Dr. Mary Talley Bowden: rana terapija, bolnički protokoli i cenzura — što kaže “najcenzuriranija liječnica” u SAD-u (Slobodni podcast)

Dr. Mary Talley Bowden (Houston, Texas) specijalistica je ORL-a i medicine spavanja. U pandemiji COVID-a, kaže, njezina je ordinacija postala improvizirani “centar za liječenje” – i tu je počeo sukob s institucijama. U javnosti je često predstavljaju kao “jednu od najcenzuriranijih liječnica u SAD-u”, a ona tvrdi da je razlog jednostavan: govorila je o onome što je vidjela u praksi, čak i kad to nije bilo politički dopušteno.

---

1) Kako je sve krenulo: “vidjela sam da cjepiva ne djeluju”

Bowden tvrdi da je u ranoj fazi pandemije, testirajući pacijente i prateći njihov status cijepljenja, “iz prve ruke vidjela” da cjepiva ne sprječavaju infekciju. Kaže da je na to upozorila bolnicu Houston Methodist, koju opisuje kao prvu veliku bolnicu u SAD-u koja je uvela obvezno cijepljenje (travanj 2021.). Nakon što je, prema njezinu opisu, bila ignorirana, počela je o tome govoriti javno — a zatim, tvrdi, doživjela prijave liječničkoj komori i pokušaje ušutkavanja.

2) Rana terapija: monoklonska antitijela, pa ivermektin i hidroksiklorokin

Gošća opisuje da su joj u jednom razdoblju monoklonska antitijela “radila odlično”, ali da su u isto vrijeme, kada su (po njezinu opisu) uvedene obvezne COVID potvrde i obvezna cijepljenja, ta terapijska opcija povučena ili otežana. Tada kaže da se okrenula alternativama poput ivermektina i hidroksiklorokina.

Bowden tvrdi da joj je ključno bilo dati ljudima ranu terapiju, te iznosi brojku da je tijekom pandemije liječila više od 6.000 pacijenata i da su oni koji su dobili rani tretman, prema njezinu iskustvu, uglavnom “ostali izvan bolnice”.

3) Bolnice, protokoli i sudovi: “pacijent na respiratoru, a bolnica odbija liječenje”

U najdramatičnijem dijelu razgovora gošća opisuje slučaj pacijenta koji je, prema njezinu opisu, bio na respiratoru oko mjesec dana, dok je supruga sudski pokušala ishoditi da mu se dopusti terapija (spominje ivermektin). Bowden tvrdi da je sud njoj dodijelio privremene ovlasti u hitnom postupku, ali da je bolnica odbila poštovati sudsku odluku.

U istom bloku iznosi i vrlo teške tvrdnje o bolničkim praksama: govori o uskraćivanju hrane i tekućine, agresivnoj primjeni diuretika, te spominje remdesivir kao lijek za koji tvrdi da može biti štetan za bubrege. Ovo su tvrdnje koje, ako se iznose javno, traže iznimno precizne medicinske i dokumentacijske dokaze — ali važno je razumjeti: upravo ovakve tvrdnje su dio razloga zašto je ona ušla u otvoreni sukob s institucijama.

4) “Niste konj”: FDA, ivermektin i cenzura

Bowden tvrdi da su u SAD-u regulatorne institucije (posebno FDA) krenule javno protiv ivermektina jer je dio populacije razmišljao: “ako imam terapiju, zašto bih se cijepio?”. Spominje viralni FDA tweet (“ozbiljno, ljudi, niste konj…”) i tvrdi da je takva kampanja otežala liječnicima propisivanje te dovela do prijava liječničkim komorama.

U razgovoru dalje tvrdi da je “država zajedno s Twitterom” (danas X) cenzurirala liječnike koji su govorili o ranim terapijama, te navodi da je njezina strana tužila FDA i pobijedila, nakon čega je FDA, prema njezinim riječima, morala ukloniti dio sadržaja sa svoje web stranice. (Ovo je konkretna tvrdnja koja je provjerljiva kroz sudske dokumente.)

5) Propaganda, novac i “globalna sinkronizacija”

U jednom širem, političkom dijelu razgovora, Bowden (uz moje potpitanje) govori o strahu i propagandi kao glavnom gorivu pandemijskog perioda. Iznosi i tvrdnju da je američka administracija plaćala influencere ogromnim iznosima kako bi širili poruku “sigurno i učinkovito”. To je teza koja zahtijeva vrlo čvrst dokazni trag (proračuni, ugovori, objave tijela vlasti), ali ju je korisno spomenuti jer pokazuje kako ona objašnjava “zašto su se svi ponašali isto”.

6) Hrvatska i “zlatni standard CDC-a”

U razgovoru se dotičemo i Hrvatske. Spominje se dojam da se doma često slijedi logika: “ako CDC nema ništa protiv, ni mi ne vidimo razlog biti protiv”, te pitanje zašto se mRNA cjepiva i dalje preporučuju (spominju se i trudnice). Bowden kaže da je to “zapanjuje” i da je upravo tu — nakon svega što se dogodilo — potrebno više otvorene rasprave i hladne provjere podataka.

---

Zaključak: što ostaje i kad se ne slažemo

• Što je “djelovanje” cjepiva u javnoj komunikaciji: sprječavanje infekcije, teške bolesti, hospitalizacije — i gdje su granice tvrdnji?
• Kako izgleda standard dokaza za ranu terapiju (i protiv nje): koje studije, koji ishodi, koji bias?
• Tko je odgovoran kad institucije kažnjavaju pitanja umjesto da na njih odgovore?
• Što se događa kad se medicina pretvori u PR — i kad se “nepoželjne” teme sele na sudove i platforme?

Pogledajte cijelu emisiju (link stavi u članak / opis). Ako ništa drugo, ovaj intervju je dobar test: može li javni prostor podnijeti razgovor bez cenzure — i bez navijanja.