Jan Jekielek o prisilnom vađenju organa, ljudskim pravima i kontroli u Kini

Razgovarao sam s Janom Jekielekom, višim urednikom The Epoch Timesa i autorom knjige „Killed to Order: China’s Organ Harvesting Industry and the True Nature of America’s Biggest Adversary“ (Skyhorse Publishing, 2026.), o njegovim istraživanjima prisilnog vađenja organa u Kini. Razgovor „Ubojstvo po naruđbi“ otvorio sam pitanjem što se nalazi iza slike modernih gradova i gospodarskog razvoja koju gledamo iz Europe. Pitao sam ga kako je počeo istraživati ovu temu, na čemu temelji svoje optužbe i kako ih povezuje s položajem pojedinca u sustavu političke kontrole.

Od evolucijske biologije do novinarstva i ljudskih prava

Na početku sam zamolio Jekieleka da predstavi svoj profesionalni put. Rekao mi je da je počeo kao evolucijski biolog te da su ga putovanja i susreti s različitim državama, diktaturama i velikim institucijama naveli da promijeni pogled na svijet. Iz tog je iskustva, prema vlastitim riječima, postupno prešao na područje ljudskih prava.

Jekielek je svoje zanimanje za komunističke sustave povezao i s obiteljskom poviješću. Ispričao mi je da su njegovi roditelji tijekom sedamdesetih pobjegli iz komunističke Poljske te da je tako završio u Kanadi. Predstavio se kao Kanađanin koji radi u Sjedinjenim Državama.

Govoreći o Kini, osporio je očekivanje da će je zapadna ulaganja sama po sebi liberalizirati. Prema njegovu tumačenju, takvo je očekivanje zanemarivalo razliku između autoritarnog i totalitarnog sustava. Jekielek tvrdi da kineska vlast samostalne građanske inicijative nastoji podrediti svojim strukturama ili ih ukloniti ako ih ne uspije kontrolirati.

Svoj novinarski rad opisao je kao pokušaj približavanja stvarnosti koju, kako smatra, dominantni prikazi Kine nisu dovoljno pokazivali. Naveo je da je The Epoch Times postao četvrti američki medij prema broju pretplatnika koji plaćaju. Tu je tvrdnju povezao s vlastitom procjenom da dio publike traži drukčiji pristup informacijama o Kini.

Kako je nastala knjiga i zašto isprva nije vjerovao

Pitao sam ga kako je došao na ideju za knjigu i kako je istraživao prisilno vađenje organa. Odgovorio mi je da je, radeći na ljudskim pravima, godinama slušao navode o ubijanju ljudi radi organa, ali da dugo nije mogao prihvatiti mogućnost organizirane prakse velikih razmjera.

Kao raniji primjer spomenuo je saslušanje u američkom Kongresu koje je, prema njegovim riječima, održano 1998. i odnosilo se na mladog vojnika ubijenog radi organa namijenjenih vojnom časniku. Jekielek je objasnio da mu poznavanje pojedinačnih slučajeva nije bilo dovoljno da prihvati šire optužbe.

Posebno je govorio o teškoći istraživanja u okruženju propagande i cenzure. Prema njegovu iskustvu, nedostatak pouzdanih informacija otvara prostor i stvarnim svjedočanstvima i izmišljenim pričama. Zato je naglasio potrebu da se navodi razdvoje i provjere, umjesto da se prihvate samo zato što se uklapaju u nečije prethodno mišljenje.

Zakazana transplantacija srca i svjedočanstvo žene po imenu Annie

Jekielek mi je zatim ispričao slučaj izraelskog transplantacijskog kirurga Jacoba Laveeja. Prema njegovu prikazu, Laveeju je pacijent 2005. rekao da mu je u Kini organizirana transplantacija srca za dva tjedna. Jekielek tvrdi da je pacijent doista otputovao, dobio organ u obećanom roku i vratio se.

Upravo je mogućnost unaprijed dogovorene transplantacije, objasnio mi je, Laveeju otvorila pitanje podrijetla organa. Prema Jekielekovim riječima, kirurg se potom zalagao za zakonsko rješenje kojim osiguranje ne bi plaćalo transplantacije u Kini. Jekielek navodi da je takva promjena zaustavila odlaske izraelskih pacijenata na te zahvate.

Drugi povod za istraživanje bilo je svjedočanstvo žene koju je predstavio imenom Annie. Prema njegovu prepričavanju njezinih navoda, suprug joj je priznao da je izvadio rožnice iz dvije tisuće živih ljudi. Jekielek je dodao da je govorila i o zatočenim praktikantima Falun Gonga kao izvoru organa te da su istraživači uspjeli provjeriti dio njezinih tvrdnji.

Te je priče povezao s radom Davida Kilgoura i Davida Matasa, koji su, kako mi je rekao, pozvani da istraže dostupne dokaze. Pritom je naglasio teškoće prikupljanja svjedočanstava i dokumenata u sustavu u kojem bi otkrivanje takvih informacija, prema njegovu tumačenju, moglo biti tretirano kao odavanje državne tajne.

Zašto je rok dobivanja organa ključno pitanje

Zamolio sam ga da objasni medicinsku stranu problema: može li se odgovarajući organ pronaći tako brzo i zašto bi unaprijed dogovoren termin bio razlog za sumnju.

Jekielek je opisao transplantacijski sustav koji ovisi o raspoloživosti odgovarajućeg darivatelja, procjeni njegova stanja te podudarnosti s primateljem. Prema njegovu objašnjenju, važni su krvna grupa, tkivna podudarnost i veličina organa, dok se lijekovima nastoji smanjiti mogućnost odbacivanja. Zbog tih okolnosti, rekao mi je, pacijent ne može jednostavno odrediti kada će dobiti novo srce.

Spomenuo je i svoju tvrdnju da su pojedini američki transplantacijski sustavi izgubili odobrenje za rad zbog previše popustljivog pristupa odabiru darivatelja. Time je želio naglasiti da pitanje etičkih granica postoji i izvan Kine.

Njegov je argument bio da zakazana transplantacija vitalnog organa traži objašnjenje koje sama lista čekanja ne daje. Prema njegovu tumačenju, sumnja nastaje kada sustav može organizirati dostupnost podudarnog organa prema terminu koji odgovara primatelju.

Stvaranje neprijatelja i progon Falun Gonga

Kako bi objasnio svoju tvrdnju o nastanku takvog sustava, Jekielek se vratio političkom označavanju nepoželjnih skupina. Opisao je obrazac u kojem vlast najprije odredi neprijatelja, zatim ga propagandom dehumanizira, a potom lakše provodi oduzimanje imovine, zatvaranje ili prisilni preodgoj.

Kao početni primjer uzeo je zemljoposjednike, a zatim spomenuo intelektualce, desničare i studentski pokret koji je povezao s 1989. godinom. Prema njegovu tumačenju, mogućnost izlaska iz takvog položaja često je bila uvjetovana javnim prihvaćanjem službenih stajališta i odricanjem od vlastitih uvjerenja.

Posebnu je pozornost posvetio Falun Gongu. Predstavio ga je kao praksu koja povezuje polagane vježbe, meditaciju te načela istinoljubivosti, suosjećanja i tolerancije. Jekielek ga opisuje kao pokret koji se širio usmenom predajom, bez uobičajene hijerarhije i uz snažan naglasak na osobnoj odgovornosti.

Prema njegovoj procjeni, Falun Gong je do kraja devedesetih prakticiralo između sedamdeset i sto milijuna ljudi, među kojima su bili pripadnici različitih društvenih slojeva i partijski dužnosnici. Jekielek tvrdi da je upravo njegova rasprostranjenost i neovisnost o izravnoj političkoj kontroli potaknula odluku o slamanju pokreta.

Progon koji povezuje s 1999. opisao je kroz propagandu, masovna zatvaranja i odbijanje praktikanata da se odreknu svojih uvjerenja. Govorio je o mogućem broju zatočenih od milijun do dva milijuna, ali je odmah naglasio da točan broj nije poznat. Pozvao se i na podatak koji pripisuje američkom State Departmentu za 2005., prema kojem su praktikanti Falun Gonga činili polovicu ljudi u sustavu preodgoja radom.

Od pretraga zatvorenika do tvrdnje o ubijanju po narudžbi

Jekielek tvrdi da je masovno zatočenje stvorilo uvjete za uzimanje krvi, određivanje tkivne podudarnosti i pregledavanje organa zatočenika. Kao osnovu za taj zaključak naveo je iskaze ljudi koji su uspjeli pobjeći i koji su opisivali opsežne pretrage, premda im svrha nije bila objašnjena.

Istaknuo je proturječje koje vidi u tim iskazima: ljude se, prema njegovim riječima, istodobno zlostavljalo i podvrgavalo skupim medicinskim pregledima. Njegovo je tumačenje da su tako nastajale baze podataka za pronalaženje odgovarajućih organa.

Opisao mi je sustav u kojem bi primatelj platio zahvat, a zatim bi se među zatočenicima tražila podudarna osoba. Za takvu praksu koristi izraz „ubijanje po narudžbi“. Spomenuo je i internetske cjenike i oglase za koje tvrdi da su sačuvani u arhivi.

Prema procjeni koju je iznio, u Kini se obavlja između šezdeset i sto tisuća transplantacija godišnje, a vrijednost posla povezanog s opisanim sustavom procjenjuje na približno devet milijardi dolara. Naglasio je da je teško utvrditi točne brojke. Te je iznose predstavio kao procjene, a ne kao precizno utvrđen popis zahvata i prihoda.

Koje dokaze navodi: tribunal, telefonski pozivi i skrivene kamere

Pitao sam ga kako dolazi do dokaza i svjedoka s obzirom na rizik kojem bi bili izloženi. Jekielek je odgovorio da teška optužba zahtijeva snažne dokaze te da je potrebno promatrati različite vrste materijala.

Uputio je na međunarodni tribunal u Londonu, koji je u razgovoru vremenski smjestio u 2020. godinu. Rekao mi je da mu je predsjedao Sir Geoffrey Nice, kojeg je predstavio kao nekadašnjeg tužitelja protiv Slobodana Miloševića. Prema njegovu prikazu, tribunal je prikupio velik opseg dokumentacije i zaključio da se prisilno vađenje organa događa u velikim razmjerima, pri čemu je Falun Gong označen kao vjerojatno glavni, ali ne jedini izvor žrtava.

Kao drugu vrstu dokaza naveo je snimljene telefonske pozive bolnicama. Prema njegovim riječima, istraživači su se predstavljali kao zainteresirani primatelji te dobivali odgovore o rokovima, cijenama i mogućnosti dobivanja organa praktikanata Falun Gonga. Dodao je da su takvi otvoreni odgovori prestali kada se pročulo za istrage.

Govorio je i o internetskim oglasima te južnokorejskoj televizijskoj ekipi koja je, prema njegovu prikazu, skrivenim kamerama istraživala dostupnost transplantacija u Kini. Spomenuo je i nacrte uređaja za koji tvrdi da bi presijecanjem moždanog debla omogućavao održavanje tijela uz tehničko proglašenje smrti.

Znanstveni radovi i svjedočanstvo Chenga Pei Minga

Među dokazima koje smatra posebno važnima Jekielek je izdvojio rad u časopisu American Journal of Transplantation, čiji je naslov u prijevodu naveo kao „Pogubljenje uzimanjem organa“. Objasnio mi je da su istraživači pregledavali opise postupaka u kineskoj transplantacijskoj literaturi kako bi utvrdili otkrivaju li sami autori kršenje pravila mrtvog darivatelja.

Prema njegovu prikazu, pregledano je približno dvije tisuće radova, a uz stroge kriterije pronađeno je više od sedamdeset jasnih primjera. Jekielek tvrdi da su opisi metoda u tim radovima upućivali na to da je upravo uzimanje organa prouzročilo smrt.

Zatim je govorio o Chengu Pei Mingu, kojeg je predstavio kao čovjeka koji je preživio prisilno odstranjivanje dijela organa. Prema Jekielekovu prepričavanju, Cheng se nakon operacije probudio s jakim bolovima i velikim rezom, a naknadne su snimke pokazale odstranjene dijelove jetre i pluća.

Jekielek je izričito rekao da nije jasno zašto je zahvat izveden. Mogućnost da je Cheng bio iskorišten u pokusu naveo je kao pretpostavku. Ispričao je i da se Cheng skrivao na Tajlandu te da mu je Robert Destro, kojeg je predstavio kao bivšeg američkog pomoćnika državnog tajnika, pomogao doći u Ameriku.

Kako Jekielek opisuje promjene kineskih službenih objašnjenja

Pitao sam ga što kineska vlast govori o tim optužbama i kako bi tako razgranat sustav mogao ostati prešućen. Jekielek je odgovorio da su se službena objašnjenja tijekom vremena mijenjala.

Prema njegovu prikazu, početno poricanje zamijenjeno je tvrdnjom da organi potječu od zatvorenika osuđenih na smrt. Potom je, kako navodi, vlast javno priznala ranije korištenje takvih zatvorenika, ali objavila da je s time prestala i uspostavila registar dobrovoljnih darivatelja.

Jekielek je osporio vjerodostojnost podataka tog registra. Rekao mi je da su istraživači pronašli obrazac koji savršeno prati kvadratnu jednadžbu te da su to protumačili kao znak krivotvorenja podataka. To je iznio kao nalaz istraživača na koje se poziva.

Ipak, nije ustvrdio da je svaka transplantacija u Kini nužno neetična. Ostavio je mogućnost postojanja pojedinih etičnih postupaka, ali je procijenio da oni ne mogu promijeniti ukupnu sliku sustava kakav opisuje.

Falun Gong, zdravlje i pristup zdravstvenoj skrbi

Vratio sam razgovor načinu života praktikanata Falun Gonga i pitanju zašto bi njihovi organi bili posebno traženi. Jekielek je odgovorio da njegovu privlačnost povezuje s tradicionalnim shvaćanjem povezanosti uma, tijela i duha.

Opisao je učenja o istinoljubivosti, suosjećanju i toleranciji, polagane vježbe te meditaciju. Tvrdnju da takva kombinacija pridonosi zdravlju pripisao je samom sustavu i iskustvima njegovih praktikanata. Popularnost Falun Gonga povezao je i s ljudima koji su, prema njegovim riječima, smatrali da im se zdravlje poboljšalo.

Širenje qigonga i srodnih praksi objasnio je i svojim prikazom teško dostupne zdravstvene skrbi. Prema njegovu tumačenju, najbolja je skrb bila dostupna vrhu elite, dok se velik dio stanovništva morao snalaziti. Tradicionalne metode zato su, smatra, odgovarale i na zdravstvene potrebe i na želju za samostalnijim životom.

Poduzetnost, The Epoch Times i Shen Yun

Jekielek je odbacio predodžbu da kinesko društvo može funkcionirati jedino pod čvrstom političkom kontrolom. Govorio je o poduzetnosti, marljivosti i sposobnosti pronalaženja rješenja koje prepoznaje među kineskim suradnicima i zajednicama izvan Kine.

Kao primjer naveo je nastanak The Epoch Timesa, za koji kaže da su ga pokrenuli praktikanti Falun Gonga kako bi izvještavali o događajima u Kini. Zatim je spomenuo Shen Yun, plesnu predstavu koju je opisao kao pokušaj obnove klasičnoga kineskog plesa i tradicionalne kulture.

Prema njegovim riječima, Shen Yun je nastao na sjeveru države New York, a u vrijeme o kojem govori svijetom je putovalo osam družina. Te je primjere predstavio kao pokazatelje onoga što kineski pojedinci mogu stvarati izvan izravne partijske kontrole te kao osnovu za vlastitu zamisao buduće slobodne Kine.

Hong Kong, prosvjedi i zakon koji smatra prijetnjom

Kada sam razgovor usmjerio prema ljudskim pravima i privlačnosti kineskog modela dijelu Zapada, spomenuo sam i izjavu koju sam pripisao Klausu Schwabu o Kini kao primjeru razvoja. Jekielek je odgovor usmjerio na Hong Kong, gdje je, kako mi je rekao, posljednji put boravio 2019.

Hong Kong je opisao kao primjer društva koje je zahvaljujući gospodarskoj slobodi i samostalnom organiziranju ljudi stvaralo prosperitet. Podsjetio je na Kinesko-britansku zajedničku deklaraciju i načelo „jedna zemlja, dva sustava“, a potom iznio svoju procjenu da je kineska vlast postupno nastojala preuzeti potpunu kontrolu.

Govorio je o prosvjedima protiv zakonskih promjena i o Zakonu o nacionalnoj sigurnosti. Prema njegovu tumačenju, neodređene formulacije tog zakona omogućuju selektivno kažnjavanje kritičara, uključujući govor izvan Hong Konga. Rekao mi je da zbog toga smatra kako se više ne može sigurno vratiti.

Jekielek tvrdi da su mnogi ljudi koje je ondje intervjuirao završili u zatvoru. Preuzimanje kontrole povezao je i s razdobljem COVID-a, a stagnaciju hongkonškoga gospodarstva naveo kao posljedicu ograničavanja slobode i političkog prostora.

Kardinal Zen i sporazum Vatikana s Kinom

U razgovoru o Hong Kongu Jekielek je izdvojio kardinala Zena i njegovo protivljenje sporazumu Vatikana s Kinom. Opisao je razliku između katoličke zajednice koja je djelovala u ilegali i Domoljubne katoličke crkve, koju povezuje s partijskom kontrolom.

Prema njegovu tumačenju, Vatikan je sporazumom vjerojatno želio otvoriti više prostora za vjernike, ali je učinak ocijenio negativnim. Jekielek je rekao da je Zen neko vrijeme bio u kućnom pritvoru, no izričito je dodao da ne zna kakva mu je situacija u trenutku razgovora.

Taj je primjer uklopio u svoju širu tvrdnju da vlast nastoji podrediti i vjerske ustanove koje imaju vlastiti autoritet i zajednicu izvan partijskih struktura.

Društveni kredit, Cisco i tehnološki nadzor

Pitao sam ga što zna o sustavu društvenog kredita. Jekielek je njegov razvoj povezao s ranijim nastojanjima nadzora Falun Gonga i sa sudskim postupkom protiv Cisca.

Prema njegovu prikazu navoda iz tog postupka, američkoj se tvrtki pripisivala pomoć u izgradnji infrastrukture za prikupljanje podataka i cenzuru. Spomenuo je prezentacije i sudske dokumente, ali i naglasio da je pravno pitanje bilo može li se predmet uopće suditi prema određenom zakonu. Njegov opis završetka postupka nije bio tvrdnja da je sud utvrdio odgovornost tvrtke.

Govoreći o nadzoru, opisao je povezivanje kamera, mobilnih telefona, aktivnosti na internetu, plaćanja i mogućnosti putovanja. Prema njegovu tumačenju, takvi podaci mogu služiti kažnjavanju ponašanja koje vlast smatra nepoželjnim.

Naveo je ograničavanje putovanja vlakom i anegdotu o američkom glumcu kojem je, kako mu je ispričano, nakon prelaska ceste izvan prijelaza novac automatski oduzet s računa. Jekielek je pritom priznao da ne zna točan tehnički sklop koji bi omogućio opisani događaj te da razina nadzora nije jednaka u svim dijelovima zemlje.

Xinjiang, Ujguri i širenje optužbi o vađenju organa

Jekielek je Xinjiang izdvojio kao područje posebno razvijenog nadzora. Ujgure je opisao kao etnički i vjerski različitu zajednicu, a stratešku važnost regije povezao s prometnim pravcima, nuklearnim pokusima i odnosima prema okolnim područjima. Spomenuo je i Tibet kao usporedbu za politiku koju opisuje kao nametanje kontrole.

Prema njegovu prikazu, propaganda protiv Ujgura pojačala se oko 2015. i 2016., uz masovna zatvaranja. Procijenio je da je zatočeno više od milijun ljudi, ali je naglasio da točan broj nije poznat. Dehumanizaciju je ponovno naveo kao uvjet koji olakšava sudjelovanje šire mreže ljudi u zlostavljanju.

Jekielek tvrdi da su krv i DNK prikupljani i od stanovnika koji nisu bili u zatvoru te da takvi podaci omogućuju procjenu podudarnosti organa. Govorio je i o kažnjavanju vjerskih i kulturnih postupaka, uključujući navode o prisiljavanju ljudi da piju alkohol tijekom ramazana.

Spomenuo je bolnicu, zatvor i krematorij izgrađene jedne uz druge te knjigu Ethana Gutmanna „The Xinjiang Procedure“. Prema Jekielekovu predstavljanju, Gutmann istražuje prisilno vađenje organa među Ujgurima. Jekielek je zaključio da su zapadne reakcije nedovoljne te da nevjerica prema težini optužbi otežava ozbiljno razmatranje dokaza.

Proizvodna snaga Kine i slabosti koje vidi iza nje

Pitao sam ga prikriva li slika gospodarske snage stvarno stanje u Kini. Jekielek je najprije priznao ono što smatra stvarnim uspjehom: sposobnost brze i masovne proizvodnje vrlo različitih proizvoda. Kinu je opisao kao svjetsko proizvodno središte.

Zatim je govorio o dugu, stvaranju novca i strukturi gospodarstva. U usporedbi sa Sjedinjenim Državama naveo je tvrdnju da je američki dug premašio četrdeset bilijuna dolara, a kinesku je politiku širenja novca opisao kao još intenzivniju.

Kinesko je gospodarstvo prikazao kroz nekretnine, izvoz i domaću potrošnju. Prema njegovoj procjeni, potrošnja nije razvijena kao snažan oslonac, nekretninski je sektor teško pogođen, a proizvodnja za izvoz ostala je glavni pokretač. Spomenuo je Evergrande kao primjer problema o kojima govori.

U nastavku sam otvorio i pitanje trgovinskog suficita te kineskog držanja američkog duga, a zatim ga zamolio da pobliže objasni nekretninski sektor. Na ta financijska pitanja nije ponudio zasebnu razradu, nego je odgovor usmjerio na način državnog poticanja odabranih industrija.

Čelik, prekomjerna gradnja i dugovi koji se ne vraćaju

Jekielek je primjerom čelika objasnio svoju tvrdnju da državna politika može podupirati prodaju ispod troška proizvodnje kako bi oslabila konkurenciju. Prema njegovu prikazu, cilj takve strategije jest stvaranje tržišne ovisnosti, nakon čega se otvara prostor za drukčije određivanje cijena.

Istu logiku državnog usmjeravanja povezao je s nekretninama. Objasnio mi je da gradnja povećava mjerenu gospodarsku aktivnost dok traje, ali da sama po sebi ne jamči dugoročnu korisnost i financijsku održivost izgrađenog.

Prema njegovu tumačenju, državna podrška, dostupni krediti i uvjerenje ulagača da država jamči uspjeh pridonijeli su prekomjernoj gradnji. Problem nastaje kada nema dovoljno kupaca i prihoda za vraćanje dugova. Jekielek je tako opisao spoj neiskorištenih ulaganja, nenaplativih potraživanja i slabljenja sustava.

Uspoređujući taj model sa slobodnijim tržištem, nije idealizirao američke prilike. Spomenuo je klijentelizam i monopole, ali je tvrdio da tržišna odgovornost ipak snažnije povezuje ulaganje s potrebom da proizvod ili nekretnina doista pronađu kupca.

Carine, intelektualno vlasništvo i granice inovacija

Jekielek je američke carine opisao kao snažan instrument jer, prema njegovu tumačenju, pogađaju izvozni prihod o kojem Kina sve više ovisi. Tvrdio je da se zbog toga roba usmjerava prema Europi i drugim tržištima, uključujući prodaju po cijenama koje narušavaju konkurenciju.

Optužio je kineski sustav i za krađu američkog intelektualnog vlasništva, čiju je vrijednost procijenio na bilijune dolara. Od toga je razlikovao prijenos tehnologije na koji su, prema njegovim riječima, zapadne tvrtke pristajale kako bi mogle proizvoditi u Kini.

Priznao je postojanje inovacija u pojedinim kineskim sektorima, ali smatra da potreba za političkom kontrolom ograničava kulturu slobodnog istraživanja. Njegova je procjena da vlast teško prihvaća tržišne promjene i konvertibilnost valute zato što bi takve promjene značile odricanje od dijela kontrole.

Utrka u umjetnoj inteligenciji bez jednostavnog odgovora

Pred kraj sam ga pitao znači li sposobnost brzog središnjeg odlučivanja i gradnje podatkovnih centara da Kina ima prednost u utrci umjetne inteligencije. Jekielek nije prihvatio tvrdnju da je ishod već odlučen.

Izrazio je zabrinutost zbog mogućnosti kineske dominacije, objašnjavajući da se pretpostavke i vrijednosti graditelja ugrađuju u tehnološke sustave. To je povezao sa svojim optužbama da vlast pojedinca promatra instrumentalno i da političko označavanje nepoželjnih skupina održava poslušnost.

Istodobno je osporio ideju da konkurencija s Kinom opravdava razvoj bez ikakvih ograničenja. Govorio je o mogućim opasnostima za čovječanstvo, ali i o velikim tvrtkama koje, prema njegovoj procjeni, pokušavaju oblikovati regulaciju u vlastitu korist i otežati položaj konkurenata.

Pozvao se i na izvješće koje pripisuje Anthropicu, prema kojem su kineski akteri koristili Claude za obavještajne aktivnosti protiv različitih skupina i američke vojske. Taj je primjer naveo kao razlog za oprez prema tvrdnji da je kineska tehnološka prednost već neupitna.

Može li umjetna inteligencija ostvariti potpunu kontrolu

U završnoj razradi Jekielek se pozvao na Hayekov argument o granicama središnjeg znanja i važnosti suradnje koja spontano nastaje među ljudima. Prema njegovu tumačenju, zagovornici potpune kontrole u umjetnoj inteligenciji vide mogućnost prikupljanja svih podataka i upravljanja društvom iz jednog središta.

Jekielek smatra da kineska vlast u tome vidi način ranog prepoznavanja neposluha, potiskivanja kritičara i nagrađivanja odanosti. To je povezao s demografskim teškoćama, nedostatkom mladih koji bi skrbili za starije te društvenim i ekološkim problemima koje je spomenuo bez šire razrade.

Rekao mi je da nema konačan odgovor o pravom smjeru razvoja umjetne inteligencije. Njegova se zabrinutost odnosila i na kinesku dominaciju i na koncentraciju moći u rukama velikih zapadnih tvrtki.

Knjiga kao pokušaj objašnjenja odnosa prema čovjeku

Za kraj sam ga zamolio da pokaže knjigu i kaže gdje je čitatelji mogu potražiti. Jekielek je naveo američku Amazonovu trgovinu i KilledToOrder.com te preporučio da se u Hrvatskoj provjeri mogućnost narudžbe preko knjižare koja nabavlja američke knjige. Rekao je da je knjiga dostupna na engleskom.

Kao njezinu središnju poruku izdvojio je pokušaj razumijevanja načina razmišljanja vlasti kroz odnos prema vlastitim građanima. Prema njegovim riječima, optužbe o prisilnom vađenju organa za njega su i pitanje šireg odnosa prema ljudskom dostojanstvu.

Zahvalio sam mu na razgovoru i izrazio želju da ponovno razgovaramo o Kini. U završnoj sam riječi gledatelje pozvao da sami pročitaju knjigu i prosude njezin sadržaj, a spomenuo sam i da me njegov rad u The Epoch Timesu potaknuo da ga pozovem.

Jekielekov zaključak bio je da se odnos neke vlasti prema vanjskom svijetu može pokušati razumjeti promatranjem njezina odnosa prema vlastitim ljudima.

Cijelu emisiju pogledajte na YouTube kanalu SLOBODNI podcasta — premijera je u nedjelju 25. listopada u 14 sati, istodobno na Z1 televiziji.

SLOBODNI podcast emitira se na Z1 televiziji nedjeljom u 14:00. Sve epizode: www.slobodnipodcast.hr