Akademik Krešimir Pavelić i fizičar Amrit Šorli: “14 milijuna spašenih života” — brojka, model i ono što se prešućuje
U ovoj epizodi Slobodnog podcasta razgovarao sam s akademikom Krešimirom Pavelićem i fizičarem Amritom Šorlijem. Tema je bila COVID era, statistike koje su postale političke parole, te pitanje: govorimo li o znanosti ili o marketingu s laboratorijskom ambalažom?
U nastavku je sažetak razgovora onako kako je tekao, prema isječcima iz intervjua: sedam tematskih cjelina, s naglaskom na tvrdnje gostiju i kontekst koji je nužan da čitatelj razumije što je procjena, što je podatak, a što interpretacija.
1) “Cjepiva su spasila 14 milijuna života” — tvrdnja koja je postala dogma
Razgovor otvaramo jednom od najcitiranijih narativa nakon 2021.: tvrdnji da su cjepiva “spasila 14 milijuna života”. Gosti taj broj problematiziraju i dovode u pitanje njegovu znanstvenu težinu, jer se — kako navode — radi o zaključku bez klasične kontrolne skupine i bez “mjerenja” u smislu kakav ljudi intuitivno zamišljaju kad čuju ovako bombastičnu brojku.
Kontekst (da se razumijemo): broj “14 milijuna” potječe iz objavljenog modeliranja (scenarij “sa” i “bez” cijepljenja), a ne iz eksperimenta u kojem je pola svijeta necijepljeno “za usporedbu”. Modeliranje je legitimna metoda u epidemiologiji, ali ono nije isto što i izravno mjerenje. Tu nastaje glavni sukob: javnost dobije “činjenicu”, a znanost u pozadini zapravo govori “procjena ovisna o pretpostavkama”.
Jedna brojka može biti i znanstvena procjena i politička parola — razlika je u tome dopuštaš li pitanja o pretpostavkama.
2) Lancet, recenzije i “zid” oko kontroverznih tema
U drugom dijelu gosti šire temu na pitanje znanstvenog objavljivanja: što prolazi, što ne prolazi, i koliko su časopisi u praksi imuni na politički i industrijski pritisak. Govore o tome da se radovi koji idu “protiv interesa” teško probijaju, te da se dio debate vodi izvan mainstream kanala upravo zato što mainstream često zatvara vrata na razini uredničke politike, a ne samo kvalitete.
To je osjetljiv teren: istina je da recenzijski sustav nije savršen i da je znanost ljudska djelatnost sa svim ljudskim slabostima. Ali istina je i suprotna: to što nešto nije objavljeno ne znači automatski da je istinito i “zabranjeno” — ponekad je jednostavno metodološki slabo. U razgovoru smo baš zato pokušali razdvojiti “što se tvrdi” od “što se može dokazati”.
3) “Prekomjerna smrtnost” u više zemalja — i pitanje koje se ne smije preskočiti
Treća cjelina fokusira se na prekomjernu smrtnost (excess mortality). Gosti navode da analize više zemalja pokazuju zabrinjavajuće trendove, te tvrde da institucije često izbjegavaju smislen dijalog kad im se ukaže na nedostatke i rupe u objašnjenjima.
Kontekst: “excess mortality” je koristan indikator jer zaobilazi dio problema s klasifikacijom uzroka smrti, ali i on ima zamke. Višak smrtnosti može rasti zbog više faktora: kasnih dijagnostika, opterećenog zdravstva, promjena ponašanja, socioekonomskih posljedica, ali i potencijalnih nuspojava intervencija. Poanta ove točke u razgovoru nije bila “jedan uzrok”, nego pitanje: zašto se o svim mogućim uzrocima ne raspravlja jednako otvoreno?
4) Što gosti navode kao problematične čimbenike cjepiva
U četvrtom dijelu razgovor postaje tehnički. Šorli i Pavelić nabrajaju što smatraju problematičnim elementima:
- modificirana RNA (modRNA / pseudo-uridin) i moguće dugoročne posljedice
- spike protein kao potencijalno štetan biološki faktor i pitanje koliko dugo ostaje u organizmu
- lipidne nanočestice kao “transport”, uz tvrdnju o prolasku kroz određene barijere
- navodi o nečistoćama (plazmidi, SV40)
- problem frame shiftinga — mogućnost da se u tijelu sintetizira protein koji nije očekivan, uz nepoznate učinke
Ovo su tvrdnje gostiju iz razgovora. U znanstvenoj literaturi postoje rasprave o dijelu ovih mehanizama (npr. farmakokinetika, biodistribucija, nuspojave), ali razine sigurnosti zaključaka variraju ovisno o temi i kvaliteti dokaza. U razgovoru smo naglašavali potrebu da se mehanizmi ne tretiraju kao “hereza” niti kao “dogma”, nego kao hipoteze koje stoje ili padaju na podacima.
5) Istražna povjerenstva, autopsije i spor oko interpretacije
U petom dijelu gosti tvrde da se u sve više zemalja formiraju istražna tijela i povjerenstva, te navode da su autopsije u ranoj fazi pandemije bile zabranjivane, dok danas postoji veći broj autopsijskih nalaza koji se koriste u raspravama o uzročnosti.
Kontekst (ključna razlika): autopsije i serije slučajeva mogu biti snažne, ali samo ako su metodološki čiste i ako se uzročnost postavlja strogo (tim više jer je riječ o politički zapaljivoj temi). U praksi, upravo tu nastaje rat: jedna strana uzima nalaz kao “dokaz”, druga kao “nedovoljan uzorak”. Zato je u ovoj temi najvažnije pitati: jesu li nalazi recenzirani, reproducibilni i jesu li kriteriji uzročnosti dosljedni?
6) “Sve je dostupno, ali se skriva” — podaci, lijekovi i javni interes
Šesta cjelina ide prema širem društvenom okviru: gosti tvrde da su ključne informacije dostupne, ali da se dio podataka sustavno otežava javnosti. Spominju i šire trendove: porast kardiovaskularnih i respiratornih problema, te pitanje onkoloških trendova i transparentnosti zdravstvenih sustava.
Ovdje je moja urednička poanta jednostavna: ako su podaci javni — neka budu javni. Ako nisu dovoljno kvalitetni za zaključke — pokažimo to otvoreno. Ako jesu — onda je skrivanje gore od loše komunikacije: to je gorivo za nepovjerenje.
7) Slovenski primjer i pitanje “neovisne znanosti bez sukoba interesa”
U završnom dijelu Šorli spominje iskustva iz Slovenije i naglašava ideju koju sažima u jednoj rečenici: neovisna znanost bez sukoba interesa. U razgovoru je to bio zaključni akord: manje ideologije, više transparentnosti — i povratak temeljnoj znanstvenoj disciplini: dokazima, provjeri i otvorenoj kritici.
Zaključak
Ova epizoda nije bila “za” ili “protiv” jedne strane, nego pokušaj da se vrati normalan standard rasprave: što je podatak, što je procjena, a što politička interpretacija. Posebno oko velikih brojeva poput “14 milijuna spašenih” — jer kad se procjena pretvori u dogmu, znanost postaje religija, a novinarstvo postaje propovijed.
A ja sam, iskreno, alergičan na propovijedi. Donosite zaključke sami — ali na temelju provjerljivog, ne na temelju parole.
Autor
Piše