Max Igan o tome kako Hrvatska može biti uzor drugima u otporu globalistima
Aktualno

Max Igan o tome kako Hrvatska može biti uzor drugima u otporu globalistima

·14 min čitanja

Maxa Igana ugostio sam u 165. epizodi SLOBODNOG podcasta, snimljenoj 4. rujna 2026. u Zagrebu. Razgovor smo vodili na engleskom, a emisija ima hrvatske titlove. Emisija nosi naslov „Hrvatska može biti uzor drugima u otporu globalistima“, a Igana sam pitao na čemu temelji tu ocjenu i što bi ljudi u Hrvatskoj mogli učiniti.

Zašto se Igan vraća u Hrvatsku

Pozdravio sam Maxa i podsjetio ga da smo razgovarali i prije dvije godine. Zanimalo me zašto se tako često vraća u Hrvatsku i kako nas vidi iz svoje perspektive. Naveo je prijatelje, predavanja na konferencijama i obalu. Hrvatsku je opisao kao jedan od svojih najdražih dijelova Europe, a susrete s ljudima kao razlog da se vraća i kad može birati kamo će putovati.

Pitao sam ga koliko smo sigurni i prijeti li nam nešto što danas još ne vidimo. Prema njegovu mišljenju, cijela je Europa pod pritiskom, ali Hrvatska zbog manjeg broja stanovnika i veza među ljudima još ima prostora utjecati na vlastite političke odluke. Smatra da je zadržala dio suvereniteta i da su priljev doseljenika i sigurnosni problemi ovdje manji nego u dijelovima Europe s kojima nas uspoređuje. Na tome je zasnovao tezu da bi Hrvatska mogla pokazati što znači zauzeti se za vlastite odluke.

Pametne mreže, Gaza i odgovornost političara

Kad sam ga pitao kako bi taj primjer konkretno izgledao, Igan je kao prvi korak naveo otpor uvođenju pametnih mreža i propisa koji ih prate. Od našeg prošlog razgovora, rekao je, promijenila se i geopolitika. Rat u Gazi opisao je kao genocid i kao primjer novog načina ratovanja. Ustvrdio je da se pripadnici zapadnih policija obučavaju s izraelskom vojskom te da se takav pristup prenosi u policijski rad. U Hrvatskoj, po njegovu iskustvu, policajci još poznaju sredinu u kojoj rade. U Francuskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, SAD-u, Australiji i Ujedinjenom Kraljevstvu, smatra, premještaji i veličina zajednica slabe tu vezu.

Igan je europsku politiku prema Gazi, migracijama i digitalnoj infrastrukturi opisao kao iznevjereno povjerenje. Smatra da bi birači trebali pozvati političare na odgovornost i zamijeniti ih ljudima kojima vjeruju. Osvrnuo se i na svoj prvi film iz 2008., u kojem je, prema vlastitim riječima, govorio o trećem svjetskom ratu kao ratu političke klase protiv stanovništva. Epsteinove spise i američki rat s Iranom uklopio je u istu interpretaciju. Tvrdi da rat odvraća pozornost od odgovornosti političara i potiče ljude da od vlasti traže zaštitu.

Igan smatra da se promjene koje opisuje u Hrvatsku uvode postupno jer očekuje da bi otvoren pritisak izazvao otpor. Spomenuo je prijatelje s majicama na kojima piše „ne“, zatvaranja tijekom pandemije COVID-a i političare koji, prema njegovu mišljenju, šute o Gazi, migracijama ili pametnim mrežama. Rekao je da zato dolazi i održava predavanja. Nada se da će ljudi koje ondje susreće nešto pokrenuti u svojim sredinama.

Tko odlučuje u Europi i kako Igan tumači migracije

Pitao sam ga odlučuju li hrvatski političari još sami. Igan je odgovorio da, prema njegovoj procjeni, europski političari nemaju stvarnu samostalnost. Ustvrdio je da Ursula von der Leyen slijedi naloge onih koje naziva globalistima, a njih je povezao s ljudima za koje tvrdi da kontroliraju monetarni sustav. Osnivanje Europske unije protumačio je kao dio plana za poticanje migracija, stvaranje nestabilnosti i slabljenje nacionalnog ponosa.

Govorio je o dolasku ljudi iz Filipina, Nepala i Pakistana u Hrvatsku i usporedio ga s useljavanjem iz Afrike i arapskih zemalja u druge dijelove Europe. Igan je iznio tvrdnju da se migracijama i obiteljima miješanog podrijetla namjerno želi oslabiti nacionalni identitet. Kao primjer onoga što bi, po njemu, trebalo čuvati, naveo je ljude kod kojih odsijeda i njihov uzgoj dalmatinskih konja i ovaca. U očuvanju domaćih pasmina vidi način održavanja veze s Dalmacijom. Hrvatsku je opisao kao zemlju s dobrim radnicima, industrijskim pogonima i bogatom poviješću.

Kad sam ga pitao vidi li izlaz za europske glavne gradove s velikim udjelom doseljenika, založio se za povratak doseljenika u zemlje podrijetla. Smatra da bi Hrvatska mogla prva pokazati drugačiji smjer i podsjetiti političare da ih građani biraju da upravljaju zemljom u njihovo ime. Tu je tvrdnju povezao s Richardom von Coudenhove-Kalergijem i knjigom Praktični idealizam. Kolebao se između 1923. i 1925., a knjigu je opisao kao plan rasnog miješanja stanovništva.

U istu je sliku uključio Bosnu, za koju tvrdi da se useljavanje ondje potiče pod krinkom vjerske slobode. Govorio je o putovanjima na kojima je nekad, prema vlastitu iskustvu, lakše dolazio u dodir s lokalnim kulturama. Današnje promjene povezao je s porastom nasilja. Svoju je ocjenu potom proširio na beskućništvo i glad. Igan tvrdi da vlasti zakonskim odlukama stvaraju ili održavaju probleme kako bi ljudi od njih tražili rješenje. Taj je obrazac nazvao „problem, reakcija, rješenje“.

Život na ekranu, obitelj i znanje koje ostaje

Zanimalo me što Igan smatra krajnjim ciljem plana o kojem govori. Odgovorio je da su to smanjenje broja stanovnika i nadzor nad onima koji ostanu. Pametne telefone, nosivu tehnologiju i podatkovne centre vidi kao dijelove tog sustava. Prisjetio se našeg razgovora na putu do studija o tome kako su automobili i kuće nekoć bili življih boja, dok se danas, po njegovu dojmu, te boje lakše nalaze na ekranu. U toj je usporedbi vidio razlog zašto virtualni svijet privlači ljude.

Igan tvrdi da se zbog interneta ljudi manje upoznaju, da su izgubili naviku izlaziti i plesati te da djeca teže razgovaraju licem u lice. Pad broja stanovnika povezao je s tim promjenama, a brojku od 500 milijuna spomenuo je pozivajući se na Georgia Guidestones. Govoreći o Ukrajini, ustvrdio je da muškarci ginu u ratu, da ženama nedostaje posla i da je ozakonjena pornografija. Platforme poput OnlyFansa u njegovu su tumačenju dio promjena koje utječu na spolnost, odnose i odluku o roditeljstvu.

Dio odgovornosti Igan je pripisao i nama samima. Po njemu smo dopustili da nam virtualni svijet oblikuje predodžbe o uspjehu, privlačnosti i ljubavi, a zapustili smo razgovor s djecom i vještine potrebne za svakodnevni život. Govorio je o stresu i pritiscima kojima objašnjava gubitak želje za potomstvom te o obitelji u kojoj natjecanje potiskuje bliskost. Prisjetio se rečenice kojom završava radijske emisije i videopriloge: „In Lak’ech, ja sam drugo ti.“ Iz toga izvodi obvezu da razgovaramo, upoznajemo se i pomažemo jedni drugima. Strahuje da djeca odrasla unutar pametne mreže više neće znati kako izgleda sloboda koju pamte starije generacije.

Razgovor sam zatim usmjerio na knjige. Igan tvrdi da se rijetka izdanja skeniraju, a fizički primjerci potom uništavaju. Upozorio je da digitalna kopija podliježe izmjenama i da sažetak ostavlja čitatelju radnju, dok se iskustvo čitanja gubi. Uz Rat i mir spomenuo je Titus Groan Mervyna Peakea iz trilogije Gormenghast, za koji je rekao da je napisan četrdesetih godina. Na tom je primjeru objasnio što za njega znače izbor riječi, emocionalni podtekst i psihološki učinak književnosti. Slično je govorio o knjigama o Viktoru Schaubergeru i Nikoli Tesli. Nestanak takvog odnosa prema znanju usporedio je sa spaljivanjem Aleksandrijske knjižnice.

Epsteinovi spisi, rat s Rusijom i digitalni euro

S knjiga se Igan vratio pitanju zašto vjerujemo vlastima. Pozivajući se na Epsteinove spise, iznio je optužbe da svjetski političari pripadaju povezanoj mreži koju je optužio za teške zločine nad djecom. U razgovoru nije naveo konkretne dokaze za te optužbe. Dotaknuli smo se pitanja zatvorskih kazni, a Igan je ustvrdio da ljudi koje smatra odgovornima nisu u zatvoru i da Trumpov rat s Iranom skreće pozornost. Svjetsku politiku opisao je kao djelovanje višegeneracijske kriminalne skupine kojoj pripisuje težnju za kontrolom stanovništva i njegovim smanjenjem.

Kao moguće posljedice digitalizacije naveo je valutu s rokom trajanja i automobile bez upravljača koji ne mogu napustiti dodijeljenu petnaestominutnu zonu. Rekao je da ima 68 godina i da će idućeg mjeseca navršiti 69. Prema vlastitim riječima, nikada nije imao kreditnu karticu, plaća gotovinom i ne nosi mobitel kamo god ide. To su njegovi primjeri izbjegavanja digitalnog traga.

Podsjetio sam da razgovaramo početkom rujna i da tada još nisam znao kada će emisija biti emitirana. Pitao sam ga što očekuje od upozorenja o mogućem ratu s Rusijom, o pripremama ruskih susjeda i o tome kakav bi rat bio moguć s nuklearnom silom. Igan je odgovorio da ratove vidi kao sredstvo ubijanja ljudi, razaranja infrastrukture i održavanja straha. Putina i Zelenskog nazvao je mladim globalnim vođama. U istom je odgovoru iznio tvrdnje o židovskom identitetu Zelenskog i čelnika Argentine, Salvadora i Meksika te ih povezao sa svojom tezom o usklađenom djelovanju. Za tu vezu u razgovoru nije ponudio dokaz.

Igan se pitao što bi se dogodilo kad se ljudi ne bi odazvali na poziv u rat. U hipotetskom primjeru sukoba Hrvatske i Srbije izrazio je odobravanje nasilja nad političarima koje smatra odgovornima za rat. Potom je govorio o ovisnosti o autoritetu, od roditelja preko škole do države. Vratio se pozivu na suradnju i na život u kojem ljudi mogu razvijati vlastite sposobnosti.

Iz tog smo pitanja prešli na digitalni euro. Spomenuo sam razgovor s Catherine Austin Fitts o obećanjima da digitalni euro neće biti programabilan i da će se moći koristiti bez interneta. Obojica smo izrazili sumnju u izraz „digitalna gotovina“. Igan smatra da bi postojeća infrastruktura omogućila naknadno uvođenje ograničenja. Odande je prešao na izbor kandidata i ustvrdio da političari dolaze do položaja zahvaljujući spremnosti da podupru unaprijed određene zakone i odustanu od obećanja. Govorio je o privatnim tvrtkama koje grade ceste i zgrade te ustroj države prikazao kao naplatu zaštite kroz poreze. Prema njegovu mišljenju, novac služi održavanju oskudice, dok je krajnji cilj onih kojima pripisuje moć kontrola.

Što pojedinac može učiniti kad vjeruje da nema političku moć

Tu sam ga pitao kako se stvari mogu promijeniti kad vlast raspolaže vojskom, policijom i mogućnošću izdavanja novca, a poreznim i drugim odlukama može utjecati na poduzeća. Podsjetio sam na zatvaranje tvrtki tijekom pandemije. Igan je odgovorio da moć vlasti ovisi o pristanku ljudi. Gašenje televizora naveo je kao prvi potez, pa sam ga pitao mora li to učiniti svatko ili je dovoljna skupina koja bi povukla ostale.

Rekao je da je godinama pokušavao pokrenuti širi pokret odozdo i da više nije siguran može li uspjeti. Ako promjena izostane, kaže da bi pojedinac trebao obnoviti praktične vještine i prenijeti ih djeci. Pritom je iznio tvrdnju da bi ljudi koje naziva pravima mogli biti pobijeni u idućih 20 do 50 godina i ustvrdio da budući sustav takve ljude treba radi prikupljanja energije. Značenje tog prikupljanja nije razjasnio.

Govorio je i o promjeni vlastitih navika na internetu. Ondje je prije tražio vijesti, a danas teško procjenjuje jesu li vijest, snimka ili knjiga nastale ljudskim radom ili uz pomoć umjetne inteligencije. Predlagao je vremenske kapsule i fizičko čuvanje zapisa. Zanimalo ga je tko će za tisuću godina razumjeti hrvatski ili engleski, pa je spomenuo kamen i piktograme kao primjere zapisa koje su ostavili preci. Ponovno se poslužio slikom Aleksandrijske knjižnice i izrazio nadu da će se znanje i svijest prenijeti ljudima koji dolaze poslije nas.

Sloboda govora u Australiji i Europi

Prisjetio sam se razgovora s australskim senatorom Alexom Antićem o slobodi govora. Pitao sam Igana o ograničavanju pristupa društvenim mrežama za djecu i o tome ponavlja li Europa australski smjer. Odgovorio je da je, prema njegovoj procjeni, sloboda govora u Australiji gotovo nestala. Povezao je to sa svojim odlaskom.

Igan je tvrdio da izraelske vlasti postupcima prema Palestincima namjerno potiču antisemitizam kako bi zapadne vlade pooštrile zakone o govoru mržnje. Pozvao se na UN i na snimku koju pripisuje Ben-Gviru, uz tvrdnje o prijetnjama palestinskim zatvorenicima krokodilima i o prijenosima pogubljenja. Prenio je i izjavu neimenovanog rabina o islamu kao metli Izraela. Govorio je o cionistima, Hazarima i boljševicima te iznio optužbu da su neki antisemitski incidenti inscenirani. Spomenuo je i napade na izraelske turiste u Grčkoj. Za optužbu o insceniranju u razgovoru nije iznio dokaz.

Prema Iganu, sve jači pritisak može potaknuti više ljudi da mu se suprotstave. Pitao se bi li policajci i pripadnici vojske postupili protiv ljudi iz vlastitih obitelji i zajednica. Zagovarao je jasan javni otpor bez nasilja. Istodobno je tvrdio da se useljavanje namjerno koristi za izazivanje nasilja koje bi vlastima poslužilo kao opravdanje za silu.

Spomenuo sam broj uhićenih zbog objava na društvenim mrežama u Ujedinjenom Kraljevstvu, koji sam u razgovoru ispravio s 1.200 na 12.000. Razdoblje i izvor te brojke nisam naveo. Igan mi je odgovorio da nastavlja govoriti i kada mu se kaže da šuti. Poslušnost pod pritiskom usporedio je s plaćanjem ucjenjivaču koji nakon prve uplate podiže iznos. Rekao je da bi postupio prema vlastitoj savjesti i političare koje smatra odgovornima zamijenio ljudima od integriteta. Božićni otok i iglu na Antarktici spomenuo je kao podrugljive prijedloge kamo bi mogli otići.

Umjetna inteligencija, društveno bodovanje i vrijednost čovjeka

Ispričao sam Iganu da sam o zlouporabama umjetne inteligencije razgovarao s profesorom koji predaje kako se ona koristi. Igan je iznio scenarij u kojem bi automatizirani sustav preuzeo poslove vlasti i policije. Opisao je kako bi gubitak društvenih bodova mogao onemogućiti korištenje automobila, elektroničke brave ili digitalne valute. U njegovoj bi projekciji odluku o prisilnom preodgoju mogla donijeti ocjena sustava bez suca ili odvjetnika. Zamišlja i političke figure stvorene umjetnom inteligencijom, za koje bi ljudi glasali iako ih nikad nisu vidjeli uživo.

Igan je prihvaćanje te tehnologije povezao sa svakodnevnim korištenjem telefona, kartica, pametnih televizora i hladnjaka. Poigrao se engleskim riječima smart i nice, pozivajući se na značenje boli kod prve i na podrijetlo povezano s neznanjem kod druge. U tom je kontekstu spomenuo i širenje engleskog jezika. Rekao je da osobno izbjegava umjetnu inteligenciju, iako joj vidi moguću korist. Pozvao se na Asimovljevo djelo Ja, robot govoreći o posljedicama prepuštanja kontrole strojevima.

Prema Iganu, podatke na kojima AI uči već su oblikovali rat, pornografija, droga i nasilje te povijest i knjige koje smatra iskrivljenima. Uputio je optužbe i na račun farmaceutske industrije, monetarnog sustava, obrambenih institucija i obrazovanja. Posebno ga brine mogućnost da automatizirani sustav procjenjuje vrijednost osobe ekonomskim mjerilom. Zaključio je da odluka o tome što ćemo prepustiti tehnologiji ovisi o nama.

Od Meksika do Hrvatske i pitanje nade

Pitao sam ga postoji li mjesto koje je izvan sustava koji opisuje. Igan je rekao da se iz Australije preselio u Meksiko i da ondje živi. U Hrvatskoj i Australiji vidi zabačena mjesta na koja se čovjek može povući. Svakoga tko koristi telefon ili električnu energiju ipak smatra povezanim sa sustavom. Vratio se Hrvatskoj kao zemlji u kojoj je, kaže, još moguće sjesti s policajcem, ručati i razgovarati, a za prekoračenje ovlasti brzo bi se pročulo.

Svoju ocjenu hrvatskog zajedništva usporedio je s onim što vidi drugdje. U Njemačkoj je govorio o osjećaju krivnje vezanom uz Drugi svjetski rat. U Parizu i Nizozemskoj govorio je o promjenama stanovništva odnosno podjelama, u vezi sa Španjolskom spomenuo je migracije u Ceuti, a u Italiji i Grčkoj vidi teškoće s organiziranjem, uključujući podjelu između sjevera i juga Italije. Vjeruje da bi Hrvatska zbog manjeg broja stanovnika i veza među ljudima mogla pokrenuti promjenu koju drugdje ne očekuje. Ako se to ne dogodi, ponovno je istaknuo važnost životnih vještina i onoga što jedna generacija ostavlja sljedećoj.

Zamolio sam ga za poruku nade publici u Hrvatskoj i susjednim zemljama. Igan je rekao da promjenu treba započeti i tek se onda nadati da će se drugi pridružiti. Prisjetio se trenutaka u kojima je, po njegovu mišljenju, Hrvatska u teškoćama pokazala da može djelovati zajedno. Kad je spomenuo 2,9 milijuna stanovnika, ispravio sam ga na 3,9 milijuna. Usporedio je tu brojku sa svojih 26 milijuna za Ciudad de México, bez navođenja izvora ili obuhvata te procjene. Tom je usporedbom htio dočarati koliko je, po njemu, u Hrvatskoj lakše doprijeti do ljudi.

Klima, Plitvička jezera i oproštaj

Prije završetka pitao sam ga kako gleda na upozorenja o klimatskoj krizi i na zahtjeve da zbog nje mijenjamo način života. Igan je ljudski uzrok klimatskih promjena nazvao prijevarom, a tragove aviona protumačio kao prskanje i geoinženjering. Za tu tvrdnju u razgovoru nije naveo dokaz. Pitao je kako se pozivi na promjenu ponašanja mogu pomiriti s gradnjom podatkovnih centara i uporabom oružja. Spomenuo je atomsko i nuklearno oružje te osiromašeni uranij. Govorio je o našem posjetu Plitvičkim jezerima i niskom vodostaju koji je ondje, prema njegovim riječima, vidio. Povezao je to s količinama vode i struje koje, kaže, troše podatkovni centri. U raspravu je uključio višekratne vrećice i cijene namirnica, koje je naveo kao primjere troškova i zahtjeva što ih potrošači osjećaju u svakodnevnom životu.

Zahvalio sam mu na gostovanju i rekao da me zanima kako će se razvijati njegova zamisao o Hrvatskoj kao primjeru Europi. Igan je odgovorio da je u Hrvatskoj upoznao ljude koji žele promjenu, ali čekaju nekoga tko će javno izreći ono o čemu razgovaraju. Rekao je da su njegova predavanja diljem Hrvatske bila puna i da vjeruje kako bi netko iz publike mogao preuzeti tu ulogu. Zahvalio mi je na pozivu i spomenuo mogućnost da ponovno razgovaramo kad se vrati, možda iduće godine, ovisno o tome kako će se razvijati mogućnosti putovanja.

Na kraju sam gledateljima ostavio da sami odluče što će ponijeti iz razgovora. S Iganom dijelim uvjerenje da Hrvatska može dati primjer, a otvorenim sam ostavio pitanje što nas sprječava da to već činimo i postoji li snaga koja se može suprotstaviti kontroli o kojoj je govorio.

Cijelu emisiju pogledajte na YouTube kanalu SLOBODNI podcasta — premijera je u nedjelju 22. studenoga u 14 sati, istodobno na Z1 televiziji.

SLOBODNI podcast emitira se na Z1 televiziji nedjeljom u 14:00. Sve epizode: www.slobodnipodcast.hr

#aktualno#podcast##DigitalniEuro##Hrvatska##MaxIgan##SlobodaGovora##SlobodniPodcast##Suverenitet##UmjetnaInteligencija

Autor