Ivor Cummins: Epsteinovi dosjei, digitalni identitet i krize koje se stalno vraćaju

U novoj epizodi emisije SLOBODNI razgovaram s Ivorom Cumminsom o Epsteinovim dokumentima, mrežama moći, pandemijskom obrascu, digitalnom identitetu, CBDC-u, energetskoj krizi i sve očitijem pitanju: živimo li niz nepovezanih kriza — ili gledamo ponavljanje istog modela upravljanja?

---

U ovoj epizodi emisije SLOBODNI moj gost je Ivor Cummins, inženjer, autor i analitičar poznat po svojim kritičkim analizama pandemijskih politika, energetskih odluka i šireg političko-financijskog sustava koji, prema njegovu tumačenju, stoji iza velikih društvenih promjena posljednjih godina.

Povod za razgovor su Epsteinovi dosjei, no emisija nije zamišljena kao još jedna senzacionalistička priča o jednom čovjeku, jednom otoku ili jednom skandalu. Takvih priča ima dovoljno, a često služe upravo tome da zaklone ono važnije.

Središnje pitanje ove epizode glasi:

Što nam Epsteinovi dokumenti govore o mrežama moći, financijskim interesima i strukturama utjecaja koje djeluju daleko od očiju javnosti?

Epsteinovi dosjei kao prozor u širi sustav

U razgovoru s Ivorom Cumminsom pokušavam otvoriti širu temu: nije li problem u tome što se javnosti povremeno pokaže jedan fragment sustava, dok sama struktura ostaje gotovo netaknuta?

Epsteinovi dosjei, prema Cumminsovu tumačenju, nisu važni samo zbog imena koja se u njima spominju, nego zato što otvaraju pitanje načina na koji funkcioniraju zatvoreni krugovi moći — politički, financijski, medijski i institucionalni.

Cummins u emisiji govori o pojmu koji naziva “Epstein class” — sloju iznimno moćnih ljudi i interesnih mreža koje, prema njegovu mišljenju, ne koriste krize samo za profit, nego i za preoblikovanje društva.

Tu počinje prava tema ove emisije.

Jer ako svaka nova kriza završava istim ishodom — više centralizacije, više nadzora, više dugova, više ovisnosti i manje slobode — tada više ne govorimo samo o lošem upravljanju.

Govorimo o obrascu.

Pandemijski model nije nestao

Jedna od glavnih teza razgovora jest da se model iz pandemije nije završio ukidanjem mjera.

Naprotiv, mnogi njegovi elementi samo su promijenili naziv i područje primjene.

Tijekom pandemije građanima je rečeno da su ograničenja privremena, da se uvode zbog sigurnosti, zdravlja i općeg dobra. Istodobno su se testirali novi oblici društvene kontrole: digitalne potvrde, ograničenje kretanja, uvjetovanje pristupa javnom životu, medijska disciplina i stigmatizacija onih koji postavljaju pitanja.

Danas isti obrazac vidimo u drugim područjima.

Energetska kriza.
Digitalni identitet.
CBDC.
Programabilni novac.
Kontrola hrane.
Pritisak na poljoprivrednike.
Masovne migracije.
Zelena tranzicija.
Geopolitičke krize.

Svaki put retorika je slična: kriza je izvanredna, mjere su nužne, poslušnost je moralna dužnost, a svaka ozbiljna kritika proglašava se opasnom, neodgovornom ili ekstremnom.

Stara metoda u novom odijelu. Samo što odijelo sada ima aplikaciju, QR kod i pristojan osmijeh birokrata.

Digitalni identitet i CBDC kao ključna infrastruktura

Poseban dio razgovora posvećen je digitalnom identitetu i digitalnim valutama središnjih banaka.

Na prvi pogled, digitalni identitet predstavlja se kao praktično rješenje: jednostavniji pristup uslugama, manje papirologije, brža administracija i veća sigurnost.

No problem nije u samoj tehnologiji. Problem je u tome tko je kontrolira, s kojim ovlastima i u kakvom političkom kontekstu.

Ako se digitalni identitet poveže s financijskim sustavom, zdravstvenim statusom, putovanjima, pristupom uslugama, kreditnim rejtingom ili budućim oblicima društvenog bodovanja, tada više ne govorimo o administrativnoj pogodnosti.

Tada govorimo o infrastrukturi kontrole.

Slično vrijedi i za CBDC, odnosno digitalni novac središnjih banaka. Novac koji se može programirati nije samo novac. On može postati instrument uvjetovanja ponašanja.

Tko smije kupiti?
Što smije kupiti?
Gdje smije potrošiti?
Kada mu novac istječe?
Tko mu može ograničiti transakcije?

To su pitanja koja se danas još uvijek prečesto odbacuju kao “teorija zavjere”, premda su tehnički i politički potpuno racionalna pitanja. A povijest nas uči da se svaka moć koja se može zloupotrijebiti — prije ili kasnije obično i zloupotrijebi. Civilizacija nije pala zato što je nedostajalo aplikacija, nego zato što je nedostajalo ograničenja moći.

Energetska kriza, poljoprivreda i napad na lokalnu proizvodnju

U emisiji govorimo i o europskoj energetskoj krizi, zelenoj tranziciji i sve većem pritisku na poljoprivrednike.

Cummins upozorava da Europa godinama donosi odluke koje smanjuju energetsku sigurnost, povećavaju ovisnost i podižu cijenu života običnim građanima.

Slično se događa i s hranom.

Poljoprivrednici se sve češće prikazuju kao problem, a ne kao temelj prehrambene sigurnosti. Lokalna proizvodnja hrane postaje opterećena regulacijama, troškovima i političkim pritiscima, dok se istodobno sve više govori o novim oblicima “održive” prehrane, centraliziranim lancima opskrbe i tehnokratskim rješenjima.

Ako se uništi lokalna proizvodnja hrane, ljudi ne postaju slobodniji. Postaju ovisniji.

A ovisnost je uvijek politička kategorija.

Krize kao metoda upravljanja

Najvažnija tema ove epizode nije Epstein sam po sebi. Nije ni pandemija sama po sebi. Nije ni CBDC sam po sebi.

Tema je obrazac.

Prvo se pojavi kriza.
Zatim se uvedu izvanredne mjere.
Potom se javnosti objasni da nema alternative.
Onda se svaka kritika proglasi neodgovornom.
A kada kriza prođe, dio mjera ostane.

Tako privremeno postaje trajno.

Pandemija je bila najvidljiviji primjer tog procesa, ali ne i jedini. Danas isti mehanizam možemo pratiti kroz energetiku, financije, migracije, digitalni identitet, zelenu tranziciju i sigurnosnu politiku.

Zato je važno postavljati pitanja prije nego što sustav ponovno kaže: “Vjerujte nam, ovaj put je drukčije.”

Jer gotovo nikada nije drukčije.

Samo je ambalaža nova.

Zaključak

Ova epizoda nije poziv na paniku, nego na ozbiljno promišljanje.

Ne moramo prihvatiti svaku tezu gosta da bismo priznali da pitanja koja otvara zaslužuju javnu raspravu. Upravo suprotno: što je neka tema osjetljivija, to je važnije o njoj razgovarati mirno, argumentirano i bez straha.

Ako demokracija znači išta, onda znači pravo građana da razumiju tko donosi odluke, u čijem interesu ih donosi i kakve posljedice te odluke imaju za njihov život.

A ako se odluke koje oblikuju našu budućnost donose daleko od očiju javnosti, onda je minimum građanske odgovornosti da ih pokušamo rasvijetliti.

U ovoj epizodi emisije SLOBODNI zato razgovaramo upravo o tome:

Jesu li krize koje živimo slučajne — ili su postale način upravljanja društvom?

---

Cijelu epizodu pogledajte ovdje:

Gost: Ivor Cummins
Emisija: SLOBODNI
Voditelj: Andrija Klarić
Emitirano: Z1 televizija, nedjelja u 14:00