Heiko Schöning: špijuni, “kontrolirana oporba” i narativ lažne zastave prema ratu s Kinom
Iz svijeta

Heiko Schöning: špijuni, “kontrolirana oporba” i narativ lažne zastave prema ratu s Kinom

·0 min čitanja

U ovoj epizodi “SLOBODNI” htio sam otvoriti temu koja je istovremeno globalna, politička i javnozdravstvena – i, po svemu sudeći, presudna za ono što nam dolazi. Moj gost je dr. Heiko Schöning, čovjek koji već godinama prati i istražuje presjek sigurnosnih službi, geopolitike, narativa i “javnog zdravstva” – te načina na koji se ti slojevi preklapaju.

Kao i uvijek u mojim emisijama: ja vam donosim sadržaj, tvrdnje, argumente i kontekst; a vi – uz zdravu dozu skepticizma – provjerite, usporedite, zaključite sami. Moj posao nije da vam “serviram istinu” kao gotov obrok, nego da vam pokažem kuhinju i recept.

Heiko je ovaj razgovor odmah postavio jasno i bez zagrijavanja: ima tri teme koje želi spojiti u jednu priču – špijuni, “kontrolirana oporba”, i narativ operacije pod lažnom zastavom koji, po njegovoj procjeni, vodi prema ratu. Konkretno: Zapad protiv Kine.

Prvo smo razjasnili pojam “false flag” (operacija pod lažnom zastavom). Heiko to definira jednostavno: radi se o laži koja služi kao povod za rat – priči kojom se vlastitim građanima objasni zašto “mi dobri” moramo napasti “njih loše”. Drugim riječima: rat često počinje narativom, a tek onda granatama.

Za ilustraciju navodi povijesne primjere. Spominje 1939. i operaciju u kojoj su nacistički Nijemci, prema toj interpretaciji, koristili poljske uniforme kako bi stvorili izgovor za napad na Poljsku (poznato kao Gleiwitz). Zatim se dotiče 1931. i japanskog dizanja u zrak pruge, uz tvrdnju da su za to okrivljeni Kinezi, čime je stvoren povod za napad Japana na Kinu. Taj je primjer, kaže, populariziran i u kulturi – spominje Hergéa i Tintina (“Plavi lotos”) gdje se prikazuje logika lažne zastave.

Poanta mu je bila jasna: ako razumijemo mehaniku “false flag” operacija u povijesti, lakše ćemo prepoznati kada se isti obrazac pokušava primijeniti danas – samo s modernijim PR-om i većim budžetom.

Heiko zatim otvara ključnu tezu: po njegovu tumačenju, priprema se narativ da je Kina napala Zapad biološkim oružjem – a da je taj “napad” upravo COVID-19. Naglašava da se, prema njemu, time stvara psihološki i politički temelj za rat.

Kao “prvi dokaz” spominje sadržaj na službenoj stranici Bijele kuće (whitehouse.gov), gdje se promovira priča “Lab Leak” – kao da je riječ o gotovom scenariju, gotovo “holivudskoj” prezentaciji, s porukom da SARS-CoV-2 nije prirodnog podrijetla, nego da dolazi iz laboratorija u Wuhanu. Po tom narativu: nije “mokra tržnica”, nego laboratorij, i ne bilo koji laboratorij, nego BSL-4, uz insinuaciju o ulozi kineske vojske.

Ali Heiko tu ubacuje važan “twist”: tvrdi da se u toj priči prešućuje ono što smatra presudnim – višegodišnja suradnja, uključujući financiranje i operativnu povezanost američkih i kineskih struktura, te čak prisutnost/ulogu zapadnih službi. Po njegovim riječima, upravo je to razlog zašto “lab leak” priča može biti lažna zastava: jer se usmjerava krivnja prema Kini, a briše ili relativizira zapadnu ulogu.

Spominje i termin “Wuhan zavjera” te povezuje to s knjigom Roberta F. Kennedyja Jr. (navodi i simboliku naslovnice u nekim izdanjima kao dio dojma “usmjeravanja prsta” prema Kini). Njegova osnovna tvrdnja je da su – od 2020. nadalje – postojala dva narativa: “Plan A” i “Plan B”.

  • Plan A: prirodno podrijetlo (mokra tržnica), što je poslužilo kao podloga za lockdown, karantene i kampanju cijepljenja.
  • Plan B: curenje iz laboratorija – ali uz poruku da su “Kinezi to pustili namjerno” kao agresiju.

Heiko tvrdi da su, po njemu, oba narativa lažna – samo služe različitim fazama iste šire političke operacije.

U razgovoru smo se zatim fokusirali na osobu koju Heiko smatra ključnom: Steven Hatfill. On navodi da je Hatfill vrlo rano – već 30. siječnja 2020. – u emisiji “War Room: Pandemic” kod Stevea Bannona javno iznosio tezu da je SARS-CoV-2 biološko oružje koje je Kina namjerno pustila. To je bio trenutak kada je, kako i sam Heiko naglašava, “tek bilo nekoliko slučajeva”, pa mu je takva sigurnost i dramatičnost tvrdnji sumnjiva.

Posebno je istaknuo Hatfillove prognoze o enormnim potrebama: “200% bolničkih kreveta”, “400% intenzivne njege” i “400% respiratora”. Heiko to čita kao mogući znak predznanja. U razgovoru smo se prisjetili i histerije oko respiratora 2020., donacija, nabava i panike – te mogućnosti da je netko na tome i financijski profitirao.

Heiko ovdje tvrdi i sljedeće: prema njegovoj interpretaciji, masovni dojam “smrtonosnosti” nije proizašao samo iz virusa, nego iz načina liječenja. Kaže da su respiratori korišteni agresivno, da su bolnice dobivale novac, i da je poznato da ventilacija može dovesti do sekundarnih bakterijskih infekcija i smrtnosti – što je, po njemu, doprinijelo vrhuncu smrti.

Nakon toga, kaže, došao je drugi korak: Remdesivir. Heiko ga opisuje kao “vrlo otrovan” i spominje vezu s Donaldom Rumsfeldom (navodi ga kao tadašnjeg ključnog čovjeka u kontekstu kompanije/poveznica). Tu smo se dotaknuli i Hrvatske: rekao sam da sam vidio dokumente Ministarstva zdravstva i da je Remdesivir kod nas krenuo u srpnju 2020. te da, po mom uvidu, prije toga nije bilo prekomjerne smrtnosti, dok se nakon toga dojam mijenja.

Ukratko: Heiko na toj dionici gradi narativ da su “mrtva tijela” bila potrebna da bi globalna panika bila uvjerljiva – a da su se, po njemu, ključne stvari događale kroz protokole liječenja i političko-medijsku režiju.

Sljedeći veliki blok razgovora bio je: što se sa Stevenom Hatfillom događalo kasnije – i zašto je sada ponovno relevantan. Heiko tvrdi da je Hatfill bio blizak Robertu F. Kennedyju Jr. u američkom Ministarstvu zdravstva (HHS), ali da je nedavno dobio otkaz. Zatim navodi da su ga Washington Post i New York Times, po njegovu viđenju, “podržali” i omogućili mu prostor da plasira priču o “puču” protiv Kennedyja.

Heiko tu naglašava paradoks: ako je riječ o puču protiv RFK Jr., zašto bi ga onda “RFK Jr. preko svog šefa stožera” otpustio? Zaključuje da je “nešto jako sumnjivo” i da treba pažljivo gledati odnose, a ne parole.

Zatim smo pratili Hatfillovu prisutnost u europskim krugovima tzv. “prosvjećivačkog pokreta” / “pokreta za slobodu”. Heiko kaže da se Hatfill “niotkuda” pojavio u Europi, da ga je Robert Malone predstavio 2021. u Rimu na dobro financiranom kongresu (International Covid Summit), te da se slična scena ponovila i u istočnoj Europi (spominje Bukurešt). Ja sam potvrdio da se sjećam tih događaja i dinamike jer sam i sam bio na nekim summitima.

Heiko tvrdi da je Hatfill potom najavljen i u Bruxellesu, u Europskom parlamentu, kao neka vrsta ključne osobe povezane s Kennedyjem i HHS-om (spominje i predstavljanje u kontekstu odbora koji odlučuje o cjepivima, premda ni sam ne ulazi u formalni naziv odbora).

Tu se u priču uključuje i dr. Aseem Malhotra, koji je – prema Heiku – Hatfilla dodatno “istaknuo”. Pokazali smo i isječke intervjua gdje Malhotra govori o svojoj ulozi u MAHA krugu (“Make America Healthy Again”) i kontaktima s Kennedyjem i Jayem Bhattacharyom, uz napomenu da zbog “America First” politike nije mogao formalno ući u administraciju jer je stranac.

Na moje pitanje da komentira Malhotrin nastup, Heiko je rekao da ne može znati je li Malhotra “naivan i zelen” ili “stvarno špijun”, ali zaključuje da – u svakom slučaju – nije kvalificiran da predvodi “Make Europe Healthy Again” inicijativu. Ovdje sam ja jasno rekao i svoju poziciju: ja sam novinar, ne liječnik; moja uloga je da otvorim prostor, postavim pitanja i omogućim razgovor.

U toj dionici pojavila se i bizarna, ali važna tema: web-stranica “Make Europe Healthy Again” i popis “savjetodavnog odbora”. Rekao sam da sam tamo našao i svoje ime – bez da sam znao da je stavljeno – te da nisam dio nikakvog formalnog savjetovanja niti sam išta potpisao. Heiko je dodao da je kontaktirao i druge ljude koji su mu rekli da su rekli “ne”, ali su ipak završili na popisu. To smo označili kao crvenu zastavicu: korištenje tuđih imena radi kredibiliteta, bez stvarnog mandata.

Heiko je zatim napravio jasnu distinkciju. Malhotra u jednom dijelu govori da je problem “komercijalna kontrola medicinskog znanja”, farmaceutski lobi, PR, reklame. Heiko na to odgovara gotovo sarkastično: “kakve vijesti” – naravno da postoji komercijalni utjecaj. Ali, po njegovu viđenju, COVID-19 nije primarno “komercijalna korupcija”, nego unaprijed planiran globalni zločin i vojna operacija.

Tu spominje Sashu Latypovu i njezino izlaganje (Stockholm, siječanj 2023.), gdje je – kako tvrdi – razotkriveno da je COVID vođen kao vojna operacija, uz Pentagonsku strukturu narudžbi i protokola. Ja sam dodao da je Latypova bila moja gošća, da postoji i kratki video na hrvatskom koji se snažno dijelio, te da se publika može vratiti na taj intervju i dokumente.

Heiko je usput napomenuo i da je Latypova vrlo kritična prema Robertu Maloneu, ali da danas nemamo vremena ulaziti u Malonea – i da fokus treba ostati na Malhotri, Hatfillu, Bannonu i vezi s ratnim narativom.

U sljedećem segmentu gledali smo isječak s događaja u Ujedinjenom Kraljevstvu, povezanog sa strankom Reform UK, gdje je domaćin Nigel Farage. Malhotra u govoru iznosi tvrdnje o štetnosti mRNA “genske terapije”, govori o “mega-analizi”, spominje “biokemijski kaos”, supresorske gene, te insinuira i vrlo osjetljive tvrdnje o mogućim posljedicama čak i kod članova kraljevske obitelji. Zatim prelazi u politički ton i otvoreno hvali Faragea te poziva da ga se dovede u Downing Street.

Heiko je rekao da mu je ključna stvar u tom videu nešto drugo: Malhotra je, prema njegovoj interpretaciji, iskoristio pozornicu da “gura” Stevea Bannona i Stevena Hatfilla – odnosno ljude i narative koji su izrazito antikineski i ratno usmjereni.

Po Heiku, postoje samo dvije mogućnosti: ili Malhotra ne zna ništa o Hatfillovoj prošlosti (što bi ga činilo opasno naivnim), ili zna – a onda je to još ozbiljnije.

Zatim smo pustili dio videa u kojem se Steve Bannon pojavljuje u izrazito militantnom i propagandnom tonu, uz “gangsta rap” estetiku, poruke o “rušenju KKP-a” (Komunističke partije Kine) i mobilizacijsku retoriku. Heiko to čita kao otvoreno poticanje neprijateljstva i pripremu javnosti – ne za diplomaciju, nego za sukob.

Njegov zaključak: to nije “slučajni internet folklore”, nego element psihološkog ratovanja. Da bi rat bio moguć, ljude treba razbjesniti. A za to treba priča koja emocionalno “pali”.

Heiko dalje objašnjava da je klasičan povod “Tajvan i Južnokinesko more” preslab za masovnu mobilizaciju Europljana i Amerikanaca. Spominje “politiku jedne Kine” koju su i SAD formalno priznavale, te podsjeća na povijesni zaokret 70-ih (Kissinger, Nixon, Peking) nakon iskustava Koreje i Vijetnama. Po toj liniji, Zapad je desetljećima “gradio Kinu” – što čini priču o jednostavnom neprijatelju još kontradiktornijom.

Spominje i postojanje jakih lobija, interesa i novca, te iznosi grube formulacije o “starim strukturama” i interesnim mrežama. No njegova glavna poanta je: ako Tajvan ne može emocionalno pogurati rat na Zapadu, onda treba nešto snažnije.

I tu se vraća na “Plan B” koji spominje od početka: COVID kao masovno ubojstvo i “biološko oružje iz Wuhana” – priča koja može preusmjeriti bijes javnosti s vlastitih zapadnih vlada i birokracija (koje su, po toj interpretaciji, bile suučesnici) prema “dalekom neprijatelju”: Kini.

U toj konstrukciji Heiko spominje i “žrtvenog jarca” na američkoj strani: Petera Daszaka (EcoHealth Alliance), uz tvrdnju da se njegovo ime pojavljuje u kongresnim dokumentima koji hrane narativ “lab leaka”. Također kaže da Fauci “nije taj koji će biti uhvaćen”, te spominje političku zaštitu i pomilovanja.

Heiko je ovdje povukao paralelu s Rusijom i ratom u Ukrajini: tvrdi da se godinama propagandno gradio okvir u kojem je “Rusija kriva za sve”, dok se elementi poput uloge zapadnih službi, Majdana i poznatih izjava/događaja guraju u stranu. Njegova poruka publici, posebno u Europi: ne nasjedajte na antikinesku propagandu koja se predstavlja kao “moralna nužnost”.

Na kraju razgovora postavio sam najizravnije pitanje: zašto im treba rat s Kinom? Što žele postići? Heiko je rekao da bi za puni odgovor trebalo još sat vremena, ali je dao sažetak: u korijenu je, po njemu, financijski sustav – fiat novac i privatna kontrola središnjih banaka, koje mogu stvarati novac “iz ničega”, dok ostatak društva radi cijeli život u sustavu umjetne oskudice.

Spomenuo je i profesora Richarda Wernera i njegov rad “Princes of the Yen” (i istoimeni dokumentarac), kao preporuku za razumijevanje monetarnih mehanizama i moći.

Heiko tvrdi da je fiat monetarni sustav u završnoj fazi i da je potreban “reset” – i da je “Veliki reset” prije svega financijski reset. Po njemu, “Plan A” je bio zdravstvena diktatura (2020.–2022.), ali je, kako kaže, zbog otpora ljudi u Europi i svijetu propao. Zato sada dolazi “Plan B”: rat – protiv Rusije i protiv Kine.

Na samom kraju emisije, vratio sam se na ono što mi je važno kao voditelju: povezivanje “točkica” kroz vrijeme i kroz goste koji su već bili u studiju. Spomenuo sam i intervju s Martinom Armstrongom, koji je tvrdio da Europi treba rat s Rusijom jer su bankrotirali i trebaju krivca. U tom smislu, ova priča o preusmjeravanju krivnje – prvo na Rusiju, a zatim možda i na Kinu – uklapa se u obrazac koji se već prodaje javnosti.

Dodatno sam otvorio i vrlo prizemnu dimenziju: rat je i veliki biznis. Ako netko zarađuje na produžavanju sukoba, ne treba biti genij da shvati zašto mir često “nije prioritet” onima koji odlučuju. Naveo sam primjer logike interesa: ako država ili industrija ostvaruje goleme poslove naoružanja i logistike, završetak rata nije nužno dobra vijest za njihove bilance.

Meni osobno slika nakon razgovora izgleda ovako: Heiko je spojio ljude, narative i vremenske linije u jednu argumentaciju. Ne moramo se složiti sa svakom njegovom tvrdnjom da bismo prepoznali vrijednost pitanja koje postavlja: tko usmjerava javnost, u kojem smjeru, i s kojim ciljem?

Kako god bilo, jedno obećavam: ako se spominje ime koje ja poznajem ili koje je meni relevantno, dat ću prostor i drugoj strani. Zato sam i rekao – ponudit ću dr. Malhotri mogućnost da odgovori. Možda doista ne zna pozadinu ljudi koje je promovirao; možda ne zna što se događa iza kulisa. A možda zna. U oba slučaja, javnost zaslužuje jasan odgovor.

Dr. Schöning je na kraju rekao da je otvoren za raspravu i dijalog s bilo kim. Ja sam, kao i uvijek, za dijalog – ali s dokumentima, imenima, datumima i argumentima. Jer u vremenu kada se stvarnost često prodaje kao PR paket, jedina obrana je hladna glava i vruća navika provjeravanja.


Link na emisiju: [OVDJE ĆU STAVITI LINK NA CIJELU EMISIJU]

#podcast#svijet##China##CIA##ControlledOpposition##COVID19##FalseFlag##Geopolitics##HeikoSchoning##Intelligence##LabLeak##MAHA##MI6##Remdesivir##SLOBODNI##SlobodniPodcast##SteveBannon##StevenHatfill

Autor