Je li Zagreb pod Tomaševićem lokalni laboratorij rebrendiranog komunizma?
Antifašizam, woke ideologija i civilno društvo kao nova ambalaža stare ideje
Krenimo redom.
Pitanje nije je li Tomislav Tomašević sjedio u nekoj tajnoj sobi s globalnim stratezima woke pokreta i primao naloge. Za takvu tvrdnju nemamo dokaz. I zato je ne treba ni iznositi.
Pravo pitanje je mnogo ozbiljnije:
Je li Tomašević lokalni politički predstavnik, zaštitnik i institucionalni provoditelj jednog šireg neomarksističkog ekosustava koji se danas više ne pojavljuje pod imenom komunizma, nego pod imenima antifašizma, inkluzije, rodne ravnopravnosti, LGBTIQ prava, civilnog društva, borbe protiv mržnje i “obrane demokracije”?
Moj odgovor je: da, za takvu tezu postoji ozbiljna osnova.
Ne kao dokaz zavjere.
Ne kao dokaz zapovjednog lanca.
Nego kao dokaz obrasca.
A obrazac je sljedeći:
stari komunizam se više ne vraća s istom zastavom. Vraća se kroz nove riječi, nove mreže, nove udruge, nove fondove i novu moralnu ucjenu.
Govor koji otkriva metodu
Povod za ovu analizu je govor gradonačelnika Tomislava Tomaševića povodom 8. svibnja i Trnjanskih kresova.
U tom govoru on postavlja pitanje: “Od čega je Zagreb oslobođen ’45.?” Zatim odgovara da je oslobođen od režima koji je u koncentracijskim logorima sustavno ubijao muškarce, žene i djecu. Spominje NDH, logore, vješanja i tvrdnju da se danas pokušava “pisati povijest ispočetka” i logore pretvarati u “odmarališta”.
Tu odmah treba biti potpuno jasan.
NDH je bila zločinački režim.
To nije sporno.
To ne treba relativizirati.
To ne treba ublažavati.
To ne treba gurati pod tepih.
Ali upravo zato što je ta istina nesporna, zanimljivo je kako se koristi.
Tomašević u svom govoru ne otvara cjelovito pitanje 1945. On ne pita što se dogodilo nakon ulaska partizansko-komunističkih snaga u Zagreb. Ne pita za poratne likvidacije. Ne pita za masovne grobnice. Ne pita za politički progon, logore, zatvore i sustav koji je uspostavljen nakon rata.
On uzima jednu stvarnu istinu — zločinački karakter NDH — i koristi je kao štit protiv druge istine: da nakon 1945. nije nastupila demokratska sloboda, nego komunistička diktatura.
Drugim riječima:
Tomašević ne odgovara na pitanje poslijeratnih komunističkih zločina. On ga zamjenjuje pitanjem NDH.
To je ključ cijelog govora.
Jedan režim je pao. Ali to ne znači da je nastupila sloboda.
Tomašević govori o oslobođenju Zagreba. I da, Zagreb je 8. svibnja 1945. oslobođen od NDH. Ali povijest tu ne staje.
Pitanje glasi: je li Zagreb toga dana ušao u slobodu ili iz jednog totalitarnog sustava u drugi?
Zrela povijesna rasprava mora biti sposobna izgovoriti dvije rečenice istodobno:
NDH je bila zločinački režim.
Komunistički režim nakon rata također je počinio zločine.
Ako netko može izgovoriti samo prvu rečenicu, a drugu proglašava revizionizmom, onda ne brani povijest. Brani mit.
Da komunistički zločini nakon Drugog svjetskog rata nisu “desničarski mit”, pokazuje i hrvatski zakon. Hrvatski sabor je donio Zakon o pronalaženju, obilježavanju i održavanju grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata. Taj zakon izričito navodi da se pod završetkom Drugog svjetskog rata smatra 9. svibnja 1945. i da Republika Hrvatska preuzima brigu o grobovima žrtava komunističkih zločina. Pod žrtvama se navode ubijene osobe, uključujući razvojačene vojnike, starce, žene i djecu, ubijene od komunističkog režima nakon rata.
Dakle, kada netko danas pita što se dogodilo nakon 8. svibnja 1945., on ne izmišlja problem. On pita o temi koju hrvatski zakon već priznaje.
Ministarstvo hrvatskih branitelja objavilo je 2026. da su u Zagrebu pronađeni posmrtni ostaci žrtava iz Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja te da se, prema raspoloživim saznanjima, radi o žrtvama partizansko-komunističkih zločina počinjenih tijekom 1945. i 1946. godine. Isto Ministarstvo navodi da je u proteklih deset godina istražilo više od 630 lokacija, provelo ekshumacije na više od 90 lokacija u 16 županija i ekshumiralo posmrtne ostatke 2205 žrtava.
To nije marginalna tema.
To nisu “mitovi”.
To su grobovi.
A civilizirano društvo ne počinje mitologijom pobjednika. Počinje istinom o svim žrtvama.
Trnjanski kresovi: komemoracija ili politički ritual?
Tomašević u govoru kaže da je tradicija Trnjanskih kresova obnovljena u Zagrebu 2014. godine i da godinama nikome nije bila sporna.
Službene stranice Grada Zagreba navode da se Trnjanski kresovi obilježavaju u organizaciji Mreže antifašistkinja Zagreba, da su prvi put zapaljeni 1978., da su se održavali do kraja osamdesetih i da su potom gotovo 25 godina bili zaboravljeni. Grad Zagreb 2024. zahvaljuje Mreži antifašistkinja Zagreb na organizaciji te manifestacije. (Grad Zagreb)
Sama Mreža antifašistkinja Zagreb na svojoj stranici piše da je 2015., za 70 godina oslobođenja Zagreba od fašizma, odlučila obnoviti tradiciju održavanja Trnjanskih kresova na autentičnoj lokaciji ulaska narodnooslobodilačkih snaga u grad. Također navodi da korisnica institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva.
Dakle, Trnjanski kresovi nisu samo spontano paljenje vatre.
To je obnovljeni političko-kulturni ritual.
A još je važnije što se s tim ritualom danas radi.
Kulturpunkt u najavi Trnjanskih kresova 2024. piše da oni, osim odnosa prema prošlosti, nastoje osvijestiti suvremene društvene probleme i nepravde te nužnost aktivne borbe za rodnu, ekonomsku, političku i drugu ravnopravnost.
To je ključ.
Trnjanski kresovi više nisu samo sjećanje na kraj NDH. Oni postaju platforma za suvremenu lijevo-progresivnu agendu.
HRT je 2024. prenio da su organizatori upozorili na “moderne oblike fašizma” i “nazadnjaštvo ultrakonzervativnih klerikalnih udruga”.
Dakle, povijesni pojam fašizma prenosi se u sadašnjost i koristi za označavanje današnjih političkih protivnika.
To je stara metoda.
Protivnik se ne tretira kao neistomišljenik.
Protivnik se moralno diskvalificira.
Nije konzervativac.
Nije roditelj zabrinut zbog rodne ideologije.
Nije građanin koji pita za komunističke zločine.
Nego — fašist, revizionist, nazadnjak, prijetnja civilizaciji.
Što je woke prema Jamesu Lindsayju?
U razgovoru koji sam vodio s Jamesom Lindsayjem, on je woke definirao vrlo jednostavno: “komunizam 21. stoljeća.”
Po njegovu tumačenju, woke je preoblikovani marksizam kroz politiku identiteta. Stari klasni sukob između buržoazije i radnika premješta se u nove dimenzije: muškarci protiv žena, heteroseksualni protiv homoseksualnih, crni protiv bijelih, građani protiv imigranata. Sukob se više ne vodi primarno kroz ekonomiju, nego kroz kulturu.
To je najvažnija rečenica za razumijevanje današnjeg trenutka.
Komunizam se ne mora vratiti kao Savez komunista.
Ne mora doći s partijskom knjižicom.
Ne mora doći s nacionalizacijom tvornica.
Može se vratiti kroz kulturu.
Kroz obrazovanje.
Kroz medije.
Kroz pravo.
Kroz civilno društvo.
Kroz gradske programe.
Kroz fondove.
Kroz udruge.
Kroz “inkluziju”.
Kroz “ravnopravnost”.
Kroz “borbu protiv mržnje”.
Kroz “antifašizam”.
Lindsay u intervjuu objašnjava da je zapadni marksizam nakon neuspjeha klasične revolucije prešao na kulturu i institucije. Govori o “dugom maršu kroz institucije”, ulasku u obrazovanje, medije, pravo i profesije, te o tome da se društvo mijenja iznutra, a ne vanjskom revolucijom.
To je upravo ono što danas gledamo.
Nema više nužno komiteta.
Ima povjerenstava.
Nema više agitpropa.
Ima radionica.
Nema više partijskog sekretara.
Ima koordinatora programa.
Nema više cenzora s petokrakom.
Ima regulatora, platforme, algoritme i “siguran prostor”.
Stara ideja. Nova ambalaža. https://slobodnipodcast.wpcomstaging.com/2026/02/01/woke-kao-ideologija-moci-zasto-se-sve-vrti-oko-identiteta-james-lindsay/
Grad kao pedagoški aparat
U klasičnom liberalnom razumijevanju, grad bi trebao biti servis građana.
Promet.
Otpad.
Vrtići.
Škole.
Komunalije.
Sigurnost.
Infrastruktura.
Ali u novoj progresivnoj politici grad postaje nešto više. Grad postaje pedagoški aparat.
Grad ne samo da uređuje prostor.
Grad odgaja građane.
Grad određuje vrijednosti.
Grad financira ideološke programe.
Grad odlučuje koje su udruge “civilno društvo”, a koje su “nazadnjačke”.
Grad jedne zove partnerima, a druge opasnošću.
I tu dolazimo do Zagreba.
Grad Zagreb je 2024. usvojio Program za ravnopravnost LGBTIQ+ osoba za razdoblje do kraja 2026. godine. Udruga Dugine obitelji taj je potez opisala kao povijesni iskorak i navela da je Zagreb prvi grad u Hrvatskoj s takvim programom.
Zatim je Grad Zagreb 2025. objavio rezultate javnog poziva za provedbu tog programa. Grad navodi da će sklopiti sporazume s Udrugom Zagreb Pride za 4.500 eura, Duginim obiteljima za 19.500 eura, udrugom Iskorak za 11.250 eura i udrugom Domino za 10.250 eura.
U drugom pozivu Grad Zagreb navodi dodatno financiranje Duginim obiteljima za pomoć LGBTIQ+ učenicima u izazovnim situacijama te radionice za nastavnike, profesore i stručno osoblje.
Tu više ne govorimo samo o zaštiti odraslih osoba od nasilja ili diskriminacije. Govorimo o ulasku ideologije u obrazovni i institucionalni prostor.
To je točka na kojoj se lokalna politika spaja s onim što Lindsay opisuje kao marksizaciju obrazovanja i institucija.
ILGA, Outright i lokalne udruge: dokaz ekosustava, ne dokaz zapovjednog lanca
Ovdje treba biti precizan.
Popis koji se pojavio u mojoj analizi pokazuje hrvatske organizacije u ILGA mreži. Javno dostupna stranica ILGA-Europe navodi da je ILGA-Europe krovna međunarodna nevladina organizacija s više od 700 organizacija iz 54 zemlje Europe i Srednje Azije. Na popisu za Hrvatsku navode se, među ostalima: Dugine obitelji, K-Zona/Common Zone, Iskorak, kolekTIRV, Kontra, LORI, Proces, Rišpet, Trans Mreža Balkan, Ženska soba i Zagreb Pride.
To samo po sebi ne dokazuje da ILGA financira sve te udruge. Za takvu tvrdnju trebali bismo imati posebne grant dokumente.
Ali dokazuje nešto drugo:
u Hrvatskoj postoji mreža rodno-LGBTIQ aktivističkih organizacija koje su dio međunarodnog ideološkog i organizacijskog sustava.
Kada se taj popis usporedi s javnim financiranjem Grada Zagreba, vidi se značajno preklapanje barem kod nekoliko ključnih aktera: Zagreb Pride, Dugine obitelji i Iskorak.
Uz to, Iskorak na svojoj stranici navodi suradnje s brojnim domaćim i stranim organizacijama te članstvo u ILGA-i, AIDS Action Europe, Civil Society Forumu i drugim mrežama. Među aktivnim suradnjama navodi Dugine obitelji, LORI, kolekTIRV, Zagreb Pride, Društveno-kulturni centar Šesnaestica i druge.
Opet: to nije dokaz tajne koordinacije.
Ali jest dokaz ekosustava.
A Outright International nam pokazuje kako taj ekosustav gleda Hrvatsku izvana. Outright za Hrvatsku navodi da su istospolni odnosi legalni, da je pravno priznanje roda moguće i da se LGBTI organizacije mogu registrirati. Dakle, i po njihovom vlastitom opisu, Hrvatska formalno već ima značajan pravni okvir. Ali zatim dodaju da se politička klima pogoršala 2024. nakon ulaska Domovinskog pokreta u vladajuću koaliciju, uz porast “anti-LGBTIQ retorike” visokih dužnosnika.
Outright nije lokalna hrvatska udruga. To je međunarodna organizacija koja sama navodi da radi s UN-om, regionalnim tijelima za ljudska prava i civilnim društvom, ima konzultativni status pri UN ECOSOC-u i služi kao tajništvo UN LGBTI Core Group.
To znači da Hrvatska nije izolirani slučaj. Hrvatska je dio globalnog aktivističkog okvira u kojem se lokalna politika čita kroz kategorije “progresivnih prava”, “anti-gender backlasha”, “krajnje desnice”, “ugroženih skupina” i “obrane demokracije”.
To je isti jezik.
Isti obrazac.
Antifašizam kao moralna ambalaža
Sada se vratimo na Tomaševićev govor.
Zašto je sve ovo važno za Trnjanske kresove?
Zato što vidimo isti politički mehanizam.
Kod woke ideologije, kako je opisuje Lindsay, društvo se dijeli na moralno privilegirane i moralno sumnjive skupine: potlačene i tlačitelje. Oni koji govore u ime potlačenih dobivaju viši moralni status. Oni koji postavljaju pitanja o samom okviru bivaju označeni kao branitelji sustava opresije.
Kod Tomaševićeva govora vidimo sličnu strukturu:
moralno privilegirana kategorija: antifašisti
moralno sumnjiva kategorija: oni koji pitaju je li 8. svibnja bio samo oslobođenje ili i početak nove diktature
zabranjeno pitanje: što je s komunističkim zločinima nakon 1945.?
To je srž problema.
Nitko ozbiljan ne mora rehabilitirati NDH da bi pitao za komunističke zločine.
Nitko ne mora negirati logore da bi pitao za jame.
Nitko ne mora braniti fašizam da bi rekao da su i komunisti ubijali bez suda.
Ali Tomaševićev govor postavlja okvir tako da se svako propitivanje 8. svibnja može prikazati kao relativizacija NDH.
To je moralna zamka.
Rebrendirani komunizam
Upravo zato pojam “rebrendirani komunizam” ovdje nije retoričko pretjerivanje. On opisuje promjenu ambalaže.
Stari komunizam govorio je jezikom radničke klase.
Novi komunizam govori jezikom identiteta.
Stari komunizam govorio je o buržoaziji i proletarijatu.
Novi govori o privilegiranima i potlačenima.
Stari komunizam je imao partijske škole.
Novi ima radionice, projekte i edukacije.
Stari komunizam je imao omladinske organizacije.
Novi ima nevladine udruge.
Stari komunizam je imao ideološke komisije.
Novi ima povjerenstva za ravnopravnost.
Stari komunizam je imao cenzuru.
Novi ima kontrolu dosega i “odgovornost platformi”.
Stari komunizam je otvoreno govorio da želi preurediti društvo.
Novi kaže da samo želi inkluziju.
Ali rezultat je sličan: sve više politike ulazi u svakodnevni život, obitelj, školu, jezik, spol, povijest, medije i kulturu.
Je li Tomašević vođa globalnog pokreta?
Sada možemo odgovoriti na pitanje iz naslova.
Ne možemo dokazati da je Tomislav Tomašević vođa globalnog neomarksističkog ili woke pokreta.
To bi bila prejaka tvrdnja.
Ali možemo reći nešto puno preciznije i puno teže oborivo:
Tomislav Tomašević je jedan od najvažnijih lokalnih političkih predstavnika i institucionalnih provoditelja tog ideološkog ekosustava u Hrvatskoj.
Zašto?
Zato što kao gradonačelnik Zagreba:
– javno podržava antifašistički memorijski narativ koji prešućuje komunističke zločine;
– Trnjanske kresove tretira kao neupitnu tradiciju, iako se radi o obnovljenom političko-kulturnom ritualu;
– vodi gradsku politiku koja financira LGBTIQ i rodno-aktivističke organizacije;
– institucionalizira Program za ravnopravnost LGBTIQ+ osoba;
– otvara prostor za programe koji ulaze u škole i rade s nastavnicima i učenicima;
– djeluje u istom jeziku i okviru koji međunarodne organizacije koriste kada Hrvatsku opisuju kao teren borbe protiv “anti-gender” i konzervativnih snaga;
– i političke protivnike često smješta u moralno sumnjivu kategoriju: revizionisti, fašizacija, ultrakonzervativci, nazadnjaci.
To nije dokaz da je on “šef”.
Ali jest dokaz da je lokalni čvor.
A ta riječ je važna.
Tomašević nije nužno vođa globalnog pokreta.
On je lokalni čvor globalnog ideološkog ekosustava.
Zaključak: Zagreb kao laboratorij
Na kraju, pravo pitanje nije prima li Tomašević naloge izvana.
Pravo pitanje je: koji obrazac provodi?
A obrazac je vidljiv.
U povijesnoj politici — antifašizam bez odgovornosti za komunizam.
U rodnoj politici — identitet ispred biologije.
U civilnom društvu — javni novac za ideološki homogene mreže.
U obrazovanju — radionice i programi za preodgoj jezika, vrijednosti i identiteta.
U političkom govoru — moralna diskvalifikacija protivnika.
U međunarodnom okviru — povezivanje lokalne politike s globalnim aktivističkim mrežama.
Zato je najpošteniji zaključak sljedeći:
Ne možemo dokazati da je Tomašević vođa globalnog woke pokreta. Ali možemo pokazati da Zagreb pod Tomaševićem sve više izgleda kao lokalni laboratorij tog pokreta.
I tu je bit.
Stari komunizam se nije vratio pod istim imenom.
Vratio se kroz nove riječi.
Antifašizam.
Inkluzija.
Ravnopravnost.
Civilno društvo.
Rodna osjetljivost.
Borba protiv mržnje.
Zaštita ranjivih skupina.
Obrana demokracije.
Svaka od tih riječi može značiti nešto dobro.
Ali kada se sve spoje u sustav koji prešućuje komunističke zločine, ulazi u škole, financira ideološki povezane udruge, moralno diskvalificira protivnike i javni prostor dijeli na “napredne” i “nazadne”, tada više ne govorimo samo o ljudskim pravima.
Govorimo o novoj političkoj religiji.
A ta religija ima staro srce pod novom kožom.
Rebrendirani komunizam.
Popis izvora koje sam koristio u analizi
Izvori
- Transkript govora Tomislava Tomaševića povodom 8. svibnja i Trnjanskih kresova
Intervju Slobodni Podcast s Jamesom Lindsayjem o woke ideologiji https://slobodnipodcast.wpcomstaging.com/2026/02/01/woke-kao-ideologija-moci-zasto-se-sve-vrti-oko-identiteta-james-lindsay/
Zakon o pronalaženju, obilježavanju i održavanju grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata
https://narodne-novine.nn.hr/eli/sluzbeni/2011/31/677
Ministarstvo hrvatskih branitelja — U Zagrebu pronađeni posmrtni ostaci žrtava iz Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja
https://branitelji.gov.hr/print.aspx?id=5175&url=print
Grad Zagreb — 10. Trnjanski kresovi
https://zagreb.hr/10-trnjanski-kresovi/197953
Mreža antifašistkinja Zagreb — O nama / Trnjanski kresovi
https://www.maz.hr/o-nama/
Kulturpunkt — Trnjanski kresovi
https://kulturpunkt.hr/najava/muzika/trnjanski-kresovi/
HRT — Na Savskom nasipu zapaljeni Trnjanski kresovi
https://vijesti.hrt.hr/hrvatska/na-savskom-nasipu-zapaljeni-trnjanski-kresovi-11520490
Dugine obitelji — Grad Zagreb usvojio Program za ravnopravnost LGBTIQ+ osoba
https://www.dugineobitelji.com/grad-zagreb-usvojio-program-za-ravnopravnost-lgbtiq-osoba-povijesni-iskorak-prema-prihvacanju-i-jednakosti/
Grad Zagreb — Rezultati javnog poziva za sudjelovanje u provedbi Programa Grada Zagreba za ravnopravnost LGBTIQ+ osoba
https://zagreb.hr/rezultati-javnog-poziva-za-iskaz-interesa-organiza/210776
Grad Zagreb — Rezultati II. javnog poziva za provedbu Programa Grada Zagreba za ravnopravnost LGBTIQ+ osoba
https://zagreb.hr/rezultati-ii-javnog-poziva-za-iskaz-interesa-organ/215391
Grad Zagreb — Povjerenstvo za izradu i praćenje provedbe Programa Grada Zagreba za ravnopravnost LGBTIQ+ osoba
https://zagreb.hr/rezultati-javnog-poziva-za-iskaz-interesa-za-sudje/217498
ILGA-Europe — Membership / Hrvatska
https://www.ilga-europe.org/about-us/membership/
Outright International — Croatia
https://outrightinternational.org/our-work/europe-and-central-asia/croatia
Outright International — Our Purpose
https://outrightinternational.org/about-us/our-purpose
Outright International — Corporate Engagement / grantovi i globalna mreža
https://outrightinternational.org/corporate-engagement
Iskorak — Suradnja i međunarodne mreže
https://www.iskorak.hr/tko-smo-mi/suradnja/
Grad Zagreb — međunarodne inicijative i programi ljudskih prava / 75 Human Rights
https://integracija.zagreb.hr/inicijativa-75-human-rights-medjunarodni-dan-ljudskih-prava-10-prosinca/134702
Autor
Piše
Andrija Klarić