Jules White o umjetnoj inteligenciji i odgovornosti čovjeka

U SLOBODNI podcast pozvao sam Julesa Whitea, koji se predstavio kao profesor računalnih znanosti na Sveučilištu Vanderbilt u SAD-u i viši savjetnik kancelara za generativnu umjetnu inteligenciju u poslovanju i obrazovanju. Želio sam razjasniti kako ta tehnologija mijenja učenje i rad, što omogućuje pojedincu te kakav prostor otvara za zloupotrebu. Krenuo sam od osnovnih pojmova, a razgovor nastavio pitanjima kontrole, resursa i odgovornosti.

Što White podrazumijeva pod umjetnom inteligencijom

Umjetne inteligencije već sam se doticao iz drugih perspektiva. Ovaj put želio sam razgovarati s nekim tko podučava njezinu uporabu, uz pitanja o etici i mogućim posljedicama. Kao povod za razgovor spomenuo sam i planove za podatkovne centre u Hrvatskoj. White je svoje iskustvo opisao kroz rad na primjeni generativne umjetne inteligencije na Vanderbiltu te kroz internetske tečajeve na kojima poučava druge kako je koristiti.

Na pitanje što su umjetna inteligencija i veliki jezični modeli odgovorio je usporedbom s čitanjem i pisanjem. Prema njegovu objašnjenju, sposobnost prikupljanja znanja nekada je ograničavalo ono što čovjek može zapamtiti. Glinene pločice, svitci i knjige omogućili su pohranjivanje znanja izvan ljudskog pamćenja i time proširili mogućnost njegove uporabe.

Pojavu ChatGPT-a White uspoređuje s prenošenjem nekog oblika mišljenja na računalo. Pritom izričito razlikuje taj proces od ljudskog mišljenja i kaže da za njega nema dovoljno dobar izraz. Opisuje ga kao sposobnost koja funkcionalno nalikuje razmišljanju: računalo obrađuje problem i proizvodi riječi kojima opisuje moguće rješenje. U njegovu tumačenju, nova mogućnost sastoji se u tome da se od računala može tražiti takva obrada problema, a čovjek tek uči kako je iskoristiti.

Generativna umjetna inteligencija i granice razumijevanja modela

Zatražio sam zatim objašnjenje pojma generativne umjetne inteligencije. White ga je približio primjerima iz svakodnevice. Korisnik riječima opiše problem, e-poruku koju želi napisati ili putovanje koje planira, a sustav stvara tekst koji može poslužiti kao prijedlog rješenja, nacrt poruke ili plan odmora. Jednako tako, tekstualni opis željene slike može postati polazište za stvaranje nove slike.

Nakon objašnjenja što takav sustav radi, pitao sam razumijemo li kako veliki jezični modeli funkcioniraju. White je razdvojio poznavanje postupka njihove izgradnje od razumijevanja svega što su tijekom učenja usvojili. „Rekao bih da razumijemo kako ih izgraditi i trenirati.” Objasnio je da istraživači poznaju matematiku i pojedinačne korake rada modela.

Prema njegovim riječima, otvoreno ostaje pitanje što model točno nauči, kako to predstavlja i kako iz toga nastaje ponašanje koje nalikuje mišljenju. Taj dio opisuje kao aktivno područje istraživanja. Njegov odgovor zato ostavlja jasnu granicu između onoga što stručnjaci mogu izgraditi i onoga što mogu potpuno objasniti o nastalim sposobnostima.

Strah od promjene i budućnost poslova

Na tu sam se granicu nadovezao pitanjem o strahu. Pitao sam ga koliko zabrinutost proizlazi iz toga što ljudi ne razumiju novu tehnologiju i postoji li razlog da je se boje. White je glavninu odgovora posvetio promjeni koju očekuje i neizvjesnosti njezinih posljedica. Usporedio ju je s promjenama koje su donijeli internet i pametni telefoni, čije se učinke na početku, prema njegovu mišljenju, nije moglo potpuno predvidjeti.

White procjenjuje da bi utjecaj umjetne inteligencije mogao biti jednako velik ili veći. Istodobno priznaje da ne zna kako će sve te promjene izgledati. Strah povezuje upravo s tom neizvjesnošću: ljudi vide da dolazi velika promjena, ali ne vide jasno vlastito mjesto u njoj.

Zato sam pitao koji bi se poslovi mogli razviti, a koji nestati. White očekuje rast i nove mogućnosti, ali ne navodi pouzdan popis budućih zanimanja. Ponovno se poslužio zamišljenim prvim danom čitanja i pisanja. Čovjek koji je život posvetio pamćenju mogao je osjetiti da njegova vještina gubi dio vrijednosti, dok su knjižnice, internet i kasnije primjene pisanog znanja još bile nezamislive.

Takvu neizvjesnost White vidi i danas. Mogućnosti očekuje u različitim poslovima koji zahtijevaju mišljenje, a kao konkretniji primjer izdvaja bržu izradu softvera i njegovu prilagodbu pojedincima i poduzećima. Njegov odgovor izražava optimizam o budućem radu, uz priznanje da se njegove nove oblike još ne može precizno opisati.

Zašto obrazovanje ostaje važno

Ispričao sam mu da mi je prijatelj s doktoratom, nakon korištenja velikih jezičnih modela, postavio pitanje zašto je uopće išao na sveučilište ako alat zna toliko više od njega. White se s takvim zaključkom nije složio. Smatra da se korisnikovo znanje, razumijevanje pojmova i kvaliteta mišljenja odražavaju u onome što može postići s umjetnom inteligencijom.

Objasnio je to pravilom 80/20. Korisnik koji poznaje to načelo može zatražiti pojednostavljivanje ideje tako da zadrži velik dio njezine vrijednosti uz manju složenost. Whiteov primjer govori o 20 posto složenosti i 80 posto vrijednosti. Da bi netko postavio takav zahtjev, najprije mora znati da takav način razmišljanja postoji.

Drugi je primjer bio stvaranje slika. Poznavanje Gauguinova slikarstva omogućuje korisniku da se u opisu pozove na određeni stil, umjesto da ga pokušava iznova opisivati samo bojama i oblicima. „Dakle, vaše znanje o tome daje vam moć.” White riječi i pojmove koje čovjek poznaje uspoređuje s paletom kojom može stvarati uz pomoć AI-ja.

Prema njegovu objašnjenju, obrazovanje ostaje važno jer omogućuje postavljanje preciznijih pitanja, prepoznavanje pristupa i izražavanje složenijih zamisli. Dostupnost alata sama po sebi korisniku ne daje sve pojmove koje prethodno nije naučio.

Kako mijenjati nastavu i provjeravati znanje

Pitao sam ga što bi, s obzirom na svoje iskustvo, predložio za obrazovne programe mladih u Hrvatskoj. White je krenuo od provjeravanja znanja. Smatra da postaje teže utvrditi je li učenik nešto doista naučio i je li samostalno vježbao, jer mu je sada dostupna pomoć i pri složenim zadacima.

Govorio je o povjerenju koje obrazovanje već pretpostavlja, ali i o potrebi za više neposrednog kontakta s učenicima. Kao mogućnosti spomenuo je razgovor, izravno objašnjavanje i rad na papiru. Njegov odgovor usmjeren je na načine procjenjivanja i učenja; konkretan prijedlog hrvatskog kurikula nije iznio.

Uz to zagovara podučavanje učenika kako da AI upotrebljavaju za vlastito napredovanje. Primjerice, učenik može pokazati što je rješavao i gdje je griješio te zatražiti dodatne zadatke usmjerene upravo na slabije razumljeno gradivo. White takvu uporabu vidi kao mogućnost prilagođavanja vježbe potrebama pojedinca.

Spomenuo je i učenike kojima je neugodno postaviti pitanje pred razredom. Njima bi, prema njegovu mišljenju, moglo pomoći objašnjenje istog pojma na drukčiji način. Naglasak stavlja na jasno pokazivanje prihvatljivih oblika uporabe: dodatne vježbe, razjašnjavanje i razvijanje vlastitog razumijevanja gradiva.

Otvorena uporaba AI-ja i granica prema prepisivanju

Nadovezao sam se iskustvom mladića koji je pripremao završni rad i govorio mi o obvezi predstavljanja naučenog pred publikom, u okolnostima sve češće uporabe AI-ja. Otvorio sam pitanje zašto ljudi skrivaju pomoć umjetne inteligencije i koriste programe za prikrivanje tako nastalog teksta. Zanimalo me kako White pristupa radu u kojem je uporaba tehnologije otvoreno priznata.

White očekuje da će AI postati uobičajen dio poslova i svakodnevice. Odbacuje automatski zaključak koji opisuje riječima: „Koristili ste AI, dakle varali ste.” Smatra da treba gledati je li čovjek alat koristio promišljeno te jesu li njegova kreativnost i vlastito razmišljanje ostali važan dio procesa.

Kao primjer opisao je izradu deset različitih prototipova nekog softverskog rješenja. Korisnik ih može usporediti, istražiti vlastite ideje, razumjeti njihove posljedice i zatim doći do boljeg konačnog rješenja. White takvu uporabu smatra načinom produbljivanja mišljenja. Kopiranje pitanja, preuzimanje odgovora i izostanak vlastitog promišljanja opisuje kao problematičan obrazac.

Govori i o potrebi otkrivanja kako je AI korišten, uz procjenu da će s njegovom sve većom ugrađenošću u svakodnevni rad postajati teško evidentirati svaki pojedini oblik pomoći. Posebno upozorava na nejasna očekivanja. Ako ljudi ne znaju što je dopušteno, a alat smatraju korisnim, mogu ga početi skrivati. Zbog toga zagovara jasnoću pravila i podučavanje etične, promišljene uporabe.

Kritičko mišljenje počinje izborom problema

Pitao sam ga kako potaknuti duboko i kritičko razmišljanje. U pitanju sam iznio svoju kritiku obrazovanja usmjerenog na pamćenje sadržaja za ispit i njegovo kasnije zaboravljanje. Ako je odgovor moguće dobiti gotovo odmah, zanimalo me što čovjeka potiče da sam razmišlja.

White smatra da sama sposobnost dobivanja odgovora više nije dovoljna da bi se nekoga smatralo pametnim. Težište stavlja na izbor problema: što treba rješavati, zašto je to važno i kojim pristupom krenuti. Prema njegovim riječima, za takve odluke treba iskustvo i poznavanje konkretne osobne, poslovne ili društvene situacije koje AI sam po sebi nema.

U tom je odgovoru istaknuo ljudsko iskustvo, kreativnost, empatiju i razumijevanje načina na koji funkcioniraju poduzeća, vlasti i drugi sustavi. AI opisuje kao pomoć pri istraživanju različitih mogućnosti, dok konačnu odluku pripisuje čovjeku. „Ali na kraju dana, čovjek je vozač.”

Praktičan prijedlog bio je jednostavan: zatražiti tri potpuno različite inačice e-poruke. Tada korisnik mora svaku pročitati, usporediti ih i odlučiti koja mu odgovara te zašto. White smatra da takav postupak ponovno uključuje ljudsku prosudbu i razumijevanje osobe kojoj se poruka upućuje. Sličan pristup predlaže i šire, pri istraživanju više mogućih rješenja istog problema.

Kontrola odgovora, kriminal i granice ograničavanja

Na tvrdnju da čovjek upravlja alatom odgovorio sam pitanjem što se događa kada iza njega stoji čovjek s lošim namjerama. Spomenuo sam kriminalnu uporabu, društvene mreže i marketing te mogućnost nadzora nad onime što ljudi govore, rade i s kim se susreću. Pitao sam kako se zaštititi od takve kontrole.

White je priznao da nema gotov odgovor. Kao ozbiljan rizik opisao je situaciju u kojoj vlada ili organizacija usmjerava odgovore sustava prema stavovima koje želi širiti. Budući da odgovori mogu djelovati vrlo uvjerljivo, korisnik bi preko njih mogao biti vođen prema određenom tumačenju različitih tema. White to iznosi kao mogućnost koja zahtijeva pozornost, bez imenovanja konkretnog slučaja takvog postupanja.

Zatim je objasnio i poteškoću postavljanja ograničenja. Ako AI postaje posrednik preko kojega korisnik računalu zadaje cilj, ograničavanje onoga što smije reći ili učiniti može ograničiti korisnikovu sposobnost rješavanja problema. Sustav pritom, prema njegovu objašnjenju, može pogrešno protumačiti namjeru i zaustaviti opravdanu uporabu.

White zato govori o istodobnoj potrebi sprečavanja kriminalne uporabe, zaštite ljudi od kontrole i ostavljanja prostora za kreativnost i istraživanje. Smatra da je teško unaprijed predvidjeti sve korisne načine uporabe te da vrlo stroga ograničenja često ne funkcioniraju kako se očekuje. Rješenje te napetosti u razgovoru nije ponudio.

Ratna primjena, misaona pasivnost i nejednak pristup

Pitanje spremnosti čovječanstva otvorio sam spominjanjem rata Rusije i Ukrajine te dronova i pronalaženja ciljeva. Pitao sam jesmo li spremni za moć koja se može upotrijebiti i za uništavanje ljudi. White je priznao rizike oružja, uključujući nuklearno, ali je objasnio da je osobno više zabrinut zbog načina na koji ljudi uče koristiti AI.

Prema njegovu mišljenju, većina nije odrasla s takvim alatom i sada treba učiti nove načine pristupanja problemima. Rizik vidi u tome da se korisnici naviknu samo tražiti gotove odgovore, postupno manje razmišljaju i prestanu samostalno istraživati. Boji se šire pojave misaone pasivnosti i slabljenja kreativnosti. Kao odgovor na to zagovara obrazovanje i pokazivanje promišljenih načina uporabe.

Vratio se zatim kontroli kroz pitanje oglašavanja. Ako prihod od oglasa financira neku platformu, pita se može li to utjecati na preporuke modela i usmjeravati ga prema rješenjima koja uključuju oglašavane proizvode. White taj primjer postavlja kao rizik i pitanje za pozorno praćenje, bez tvrdnje da je u razgovoru dokazao takav postupak određene tvrtke.

Izdvojio je i ljude koji nemaju pristup tehnologiji ili se još nisu uključili u njezino korištenje. Brine ga hoće li, uz brzinu promjene, kasnije moći razumjeti što se dogodilo i uključiti se u nove načine rada. Time je pitanje spremnosti proširio na obrazovanje, pristup i mogućnost zaostajanja dijela ljudi.

Hoće li veća produktivnost ukinuti potrebu za radom

Postavio sam mu i hipotetsko pitanje o budućem obilju. Ako tehnologija riješi toliko svakodnevnih problema da rad više ne bude nužan za preživljavanje, što postaje svrha života? White je odgovorio da bi ga svijet u kojem više ne treba raditi iznenadio. Njegov se odgovor usredotočio na pretpostavku o nestanku rada; nije razradio zaseban odgovor o smislu života.

Kao primjer naveo je izradu softvera. Prema njegovu iskustvu, AI znatno smanjuje vrijeme i trošak stvaranja prilagođenih računalnih programa. Tvrdi da na Vanderbiltu tisuće ljudi koji nisu računalni stručnjaci izrađuju softver za vlastite poslove. Međutim, ti programi s vremenom trebaju održavanje i razvoj, a njihovi autori ne primjenjuju nužno načela softverskog inženjerstva.

Zbog toga White očekuje potrebu za stručnjacima koji će upravljati nastalom složenošću. Smatra da bi šira izrada programa mogla povećati potražnju za softverskim inženjerima i računalnim stručnjacima. To iznosi kao vlastito očekivanje o posljedicama takve promjene.

Njegovo je šire objašnjenje da veća produktivnost u jednom području stvara nove potrebe i zastoje u drugima, a oni zatim otvaraju prostor za dodatni rad. Očekuje promjenu vrsta poslova i povećanje njihova obujma. Pritom ponavlja da je razvoj teško unaprijed predvidjeti.

Podatkovni centri, struja, voda i susjedi

Nakon razgovora o potražnji otvorio sam pitanje infrastrukture. Spomenuo sam energiju, vodu, memoriju i podatkovne kapacitete te plan velikog podatkovnog centra u Hrvatskoj. Zanimalo me kako procjenjivati posljedice takvih projekata i moguću dodatnu potrebu za električnom energijom.

White je odgovorio da treba ozbiljno razmotriti način na koji se projekti izvode. Prema njegovu objašnjenju, povećavanje kapaciteta za AI traži resurse, pa se mora ustanoviti ima li ih dovoljno, treba li ih preraspodijeliti i gdje je moguće povećati učinkovitost. Posebno je istaknuo ljude koji žive uz podatkovne centre, odnos prema susjedstvu i moguće utjecaje na zrak i lokalnu zajednicu.

U razgovoru o vodi White je usporedio podatkovne centre sa zalijevanjem travnjaka i golfskih terena u SAD-u. Naveo je da se, prema njegovu razumijevanju, za potonje troši više vode, ali je izričito ostavio mogućnost da griješi. Tu je usporedbu upotrijebio da otvori pitanje raspodjele konačne količine resursa. U razgovoru nije iznio brojke kojima bi je potkrijepio.

Sličnu je logiku primijenio na električnu energiju. Pitao se može li se dio drugih aktivnosti obavljati učinkovitije, mogu li se poboljšati sami podatkovni centri i kako proširivati ukupni kapacitet. White zagovara procjenu svih tih mogućnosti uz pozornost prema ljudima na koje gradnja utječe. Smatra da sama potražnja za novim kapacitetima nije dovoljna za odluku o načinu gradnje.

Učinkovitije hlađenje i pritisak na gradnju

Pitao sam postoje li tehnologije koje bi omogućile manju potrošnju vode za hlađenje ili hlađenje bez vode. White nije imenovao određeno tehničko rješenje. Govorio je o napretku tehnologija za podatkovne centre i pritiscima koji potiču učinkovitost.

Prema njegovim riječima, ograničenja vezana uz vodu i električnu energiju potiču traženje načina da se troši manje. Kao dodatni motiv navodi trošak električne energije za operatere. Smatra da zbog toga postoji stalan interes za učinkovitijim radom centara i smanjivanjem troškova.

White je kao primjer spomenuo Teksas, za koji tvrdi da je nakon poticanja gradnje podatkovnih centara počeo pokazivati oprez i tražiti sporiji pristup. Objasnio je da manja nova gradnja uz veliku potražnju povećava potrebu za boljim korištenjem postojećih kapaciteta. To je njegov opis navedenog primjera; u razgovoru nisu izneseni konkretni propisi ili odluke.

Odgovor je završio naglašavanjem stalnog poboljšavanja učinkovitosti i potrebe da se ozbiljno uzmu posljedice za ljude. Na moje pitanje o hlađenju bez vode ostao je na općem objašnjenju razvoja i poticaja, bez tehničkih pojedinosti.

Međunarodna utrka i primjeri primjene u medicini

Zanimalo me može li se gradnja usporiti ako bi druge države nastavile širiti svoje kapacitete. U pitanju sam spomenuo Kinu, Rusiju i Indiju te mogućnost različitog odnosa prema okolišu i potrošnji vode. White je odgovorio da cilj treba biti učinkovita raspodjela resursa i gradnja koja koristi ljudima.

Kako bi objasnio zašto kapacitete smatra vrijednima, prenio je iskustva ljudi s kojima je razgovarao o bolestima i složenom liječenju. Prema njegovu iskazu, neki koriste AI kako bi lakše razumjeli nalaze, postupke i moguće izbore. White kaže da im takva pomoć ima veliku osobnu vrijednost, osobito u procesu koji im je teško razumjeti.

Spomenuo je i pomoć pri prepoznavanju rijetkih bolesti, dijagnosticiranju i izlječenju. Riječ je o njegovim navodima; pojedinačni slučajevi i ishodi u razgovoru nisu dokumentirani. Te je primjere naveo kao obrazloženje svojeg stava da mogućnost pristupa tehnologiji može biti vrijedna ljudima.

Istodobno je govorio o okolišnoj sigurnosti konkretne zajednice. Želi da širenje korisnih mogućnosti prati pozornost prema gradu i ljudima na koje infrastruktura utječe. Priznaje da će druge zemlje nastaviti graditi te očekuje različite nacionalne pristupe i složene kompromise. Prema njegovu mišljenju, takve odluke treba donositi promišljeno, uz raspravu i s dobrobiti ljudi kao ciljem.

Granice tehnologije i pitanje singularnosti

Pitao sam postoje li granice razvoja i kada bi mogla nastupiti singularnost, koju sam u pitanju opisao kao trenutak u kojem bi znanje umjetne inteligencije nadmašilo ukupno znanje čovječanstva. White nije ponudio datum ni vremenski raspon takvog događaja.

Smatra da sadašnji pristupi imaju temeljna ograničenja, a nada se inovacijama koje bi ih mogle prevladati. Scenarij u kojem AI preuzima svijet i uklanja ljude ne smatra svojim razlogom za zabrinutost. To je njegov stav o mogućem razvoju tehnologije.

Veći je dio odgovora posvetio mogućnostima koje već postoje. White smatra da ljudi još nisu dovoljno istražili što mogu učiniti s današnjim alatima, pa čak ni sa sposobnostima koje su postojale nekoliko godina prije razgovora. Po njegovu mišljenju, mnogo problema tek treba prepoznati i pokušati riješiti uz njihovu pomoć.

Zato ograničenje praktične primjene snažno povezuje s ljudskom kreativnošću. Očekuje daljnje poboljšavanje modela, ali smatra da već dostupne mogućnosti ostavljaju velik prostor za istraživanje, učenje i pronalaženje korisnih rješenja.

Ulaganja i mogućnost AI balona

Otvorio sam i pitanje financiranja. Pitao sam ga o zabrinutosti da golema ulaganja možda neće pratiti dovoljan povrat te o mogućnosti pucanja AI balona. White je odgovorio vlastitim očekivanjem dugoročnog rasta kapaciteta i mogućnosti tijekom sljedećih dvadeset godina.

Pritom je dopustio uspone i padove. Rekao je da ne zna kako bi financijske okolnosti ili neočekivane geopolitičke promjene mogle utjecati na taj put. Njegovo odbacivanje ideje balona odnosilo se na scenarij u kojem bi se sve urušilo, mogućnosti nestale i rast prestao.

White, dakle, očekuje dugoročnu vrijednost tehnologije uz moguće poremećaje na tom putu. U razgovoru nije iznio tržišne podatke, iznose ulaganja ili dokaze profitabilnosti pojedinih tvrtki. Njegov je odgovor procjena budućeg razvoja, s jasno izraženim osobnim optimizmom.

Riječi, stručnost i obrasci rješavanja problema

U posljednjem dijelu razgovora vratio sam se njegovu radu na Vanderbiltu i načinu na koji podučava uporabu umjetne inteligencije. White smatra da je važna prednost te tehnologije mogućnost upravljanja riječima koje korisnik već poznaje. Svoj rad opisuje kao poučavanje načina na koji se problem može razumjeti, oblikovati i izraziti tako da AI pomogne u njegovu rješavanju.

Naglašava da način zadavanja problema i alati koji se sustavu daju mogu snažno promijeniti ishod. Zbog toga poučavanje povezuje s kreativnim gledanjem na probleme, istraživanjem različitih pristupa i razumijevanjem onoga što tehnologija omogućuje. Vrijednost vidi u povezivanju korisnikove stručnosti i dubokog poznavanja određenog područja s mogućnostima AI-ja.

Posebno je govorio o obrascima rješavanja problema. Kada ljudi nauče neki obrazac, prema njegovu objašnjenju počinju ga prepoznavati u vlastitu poslu i primjenjivati na druga pitanja. Drugi korisnici otkrivaju nove obrasce i dijele ih, pa ih je moguće prenositi među različitim područjima.

White tako svoje poučavanje veže uz dostupnost, jezik i ljudsku sposobnost prepoznavanja problema. Važno mu je i kako korisnici razumiju mogućnosti alata: koje zadatke uopće vide kao prikladne za takvu pomoć i kako promjenom izražavanja mogu istražiti drukčija rješenja.

Gdje potražiti Whiteove tečajeve

Pitao sam gdje ljudi koji žele učiti mogu pronaći njega i njegove tečajeve. Pritom sam naglasio da nemam sukob interesa i da želim pokazati mogućnosti učenja onima koje to zanima. White je uputio na Courseru i pretraživanje svojeg imena.

Kao jedan od najpopularnijih svojih tečajeva naveo je inženjerstvo upita za ChatGPT, posvećeno rješavanju problema i učenju novih načina uporabe tog alata. Spomenuo je i mrežne stranice Sveučilišta Vanderbilt, na kojima se pretraživanjem njegova imena mogu pronaći informacije o radu, istraživačkom centru i programima. Konkretne poveznice u razgovoru nisu navedene.

Zahvalio sam mu na razgovoru i rekao da se ovoj temi treba vraćati zbog brzine razvoja. White je završio izražavajući zadovoljstvo sudjelovanjem u inovaciji koja, prema njegovu viđenju, omogućuje stvari koje prije nisu bile moguće.

Što već radim uz AI i zašto ostajem oprezan

U završnom osvrtu izdvojio sam Whiteova priznanja da ne zna kako će se pojedine stvari razvijati. Upravo me ono što je nepoznato potiče na istraživanje i praćenje smjera promjene. Pritom sam istaknuo čovjeka koji stoji iza uporabe tehnologije, mogućnost da je upotrijebi za dobro i mogućnost zloupotrebe. Podsjetio sam i na zloupotrebe vlasti i moći o kojima sam govorio općenito, bez izdvajanja konkretnih događaja.

Opisao sam i vlastito iskustvo. Posljednjih mjeseci proizvodnju podcasta obavljam sam uz pomoć umjetne inteligencije. To uključuje snimanje, prevođenje i lektoriranje, izradu isječaka do trideset sekundi ili minute, montažu duljih videa, objave na mrežnoj stranici i društvenim mrežama, vizualne materijale brenda, televizijsku objavu i analize. U osvrtu sam naglasio mali trošak i činjenicu da uz mene nema drugih zaposlenih.

Takav sam način rada tražio zato što sam želio smanjiti troškove i pronaći način da emisija može nastaviti nastajati. Govorio sam o nedostatku izvora financiranja koji bi omogućili da emisija na takav način traje neograničeno i o novim znanjima koja su mi pomogla. To iskustvo povezao sam sa svojim viđenjem budućnosti poslova zasnovanih na znanju i vještinama te s razlikom između dugotrajnog stjecanja znanja i brzog dobivanja odgovora ili analize.

Nakon razgovora izdvojio sam i pitanje koje Whiteu nisam izravno postavio: jesu li društveno uređenje i postojeći zakoni prilagođeni sprečavanju zloupotrebe takve moći? Uz resurse i uvjete uporabe, upravo mi je odgovornost za njezine posljedice ostala važna. Završnim sam se pozdravom zahvalio publici i najavio sljedeću epizodu.

Moj je zaključak da umjetnu inteligenciju vrijedi učiti i koristiti uz osobnu odgovornost za odluke i uvjete koji sprečavaju zloupotrebu njezine moći.

Cijelu emisiju pogledajte na YouTube kanalu SLOBODNI podcasta — premijera je u nedjelju 18. 10. 2026. u 14 sati, istodobno na Z1 televiziji.

SLOBODNI podcast emitira se na Z1 televiziji nedjeljom u 14:00. Sve epizode: www.slobodnipodcast.hr