhanska i Donjecka. Iznio je i tvrdnju da ta područja prije Drugoga svjetskog rata nisu pripadala Ukrajini, nego Rusiji, te ih opisao kao ruska područja. U istom je povijesnom prikazu spomenuo rusko preuzimanje Krima 2014.

Patrick smatra da je zapadna politika prema Ukrajini usmjerena na destabilizaciju Rusije. Pozvao se na zapadne strateške dokumente, ali ih u razgovoru nije imenovao. Ukrajinu je pritom prikazao kao prostor toliko blizak Rusiji da bi se njezina destabilizacija, prema njegovu mišljenju, prelila preko granice.

Takvu je zapadnu politiku ocijenio izrazito neprijateljskom prema Rusiji. Premda je invaziju nazvao mogućim pretjeranim odgovorom, smatra da Rusija ima osnovu za suprotstavljanje onome što opisuje kao prijetnju. Istodobno se pitao zašto rat traje toliko dugo, jer je očekivao brži ruski uspjeh. Kao promjenu koja utječe na ratovanje izdvojio je dronove.

Na kraju tog dijela razgovora Patrick je ustvrdio da Europa nastavlja financirati rat i poseže za ruskom imovinom u Euroclearu u Belgiji. Spomenuo je približno 300 milijardi dolara te tvrdio da više od polovice pripada privatnim osobama, a ne ruskoj državi.

Sugovornici filma i pitanje industrijske spremnosti

Pitao sam Patricka s kim je razgovarao za dokumentarac i što su mu ti ljudi rekli. Naveo je trojicu umirovljenih njemačkih generala, među njima generala Kujata, kojega je predstavio kao nekadašnjeg čelnika njemačke vojske s iskustvom suradnje s Rusima. Spomenuo je i francuskog obavještajnog dužnosnika, francuskog generala te američke pukovnike.

Među sugovornicima je izdvojio Lawrencea Wilkersona, princa od Lihtenštajna i Davida Betza. Za posljednju dvojicu rekao je da su govorili o migracijama, a Betzove je radove predstavio kao upozorenje na mogućnost građanskog rata. Patrick je zajedničku poruku razgovora s umirovljenim vojnicima, diplomatima i obavještajcima sažeo u svoju ocjenu da Zapad nije spreman za svjetski rat te da treba dati prednost diplomaciji.

Njegova se procjena vojne spremnosti velikim dijelom oslanja na industriju. Patrick tvrdi da Rusija i Kina imaju tvornice, rudnike, vojnu infrastrukturu i jeftinije oružje potrebno za dugotrajan sukob. Nasuprot tome, američku i europsku proizvodnju opisao je kao sustav usmjeren na vrlo skupe i složene proizvode ograničene primjene.

Usporedio je to s proizvodnjom tijekom Drugoga svjetskog rata, kada su se, kako je rekao, automobilske tvornice pretvarale u pogone za zrakoplove i vojna vozila. Prema Patricku, današnji sustav nema jednaku sposobnost brzog povećavanja proizvodnje jednostavnijeg i jeftinijeg naoružanja.

Kao primjer troškovne neravnoteže naveo je projektile Patriot, za koje tvrdi da stoje oko četiri milijuna dolara, nasuprot iranskim dronovima vrijednima između 20.000 i 50.000 dolara. Ustvrdio je da su američke zalihe projektila iscrpljene tijekom sedam mjeseci sukoba povezanog s Iranom te da dio novih isporuka neće biti spreman do 2030.

Patrick je zatim povezao rat protiv Irana s mogućim sukobom s Kinom zbog energetskih odnosa. Tvrdi i da su američke simulacije rata s Kinom tijekom prethodnih pet ili šest godina završavale američkim porazom. Iz toga izvodi zaključak da bi ulazak u takav rat bio pogrešan.

Američka politika, europsko financiranje i ruska imovina

Pitao sam ga zašto SAD i Europu promatra zajedno kada se čini da se američka politika približava Rusiji i udaljava od europskih partnera. Patrick smatra da je riječ ponajprije o promjeni javnog nastupa. Pretpostavlja da Trump pokušava ublažiti nezadovoljstvo cijenama goriva i voditi računa o predstojećim izborima.

Prema Patricku, SAD istodobno nastavlja sudjelovati u ratovima prodajom oružja, tehničkom pomoći, obavještajnim podatcima i satelitskim informacijama. Starlink je opisao kao praktično vojnu tvrtku uključenu u upravljanje sustavima dronova. Zbog toga Trumpovo javno protivljenje ratu smatra prividnim.

Otvorio sam zatim pitanje europskih izdvajanja, spominjući dodatnih 70 milijardi eura i ranijih 90 milijardi u izjavi koju sam pripisao Ursuli von der Leyen. Pitao sam tko bi trebao osigurati taj novac. Patrick je odgovorio da pretpostavlja kako se ponovno računa na rusku imovinu u Euroclearu.

Euroclear je opisao kao središnje mjesto pohrane i namire vrijednosnih papira. Ponovio je svoju procjenu da se među približno 300 milijardi dolara nalazi oko 100 milijardi državne i oko 200 milijardi privatne ruske imovine. Takvo raspolaganje imovinom nazvao je krađom i ratnim činom.

Patrick je pritom povukao usporedbu s Drugim svjetskim ratom, tvrdeći da su tada preko Banke za međunarodne namire nastavljeni financijski odnosi i prijenosi zlata među zaraćenim državama. Tu je usporedbu upotrijebio kao argument protiv sadašnjeg postupanja koje pripisuje Europskoj uniji.

Rat kao sredstvo promjene poretka

Na pitanje zašto bi Europa uopće ulazila u širi rat, Patrick je iznio hipotezu o namjernoj sabotaži Zapada. Prema njegovu mišljenju, političari djeluju pod utjecajem elita koje žele preoblikovati svjetski poredak.

Patrick je Prvi i Drugi svjetski rat prikazao kao procese u kojima su uništene europske monarhije i oslabljene kontinentalne sile. Spomenuo je Austro-Ugarsku, carsku Rusiju, boljševičku revoluciju i njemačko podređivanje SAD-u. Smatra da bi se i novi svjetski rat mogao upotrijebiti za temeljitu geopolitičku promjenu.

S tom je hipotezom povezao digitalni novac središnjih banaka, sustave društvenog bodovanja, kamere i širenje nadzora. Patrick je izričito naznačio da spekulira kada je pretpostavio da bi velika ratna kriza mogla olakšati uvođenje sustava koje stanovništvo inače ne želi.

Drugi mogući motiv vidi u državnim dugovima. Tvrdi da su se zapadne europske države zadužile iznad mogućnosti vraćanja te da rat može poslužiti kao opravdanje za neispunjavanje obveza prema vjerovnicima.

Dotaknuli smo se i uspona konzervativnih stranaka u Europi. Patrick je prenio tumačenje prema kojem se s ratom žuri prije nego što AfD i politička opcija Marine Le Pen steknu veću vlast i pokušaju uspostaviti neutralniji odnos prema Rusiji. Međutim, sam sumnja u samostalnost tih političkih alternativa. Zaključno je iznio procjenu da bi rat ubrzao slabljenje Europe i prijenos moći prema Aziji.

Baltik, Poljska i povezivanje dvaju ratišta

Pitao sam ga gdje očekuje sljedeću eskalaciju: u Europi ili na Bliskom istoku. Patrick je odgovorio da očekuje skori izravan sukob u Europi. Kao neposredan povod naveo je svoju tvrdnju da su dronovi prema Sankt-Peterburgu prolazili zračnim prostorom baltičkih država.

Patrick smatra da se te države izlažu velikom riziku oslanjajući se na NATO. Podsjetio je na njihovo iskustvo sa Sovjetskim Savezom, a moguće novo bojište smjestio oko Kalinjingrada, baltičkih granica i granice Bjelorusije s Poljskom. Predviđa spor rat s malo promjena granica, velikim gubitcima i intenzivnom uporabom dronova.

Spomenuo je i osobu prezimena Colby, koju kaže da poznaje preko obiteljskih prijatelja iz Washingtona. Patrick joj pripisuje zagovaranje triju novih NATO-ovih baza u Poljskoj u sklopu zamisli koju naziva NATO 2.0. To smatra dodatnim pokazateljem američke uključenosti.

Govoreći o Bliskom istoku, Patrick je izraelsku politiku povezao s vjerskom strujom koja, prema njegovu tumačenju, želi ostvariti projekt Velikog Izraela. U taj je prikaz uključio Zapadnu obalu, oznake na uniformama i vlastito tumačenje dviju plavih crta na izraelskoj zastavi kao simbola Nila i Eufrata.

Patrick tvrdi da takva politika ugrožava cijelu regiju te da Izrael ima presudan utjecaj na američki vojni sustav. Smatra da američka potpora izraelskim ratovima dovodi SAD u sve nepovoljniji međunarodni položaj.

Kada sam ga ponovno pitao očekuje li europsku eskalaciju do siječnja, odgovorio je potvrdno, ali kao prognozu. Istodobno je ustvrdio da Rusija javno odbija započeti takav rat. Za Bliski istok naveo je mogućnost novih napada na Iran, iranske najave potiskivanja američkih interesa i vlastitu tvrdnju da su američke baze u regiji uništene. Prema Patrickovu scenariju, dva bi se ratna prostora postupno povezala.

Nafta, Kina, Malajski prolaz i Tajvan

Patrick je potom objasnio kako zamišlja širenje sukoba prema Kini. Predviđa da bi rat s Iranom mogao uništiti naftnu infrastrukturu zaljevskih država, a kao primjere naveo je Kuvajt, Katar i Ujedinjene Arapske Emirate. Za Saudijsku Arabiju iznio je prognozu mogućeg pada monarhije.

Prema njegovu scenariju, prestanak opskrbe iz Zaljeva teško bi pogodio Europu i Aziju. Patrick pretpostavlja da bi SAD pokušao dio te potražnje zamijeniti skupljom američkom naftom. Tvrdi da Kina kupuje 80 posto iranske nafte te da bi ugrožavanje tih energetskih odnosa povećalo vjerojatnost američko-kineskog sukoba.

Kao sljedeću stratešku točku izdvojio je Malajski prolaz između Indonezije i Malezije. Patrick tvrdi da je SAD u svibnju sklopio obrambeni sporazum s Indonezijom koji mu omogućuje vojno djelovanje nad prolazom i potencijalno blokiranje kineske trgovine. Takvu mogućnost povezao je s izrazom koji navodi kao kinesku dilemu Malajskog prolaza.

Pitao se zašto bi SAD ugrožavao odnose s državom koju opisuje kao svojega najvećeg trgovinskog partnera i najvećeg kupca američkog duga. Prema njegovoj procjeni, posljedice bi bile obostrano slabljenje, poskupljenje robe i nestašice.

Patrick je zatim prenio upozorenje francuskog obavještajnog sugovornika da američka proizvodnja projektila i zrakoplova ovisi o tajvanskim čipovima. Prema prenesenoj tvrdnji, uništenje malog broja proizvodnih objekata moglo bi onemogućiti daljnju proizvodnju američkog naoružanja.

Ustvrdio je i da nove tvornice tajvanskih proizvođača u Arizoni još nisu proizvele čipove. Njegovo je tumačenje da Tajvan ne želi izgubiti proizvodnu važnost jer je smatra jamstvom američke zaštite.

Vratio se potom europskim vojnim kapacitetima. Patrick smatra da Europa nema dovoljno ljudi spremnih za rat s Rusijom, pri čemu je iznio generalizirajuću usporedbu borbenosti europskih i ruskih muškaraca. Dodao je da Rusija trenutačno nema logističke uvjete ni namjeru zauzeti zapadnu Europu, ali pretpostavlja da bi se tijekom velikog rata mogla prilagoditi takvom cilju. Sličan poraz predviđa SAD-u u mogućem sukobu s Kinom.

Multipolarni svijet i pitanje suprotstavljenih blokova

Rekao sam Patricku da mi nije jasno zašto bi ljudi koji danas mogu neposredno razgovarati preko kontinenata željeli ratovati jedni protiv drugih. Dok sam ja bio u Hrvatskoj, on se javljao iz Washingtona. Pitao sam ga tko, prema njegovu mišljenju, stoji iza takvog razvoja i što želi postići.

Patrick je ponovno ponudio hipotezu o sabotaži Zapada i ubrzanom prijenosu moći prema Istoku. Govor o multipolarnom svijetu na bankarskim sastancima i skupovima poput G20 povezao je s mogućim približavanjem ideji svjetske vlasti.

Kao glavne sile naveo je SAD, Rusiju, Kinu i Indiju, pozivajući se i na izjavu koju pripisuje Putinu. Prema Patricku, rat s Iranom narušio je američki vojni ugled i označio kraj unipolarnog razdoblja američke prevlasti.

Pitao sam ga i što danas uopće znači Zapad te tko pripada kojoj strani. Patrick je odgovorio da, prema njegovu osobnom mišljenju, iste sile utječu na sve strane. Ipak, mogući sukob opisao je kao sučeljavanje SAD-a i Europe s Rusijom, Kinom, Iranom, Turskom i manjim partnerima.

Takvu je podjelu povezao sa svojim tumačenjem židovskih proročanstava o Gogu i Magogu. Patrick smatra da se scenarij velikog rata prije dolaska Mesije danas politički potiče. To je iznio kao vlastitu interpretaciju odnosa vjerskih očekivanja i geopolitike.

Zatim se pozvao na britanskog teoretičara Mackindera. Prema Patrickovu prikazu, britanska je strategija nastojala spriječiti povezivanje njemačkog inženjerstva i ruskih resursa. Smatra da bi slična logika danas nalagala razdvajanje Rusije i Kine, dok ih američka politika prema Ukrajini i Iranu, prema njegovoj procjeni, upravo približava.

Kanada, Trump i podjele unutar pokreta MAGA

Otvorio sam pitanje približavanja Kanade Europi i spomenuo ideju njezina pridruživanja Europskoj uniji. Patrick je odgovorio kritikom Marka Carneyja, kojega opisuje kao čovjeka koji globalnim interesima daje prednost pred kanadskima. Naveo je njegovo ranije vođenje Banke Engleske.

Patrick je rekao da je u Kanadi živio četiri i pol godine i ondje studirao. Smatra da kanadsko protivljenje američkoj politici ne mijenja veliku ekonomsku ovisnost o SAD-u. Prema njegovoj procjeni, američke carine mogle bi teško pogoditi kanadsko gospodarstvo, dok bi Kanada mogla uzvratiti problemima u opskrbi električnom energijom. Ipak, tu temu ne smatra presudnom za širi razvoj sukoba.

Potom sam ga pitao o Trumpovu djelovanju i podjelama među njegovim pristašama koje se protive ratu s Iranom. Patrick smatra da je taj rat osobito nepopularan među mladima i da Trump zbog njega gubi dio baze. Starije konzervativce opisao je kao sklonije potpori Izraelu, a time i ratu protiv Irana.

Patrick je nezadovoljstvo povezao i s cijenama goriva. Naveo je da je ondje gdje živi cijena porasla s približno 2,60 ili 2,70 dolara na 4,20 dolara, što osjeća prosječan Amerikanac. Trumpu zamjera raskorak između antiratnih obećanja, uključujući najave povlačenja iz NATO-a, i politike koju sada ocjenjuje izrazito sklonom ratovanju.

U nastavku sam otvorio mogućnost da je Trumpovo ponašanje posljedica ucjene povezane s Epsteinovim dosjeima. Patrick je odgovorio da njegovu potporu Izraelu prije tumači osobnim političkim simpatijama nego isključivo ucjenom.

Izrael, Iran, Turska i granice vojne moći

Pitao sam Patricka kako očekuje završetak rata na Bliskom istoku. Odgovorio je da bi Izrael, nastavi li sadašnjim putem, mogao biti uništen. Tu prognozu temelji na nerazmjeru prema Iranu i mogućnosti otvaranja sukoba s Turskom.

Patrick je povukao povijesnu usporedbu s kršćanskim osvajanjem Jeruzalema i kasnijim gubitkom grada pred Saladinom. Smatra da bi SAD pokušao upotrijebiti sve raspoložive kapacitete kako bi spriječio izraelski poraz, ali predviđa da bi posljedica bila još razorniji regionalni rat.

Ponovno je iznio svoje tumačenje proročanstava o Gogu i Magogu, prema kojem bi se svijet okrenuo protiv Izraela, nakon čega bi nastao novi poredak. Patrick povezuje takav razvoj s izraelskim djelovanjem u Gazi. Smatra da ono potiče i protivljenje Izraelu i neprijateljstvo prema Židovima, uz napomenu da među kritičarima izraelske politike ima mnogo Židova.

Prema Patricku, mesijanska uvjerenja pojedinih Netanyahuovih političkih saveznika mogu pridonijeti ponašanju koje približava ratni scenarij u koji vjeruju. Ipak, rekao je da ne zna kakva bi vlast ili država nastala nakon mogućeg sloma sadašnjeg poretka.

U vojnom dijelu odgovora Patrick tvrdi da Iran ima projektile koji promjenom putanje mogu izbjegavati proturaketnu obranu. Smatra da ih Iran može proizvoditi jeftinije nego što Izrael može osiguravati presretanje te iz toga izvodi procjenu iranske ekonomske prednosti u dugotrajnoj razmjeni napada. Iznio je i tvrdnju da bi Iran mogao uništiti Izrael u tjedan dana kada bi to želio.

Za Tursku je pretpostavio da Erdoğan potajno pomaže Izraelu, ali razmotrio je i mogućnost drukčije turske vlasti. Naveo je milijun vojnika i milijun pričuvnika te procijenio da Izrael ne bi mogao izdržati istodoban sukob s iranskim raketnim kapacitetima i turskom vojskom.

Patrick očekuje i moguć odlazak velikog broja Izraelaca ako se razaranje proširi. Uspoređivao je trajanje izraelske države s dugotrajnom prisutnošću Turaka i Perzijanaca na njihovim prostorima te tvrdio da približno trećina Izraelaca ima i druge putovnice. Kao moguća odredišta naveo je SAD, Europu, Grčku i Južnu Ameriku, uz spominjanje novog naselja u Patagoniji.

Uspon i pad imperija

Patrick je rekao da je jedna od tema dokumentarca uspon i pad imperija. Prema njegovu prikazu, razdoblja napretka i slobode postupno zamjenjuju korupcija, slabljenje valute i ratovi kojima vlast pokušava zadržati prevlast.

Taj je obrazac povezao sa starogrčkom predodžbom o oholosti vladara i nizu sve pogrešnijih odluka koje završavaju uništenjem kraljevstva. Smatra da se sličan obrazac može prepoznati u izraelskom širenju ratnih ciljeva.

Patrick tvrdi da Izrael nema dovoljno ljudi za dugotrajnu okupaciju velikih arapskih područja. Pozvao se na upozorenje neimenovanog izraelskog generala o mogućem slomu vojske zbog nedostatka vojnika. U tom smislu usporedio je izraelsko i europsko izlaganje ratnim rizicima.

Migracije, društveni sukobi i novačenje

Vratio sam razgovor na Europu i pitao Patricka kako očekuje razvoj migracijske krize. On smatra da europske države istodobno primaju velik broj doseljenika i otežavaju im zapošljavanje strogim pravilima o radu.

Patrick je tvrdio da doseljenici dobivaju približno 1.500 eura mjesečno te stanovanje, zdravstvenu skrb, telefon i druge oblike pomoći. Nije razdvojio države ni kategorije korisnika na koje se te tvrdnje odnose. Usporedio je to s poreznim opterećenjem domaćeg stanovništva i poduzetnika, posebno spominjući Francusku.

Prema Patrickovu mišljenju, dojam da vlast prednost daje doseljenicima stvara uvjete za ozbiljan društveni sukob. Pozvao se na Martina Armstronga i Davida Betza, svoje sugovornike za film, kojima pripisuje upozorenja na moguć građanski rat. Kao neposredan znak takve opasnosti naveo je događaje u Francuskoj.

Patrick je ponudio i povijesnu usporedbu s rimskim carem Valensom i prihvatom Gota pred pritiskom Huna. Prema njegovu prikazu, primljene su skupine poslije okrenule oružje protiv cara, ubile ga u bitci i pridonijele slomu valute. Pretpostavlja da bi suvremena Europa mogla doživjeti sličan obrazac sukoba.

Suprotstavio sam mu pitanje kako bi se građanski rat mogao razviti ako doseljenici nisu naoružani, a države imaju vojsku i policiju. Patrick je tada pojasnio da govori i o građanskim nemirima i snažnom nezadovoljstvu domaćeg stanovništva.

Povezao je to s novačenjem za mogući rat protiv Rusije. Patrick smatra da su konzervativni građani spremniji pristupiti vojsci, ali i kritičniji prema migracijskoj politici. Prema njegovu tumačenju, teško je od njih očekivati odaziv ako smatraju da vlast djeluje protiv njihovih interesa.

Rekao sam da mi nije jasno kako bi takva kriza prerasla u rat ako policija i vojska odlučno zaustavljaju nasilje. Patrick je odgovorio da migracijsko pitanje, prema njegovu mišljenju, dodatno smanjuje europsku vojnu spremnost, odaziv na novačenje i osjećaj nacionalne pripadnosti.

Izrazio je sumnju u spremnost doseljenika da ratuju za države u koje su došli. Spomenuo je i da je čuo za zamisli o njihovu naoružavanju za rat s Rusijom te iznio krajnje negativnu prognozu da bi se takvo oružje moglo okrenuti protiv lokalnog stanovništva.

Hrvatska, neutralnost i osobno iskustvo rata

Nakon kratke stanke pitao sam Patricka što zna o Hrvatskoj i kako je vidi u mogućem europskom ratu. Odmah je rekao da Hrvatsku ne poznaje dovoljno te da je više pratio Srbiju, čijeg predsjednika smatra sklonijim Rusiji.

Patrick je savjetovao udaljavanje od rata s Rusijom, a za Hrvatsku je iznio i prijedlog izlaska iz Europske unije. Srbiju je opisao kao bližu Rusiji, Hrvatsku kao bližu EU-u, uz nepreciznu usporedbu njihove slavenske pripadnosti. Završno je izrazio nadu da bi Hrvatska mogla ostati neutralna.

Rekao sam mu da ne vidim razlog za hrvatsko sudjelovanje u takvom ratu. Podsjetio sam da sam prije 35 godina bio u ratu, izgubio mnogo prijatelja i da ne želim da itko u Hrvatskoj ponovno prolazi kroz takvo iskustvo.

Patrick je odgovorio da rat znači pogibiju ljudi i uništavanje imovine te da bi ga trebalo prihvatiti samo kada je nužna obrana vlastite zemlje od stvarnog napadača. Za sadašnji sukob iznio je stajalište da Rusiju ne smatra agresorom prema državama koje bi se tek uključile te da se drugi ne bi trebali miješati u njezin rat s Ukrajinom.

Prema njegovoj procjeni, bez zapadne potpore Ukrajini rat bi završio za šest mjeseci. Ponovio je tvrdnju o milijunskim žrtvama i pitao zašto bi se sukob širio na Europu.

Dostupnost dokumentarca i posljednje prognoze

Na kraju sam ga pitao gdje i kada publika može pronaći dokumentarac. Patrick je rekao da je snimio približno 30 do 32 intervjua, od kojih je u trenutku razgovora oko 18 bilo dostupno na internetu. Prema njegovim riječima, cjeloviti intervjui mogu se gledati besplatno.

Za završeni film naveo je okvirni datum 1. siječnja, bez godine. Ponovio je da dokumentarcem želi prikazati početke rata i mogući razvoj događaja. Rekao sam mu da se nadam kako njegove ratne prognoze neće biti ostvarene, a odgovorio je da se i on tome nada.

Patrick je zatim ustvrdio da je Rusija toga dana teško pogodila ukrajinsku elektroenergetsku opskrbu. Iz toga je ponovno izveo procjenu da Ukrajina ne može još dugo nastavljati rat. Izrazio je i iznenađenje što protiv Zelenskog nije došlo do unutarnjeg prevrata kojim bi se promijenio smjer politike.

U završnoj razmjeni iznio sam svoje tadašnje stajalište o spornosti nastavka Zelenskijeva predsjedničkog mandata i europskom financiranju njegove vlasti. Zahvalio sam Patricku na razgovoru i pozvao gledatelje da poslušaju intervjue pripremljene za dokumentarac, uz nadu da ćemo sljedeći put govoriti o povoljnijim temama.

Završna poruka i pitanje hrvatskog sudjelovanja

U zasebno snimljenom hrvatskom uvodu predstavio sam Patricka i rekao da sam pogledao veći dio razgovora pripremljenih za njegov dokumentarac. U odjavi sam se vratio pitanju zašto bi Hrvatska sudjelovala u tuđim ratovima te vlastitom iskustvu gubitaka koje rat ostavlja.

Govorio sam o ratnom profiterstvu, stradalim mladim ljudima, uništenoj imovini i posljedicama za čitave obitelji. Podsjetio sam i na svoje kontakte s ljudima iz različitih dijelova svijeta, zbog kojih ne vidim razlog da ih promatram kao neprijatelje. U odjavi sam prenio i vlastito tumačenje o zakulisnom utjecaju na političare i stvaranju rata, povezujući ga s onim što su iznosili moji gosti.

Završno sam naglasio pitanje samostalnog odlučivanja Hrvatske o vlastitoj budućnosti i budućnosti djece, uz spominjanje članstva u NATO-u i Europskoj uniji. Zaključak kojem sam se vraćao jest da hrvatsko iskustvo rata mora biti polazište kada odlučujemo o sudjelovanju u novim sukobima.

Cijelu emisiju pogledajte na YouTube kanalu SLOBODNI podcasta — premijera je u nedjelju 8. studenoga u 14 sati, istodobno na Z1 televiziji.

SLOBODNI podcast emitira se na Z1 televiziji nedjeljom u 14:00. Sve epizode: www.slobodnipodcast.hr