Faktcheking ili propaganda financirana javnim novcem?
Ovo što su “Lupa / Točno tako” objavili o tzv. Inconvenient Study nije pošteno “fact-checkiranje” u smislu transparentnog vaganja argumenata i konteksta, nego selektivan tekst koji čitatelja vodi za ruku do unaprijed pripremljenog zaključka. I da, svjestan sam težine riječi “propaganda”, zato ću sve napisati kao provjerljivu Q&A repliku, stavku po stavku, s onim što sam rekao u emisiji, što je rekao Del Bigtree, i što je Aaron Siri objasnio na saslušanju i u mom intervjuu.
Odmah da razjasnim: činjenica da neka studija nije objavljena nije dokaz njene istinitosti. Ali jednako tako, institucionalno priopćenje “nije zadovoljila standarde” nije dokaz da je studija bezvrijedna. Pošten “fact-check” mora prikazati cijelu sliku. Ovdje se to ne radi.
1) “Studiju je financirao Henry Ford Health” – da, ali prešućuje se tko je studiju pokrenuo
Što Lupa tvrdi: Henry Ford Health je financirao studiju, provedena je 2020., navode se autori i uzorak (cijepljeni vs. necijepljeni), pa se iz toga izgrađuje okvir da su “mreže” iz toga izvukle “konačan dokaz”.
Što ja govorim iz svog konteksta i razgovora: U mom sadržaju postoji ključna informacija koju Lupa ne naglašava (a po meni je presudna za razumijevanje cijelog slučaja): Del Bigtree je upravo osoba koja je gurala da se takva studija uopće napravi i, po njegovom svjedočenju, vodio je razgovore s ljudima iz Henry Ford sustava upravo o tome.
Drugim riječima: čak i ako je formalno “financirao Henry Ford Health”, meni je bitno da se čitatelju kaže i ovo: studija nije “s neba pala”, nego je nastala u politički i profesionalno osjetljivom okruženju u kojem su određeni ljudi — po Delovom opisu — tražili da se konačno napravi usporedba koja se godinama izbjegava.
2) “Studija nije objavljena jer nije zadovoljila rigorozne standarde” – to je PR tvrdnja, a postoji i druga priča
Što Lupa tvrdi: Henry Ford Health navodno objašnjava da studija nije objavljena jer “nije niti približno ispunjavala rigorozne znanstvene standarde”, a ne zbog “eksplozivnih nalaza”.
Što ja imam kao kontekst iz emisije/intervjua: Del Bigtree tvrdi da je razgovarao s glavnim autorom, da je autor potvrdio da je studija kvalitetna i da je kvalitetno odrađena, ali da je nije objavio jer nije želio imati problema. Del dalje tvrdi i da postoji tajno snimanje autora (što je vidljivo u dokumentarcu Inconvenient Study https://www.facebook.com/share/v/14brdyCb4UN/) u kojem autor govori da studiju nisu objavili zbog straha od posljedica, ne zato što je “znanstveno bezvrijedna”.
Ne tražim da itko vjeruje meni ili Delu na riječ. Tražim samo jedno: da se ne skriva postojanje te druge priče. Pošten “fact-check” bi rekao: postoji institucionalna verzija; postoji i tvrdnja sudionika procesa (plus snimka u dokumentarcu) koja kaže suprotno. Ovdje se radi upravo suprotno: čitatelja se vodi da vjeruje samo jednoj strani, a druga se ili prešućuje ili se spominje uz odmah zalijepljenu etiketu “mit”.
3) “Siri sugerira eksplozivne nalaze” – ja ne pričam u sloganu, ja pričam o mehanizmu pritiska
Čak i kad se ne slažete sa Siri-jevim stilom, postoji ozbiljan problem u Lupinom pristupu: sve se svodi na “na mrežama se dijeli, pa evo demantija”, bez da se pošteno obradi pitanje zašto se studija, navodno, nije smjela objaviti i kakav je bio kontekst nastanka.
Ja u emisiji i u ovom paketu sadržaja ne gradim priču na riječi “eksplozivno”, nego na konkretnom opisu: pokušaj da se studija napravi; podatkovna baza postoji; studija se odradi; zatim se ne objavi; i prema Delovom opisu, razlog je strah od posljedica. To je posve druga vrsta tvrdnje od “meme s Facebooka”.
4) “Metodološki prigovor: cijepljeni se više prate i više koriste sustav pa imaju više dijagnoza” – legitimno pitanje, ali Lupa radi dvije greške
Ovdje ću biti fer: tvrdnja “više kontakta sa zdravstvenim sustavom = više prilika za dijagnozu” može biti ozbiljan confounder. Ali onda morate biti fer do kraja.
Prva greška: Lupa se ponaša kao da je slučaj zaključen, iako nema objavljenog rukopisa i nema peer-review traga koji bi čitatelj mogao provjeriti. Ako je argument “neobjavljeno = nije dokaz”, onda je i argument “odbijeno jer ne valja” također samo tvrdnja bez potpune provjere.
Druga greška: ako je metodološki problem doista toliko velik, to je još jači razlog da se studija objavi (ili barem da se objave metodološki detalji), jer bez toga nitko ne može ozbiljno analizirati follow-up, definicije ishoda, stratifikaciju po korištenju sustava, osjetljivost-analize i ostalo. Umjesto toga, dobivamo medijski “sud” bez uvida u ključne tehničke dijelove.
5) “Danska studija na >1 milijun djece ne nalazi rizike” – relevantno, ali nije ‘silver bullet’
Da, velika populacijska studija je važan komad slagalice. Ali nije čarobni metak koji automatski briše sva druga pitanja. Dizajn, populacija, definicije ishoda, zdravstveni sustav i način bilježenja dijagnoza mogu dati različite rezultate. Najpošteniji zaključak nije “gotova stvar”, nego: objavite metodologiju / rukopis / podatke i onda uspoređujmo kao odrasli ljudi.
6) O novcu i nepristranosti: “6 milijuna €” i što iz toga (ne) slijedi
Ja sam otišao i korak dalje jer kontekst nije samo znanstveni, nego i političko-medijski. U javnosti postoji informacija (i službene objave) da se platforme i projekti “borbe protiv dezinformacija” financiraju javnim novcem u iznosima reda milijuna eura. Ali evo moje granice: iz same činjenice financiranja ne slijedi automatski da je svaki pojedini tekst “plaćena propaganda” u smislu naloga ili kuverte.
Ono što ja mogu reći čvrsto, bez skakanja preko dokaza, jest ovo: tekst je selektivan u kontekstu. Daje institucionalnu verziju neobjavljivanja kao presudu, a priču sudionika procesa (Del + snimka u dokumentarcu + razgovor s autorom) ne tretira ravnopravno. Takav pristup izgleda navijački čak i kad nije.
7) Ključna stvar koju Lupa prešućuje: ja sam imao Aarona Sirija i pitao ga direktno za “Johnson hearing” i Jakea Scotta
Ovo je dio koji je meni važan jer tu nestaje magla “rekla-kazala”. Ja sam u emisiji ugostio Aarona Sirija i dao mu priliku da objasni saslušanje, tvrdnje o “stotinama placebo studija” i ulogu dr. Jakea Scotta. I sada dolazimo do onoga što sam već sažeo i što ovdje neću ublažavati, nego ću ponoviti doslovno kako sam to analizirao:
Pročitao sam cijeli transkript (saslušanje koje je organizirao senator Ron Johnson, te priču o dr. Jakeu Scottu / “600+ placebo studija”). U samom skriptu Siri gradi argument u tri koraka – i to je točka na kojoj Lupin “fact-check” ostaje kratak za cijelu glavu.
Evo što konkretno stoji (sažeto, ali vjerno sadržaju):
7.1) Što Jake Scott tvrdi (kako ga Siri prepričava)
Siri kaže da je dr. Jake Scott javno tvrdio da postoji “puno studija” (spominje brojke tipa 1700, 661 kliničko ispitivanje) i da one pokazuju sigurnost i učinkovitost, te da time pobija tvrdnju da rutinska dječja cjepiva nisu odobrena na temelju placebom kontroliranih ispitivanja.
7.2) Kako Siri tvrdi da je Scott došao do “dokaza”
Po Siriju, Scott nije išao na FDA izvješća koja su ključna (na čemu se temeljilo odobrenje svakog dječjeg cjepiva), nego je napravio listu “crowdsourcingom” – ljudi su slali razne objavljene studije i on je od toga složio popis te ga koristio kao “dokaz”.
To je bitna razlika: objavljena studija o nečemu nije isto što i studija koja je temelj regulatornog odobrenja za baš taj proizvod u toj populaciji.
7.3) Siri kaže da je njegova ekipa “ručno” provjerila popis i našla tri problema
Siri tvrdi da je pregledao taj popis i da: velik dio studija nema veze s rutinskim dječjim cjepivima, dio ne uključuje djecu (npr. studije u odraslih, i sl.), dio nije placebo u smislu “inertna kontrola”, nego adjuvans ili drugo cjepivo, a “par komada” koji su najbliže temi i dalje po njemu nisu pravi placebo u smislu koji se tvrdi.
Drugim riječima: Siri ne raspravlja “jesu li studije dobre”, nego tvrdi da nisu relevantne za tvrdnju koju Scott prodaje.
7.4) Najjači moment: “priznao da ih nije ni pročitao”
U transkriptu samo saslušanja Siri navodi da je Scott bio iznenađen što je Siri prošao listu i da je Scott rekao da ih on sam “još nije pregledao”. Siri to prezentira kao priznanje da Scott iznosi tvrdnje bez provjere vlastitih referenci.
Ovo je točka koju ja ističem: ne “Scott je nekompetentan jer ja tako mislim”, nego “prema transkriptu, on sam priznaje da nije pregledao studije koje navodi kao dokaz”.
8) Što to znači za Lupin okvir (i zašto je ovo važnije od njihovog “debunka”)
Lupa se oslanja na autoritet (Scott/medijski prikaz) i na institucionalno priopćenje kao da su zaključili stvar. Ja, iz svog intervjua, mogu reći:
- “U mom intervjuu Siri objašnjava da je Scottovo ‘brdo dokaza’ popis skupljen crowdsourcingom i da velik dio nema veze s rutinskim dječjim cjepivima niti s regulatornim odobrenjem za tu populaciju.”
- “Siri tvrdi da je popis provjerio i da Scott na saslušanju priznaje da ih sam nije pregledao.”
To je pošteno i čvrsto jer ja govorim: što je rečeno u razgovoru i što je izgovoreno na saslušanju — a ne proglašavam presudu umjesto čitatelja.
9) Zaključak u jednoj rečenici (da se razumijemo)
Lupa tvrdi: “neobjavljeno = nepouzdano” (to je formalno točno) — ali onda sama radi suprotno: institucionalnu izjavu pretvara u konačnu presudu, bez ozbiljne obrade suprotne priče iz transkripta i dokumentarca. To nije “fact-check” koji traži istinu, nego tekst koji brani narativ.
10) Zaključak
Ako želite najkraće, evo ga sažetak koji stojim iza njega:
“Lupa se poziva na dr. Jakea Scotta kao na autoritet koji ‘ruši’ priču o placebo-kontroliranim ispitivanjima. Problem je što u mom intervjuu Aaron Siri objašnjava da je Scott do ‘dokaza’ došao crowdsourcing popisom – bez provjere FDA temeljnih izvješća koja pokazuju na čemu se odobrenje doista temeljilo. Siri tvrdi da je njegov tim taj popis ručno prošao, da većina radova nema veze s rutinskim dječjim cjepivima ili nije placebo u smislu inertne kontrole, te navodi da je Scott na saslušanju priznao da te studije nije ni pregledao. Ako je to točno, onda nije riječ o ‘znanosti koja je presudila’, nego o PR-u s popisom linkova.”
Ja sam svoje rekao. A sada je red na njima: ako već glume arbitre istine, neka odrade posao do kraja. Neka čitatelju pokažu cijeli kontekst, uključujući ono što su preskočili. U suprotnom, to nije provjera činjenica, nego kontrola narativa.
Poslušajte sami što su mi Aaron Siri i Del Bigtree rekli o ovim pitanjima u intervjuu.
Autor
Piše