Povjerenje bez propitivanja: što HTV nije pitao Igora Rudana

Dok se odgovornost pandemijskih autoriteta propituje i pred parlamentarnim tijelima, HTV razgovor o povjerenju vodi bez pitanja o pandemijskom djelovanju vlastitog gosta. Tako se ugled potvrđuje, a odgovornost ostaje izvan kadra.

U polusatnom gostovanju Igora Rudana u emisiji „Razgovor s razlogom” kod Morane Kasapović govorilo se o znanosti, njezinu položaju u društvu i povjerenju javnosti. Pandemijsko djelovanje gosta nije otvoreno kao tema.

Izvorni razgovor: Pogledajte cijelo gostovanje Igora Rudana u emisiji „Razgovor s razlogom”.

Taj izostanak zaslužuje pažnju. Rudan je sudjelovao u radu Vladina Znanstvenog savjeta tijekom pandemije, što potvrđuje i Vladino priopćenje iz svibnja 2020.. Razgovor o odnosu znanosti i društva zato je pružao priliku za nešto konkretnije od općih poruka: za pogled unatrag na odluke, preporuke i javnu komunikaciju u kojima je gost i sam sudjelovao.

Ne znamo zašto ta pitanja nisu postavljena. Iz njihova izostanka ne možemo izvesti zaključak o dogovoru gosta i uredništva. Možemo, međutim, ocijeniti rezultat: razgovor o povjerenju ostao je bez provjere kako gost vlastita načela primjenjuje na vlastiti javni rad.

Rudan odgovara za svoje tvrdnje. Voditeljica i uredništvo odgovaraju za pitanja kojima su ih odlučili provjeriti.

Ovo je moj glavni prigovor emisiji: javnosti je ponuđena obrana znanstvenog autoriteta, a izostala je provjera jednoga konkretnog autoriteta koji je sjedio u studiju. Gost je mogao govoriti o slabostima javnog razumijevanja znanosti, dok njegova vlastita javna uloga nije postala predmetom istoga kritičkog postupka. Takva asimetrija čini razgovor ugodnim za gosta i nedostatnim za gledatelja.

Visoko povjerenje ne briše njegov pad

Povjerenje može biti visoko i istodobno niže nego prije. Upravo se ta razlika u razgovoru nedovoljno razjašnjava. Pew Research Center u izvještaju objavljenom u siječnju 2026. navodi da 77 posto odraslih Amerikanaca ima mnogo ili određenu mjeru povjerenja da znanstvenici djeluju u interesu javnosti.

U travnju 2020. taj je udio bio 87 posto. Znanstvenici pritom i dalje uživaju više povjerenja od mnogih drugih javnih skupina. Obje su činjenice važne: povjerenje je većinsko, ali pad u odnosu na početak pandemije nije nestao. Izvor: Pew Research Center.

Ti američki podaci ne opisuju automatski Hrvatsku, niti sami dokazuju što je uzrokovalo promjenu. Ipak, dovoljno jasno pokazuju zašto visoku trenutačnu razinu povjerenja ne treba predstavljati kao odgovor na svako pitanje o njegovu narušavanju.

Slično vrijedi za Rudanovo pozivanje na svakodnevno oslanjanje ljudi na tehnologiju i medicinu. Čovjek može vjerovati da će ga avion sigurno prevesti i istodobno tražiti objašnjenje neke epidemiološke odluke. Može potražiti liječničku pomoć i sumnjati u način na koji je vlast javnosti predstavila određenu mjeru. Korištenje znanstvenih postignuća ne daje odgovor na svako pitanje o vjerodostojnosti institucija.

U tome je slabost takve obrane povjerenja: različite se stvari svode na isto mjerilo, pa konkretan prigovor ostaje bez konkretnog odgovora.

Tko pita kako je donesena određena odluka ne mora prvo dokazivati da priznaje postojanje znanosti. A znanstvenik koji na pitanje o povjerenju odgovara uspjesima tehnologije još nije odgovorio na prigovor o transparentnosti, interesima ili pogrešnoj preporuci. Tu je trebalo postaviti potpitanje. Uljudnost prema gostu ne zahtijeva prihvaćanje zamjene teme.

Samokorekcija ne ukida odgovornost

Druga važna tema jest znanstvena samokorekcija. Mogućnost da se pogreška otkrije i ispravi jedan je od razloga za povjerenje u znanstvenu metodu. Ali za javnost je važno i koliko ispravak traje, tko ga pokreće te što se događa s odlukama donesenima prije njega.

Povučen rad ili promijenjena stručna procjena ne odgovaraju sami po sebi na pitanje je li vlast promijenila svoju odluku, je li objasnila razloge i je li procijenila posljedice. Znanstvena samokorekcija i javna odgovornost povezane su, ali jedna ne zamjenjuje drugu.

U tekstu „Neka visi Pedro” bavili smo se upravo tom razlikom. Među primjerima je slučaj Surgisphere: objava i povlačenje rada u Lancetu, nakon kojega je i uredništvo preispitalo svoj recenzentski postupak. Lancetov osvrt „Learning from a retraction” važan je upravo zato što pokazuje obje strane: sustav je propustio problematičan rad, a potom proveo korekciju.

Povlačenje nije dokaz da znanost ne funkcionira. Ali naknadni ispravak ne briše prethodni propust niti oslobađa odgovornosti one koji su se pozivali na autoritet objavljenog rada.

Jednako konkretan primjer institucionalnog nadzora jest britanski pregled odluka o nereanimiranju tijekom pandemije. Care Quality Commission zabilježio je zabrinjavajuće postupke, uključujući prijavljene paušalne odluke i probleme s uključivanjem pacijenata u odlučivanje, te zatražio poboljšanja i nadzor.

Nije utvrdio jedinstven nacionalni paušalni pristup. Upravo ta preciznost čini nalaz ozbiljnim: postoje određeni propusti, odgovorne ustanove i preporuke za ispravak. CQC: pregled „Protect, respect, connect”.

To nisu dokazi da se isto dogodilo u Hrvatskoj. To su razlozi da se pita kako su slični rizici provjeravani kod nas. Za takvo pitanje ne treba čekati da novinar unaprijed dokaže cijeli slučaj. Upravo se pitanjima i dostupnim dokumentima provjerava postoji li slučaj.

Što je Rudan mogao objasniti

Tu je razgovor mogao postati posebno vrijedan. Rudana se moglo pitati koje je vlastite procjene promijenio, na temelju kojih podataka i kako je to objasnio javnosti. Promjena mišljenja uz nove dokaze može biti znak stručne odgovornosti. Upravo zato vrijedi čuti konkretan primjer, uključujući početnu pogrešku ili neizvjesnost.

I njegovu razliku između političkih ciljeva i stručnih savjeta trebalo je razraditi. Davanje preporuke nije samo po sebi preuzimanje političke vlasti. Ali građani imaju pravo razumjeti gdje je u stvarnom radu Savjeta završavala stručna procjena, a počinjala odluka koja uključuje društvene troškove, prava i različite interese.

Za takvo pitanje ne treba unaprijed proglasiti sukob interesa. Treba tražiti transparentnost: kako su se mogući interesi prijavljivali, kako se postupalo kada bi se pojavili i što je od toga bilo dostupno javnosti.

Isto vrijedi za Rudanov primjer duhanske industrije i njezina utjecaja na znanstvenu raspravu. Pouka takvog primjera mora vrijediti dosljedno. Financiranje, profesionalni interesi i blizina vlasti legitimni su predmeti provjere i kada se odnose na institucije koje nose službenu poruku. Industrijski interes ne dokazuje da je nalaz pogrešan, kao što stručna titula ne dokazuje da je preporuka ispravna. Gledatelj je zaslužio čuti kako gost taj standard primjenjuje u području u kojem je sam javno djelovao.

Posebno je važno pitanje javne komunikacije. Jesu li građani dobivali dovoljno jasnu razliku između utvrđenog, vjerojatnog i nepoznatog? Je li pojednostavljivanje radi razumljivosti katkad prešlo u predstavljanje nesigurne procjene kao izvjesnosti? Kako je savjetnik postupao kada je zahtjev za jednostavnom porukom bio u napetosti sa složenošću dokaza? To su pitanja o profesionalnoj odgovornosti. Opći poziv na povjerenje ne može ih zamijeniti.

Fauci, Pedro i provjera autoriteta

Pročitajte našu analizu o Fauciju i odgovornosti institucija: Neka visi Pedro: je li Fauci pandemijski Pedro? U članku su navedeni izvori i obrazloženja naših zaključaka, dostupni čitateljima za provjeru.

Poveznica s Faucijem ovdje je vrlo konkretna. Američki Senat održao je 29. srpnja 2026. saslušanje Anthonyja Faucija, što potvrđuje službena stranica nadležnog odbora. Samo održavanje saslušanja ne potvrđuje optužbe iznesene u političkoj raspravi. Pokazuje, međutim, da se ugled i nekadašnja funkcija javnog autoriteta mogu staviti pred institucionalna pitanja.

Ne tražimo da televizijski studio postane sudnica. Tražimo da mogućnost provjere, vidljiva i na toj razini, ne nestane čim se pred domaćim kamerama pojavi ugledan sugovornik. Teško je uvjerljivo govoriti o otvorenosti znanosti, a pritom ne otvoriti njezinu primjenu u vlastitom savjetodavnom radu.

Hrvatska pitanja koja ostaju otvorena

Postoji i konkretan parlamentarni kontekst. Sabor nije donio odluku o osnivanju istražnog povjerenstva o radu Stožera i drugih nadležnih institucija ni 27. listopada 2023. ni 12. srpnja 2024..

To ne dokazuje prikrivanje i ne znači da nijedan drugi oblik nadzora nije postojao. Znači da dva prijedloga takve parlamentarne istrage nisu dobila potrebnu potporu. Pitanje kakvu bi neovisnu evaluaciju pandemijskog odlučivanja Rudan podržao zato bi bilo posve konkretno i opravdano.

Ako smo se u pojedinim odlukama oslanjali na strane institucije i preporuke, javnosti treba pokazati koje smo preporuke preuzeli, na kojim dokazima i kako smo ih prilagođavali domaćim okolnostima. Pozivanje na međunarodni autoritet ne ukida domaću odgovornost. Naknadno otkriven strani propust ne dokazuje automatski hrvatski, ali opravdava provjeru postoji li ista slabost u našem postupku.

Tu se vraćamo temeljnoj misli teksta „Neka visi Pedro”. Usredotočenost na jednog čovjeka može ostaviti institucije neispitanima. Isti učinak može imati i razgovor koji pojedinca uzdiže iznad konkretnih pitanja: dok se potvrđuje njegov ugled, izvan rasprave ostaju postupci savjetovanja, odlučivanja i nadzora u kojima je sudjelovao.

Jedan obrazac nudi žrtvenog jarca, drugi nedodirljiv autoritet. Ni jedan ne daje javnosti potreban uvid u rad sustava.

Sedam pitanja koja HTV nije postavio

U takvom razgovoru nedostajala su pitanja poput ovih:

1. Koju ste svoju pandemijsku procjenu promijenili i koji su vas dokazi na to naveli?
2. Koje preporuke Savjeta danas smatrate pogrešnima ili nedovoljno obrazloženima?
3. Kako ste razlikovali ono što se znalo od onoga što se tek pretpostavljalo i kako ste tu razliku prenosili javnosti?
4. Gdje je u radu Savjeta završavao stručni savjet, a počinjala politička odluka?
5. Kako su se razmatrale razlike u riziku i moguće štetne posljedice pojedinih mjera?
6. Kako su se prijavljivali mogući sukobi interesa i je li taj postupak bio javno dostupan?
7. Kakvu biste neovisnu provjeru pandemijskog odlučivanja danas podržali?

Ni jedno od tih pitanja ne pretpostavlja krivnju. Svako gostu ostavlja prostor da objasni, ospori premisu ili pokaže dokumente. Upravo bi odgovori omogućili gledateljima da njegovu ulogu procjenjuju prema nečemu konkretnijem od ugleda i akademskih titula.

Isti kriterij mora vrijediti i za ovaj tekst. Kritika institucija ne oslobađa kritičara obveze dokazivanja. Zato ovdje ne preuzimamo svaku tvrdnju iz ranijeg članka o Fauciju kao utvrđenu činjenicu. Zadržavamo njegov temeljni zahtjev: provjeru postupaka i institucija, uz spremnost da ispravimo i vlastite pogreške.

Ugled nije zamjena za odgovornost

Javna televizija može poštovati gosta i postaviti mu neugodno pitanje. Štoviše, ugledan gost koji govori o povjerenju trebao bi dobiti priliku pokazati kako se nosi s provjerom vlastitih zaključaka.

Uredništvo, naravno, bira opseg razgovora. Nijedna emisija ne može otvoriti sve. Ali kada su tema povjerenje i odnos znanosti prema društvu, a gost sudionik pandemijskog savjetovanja vlasti, njegova je tadašnja uloga izravno relevantna. Njezin potpuni izostanak nije sitna urednička praznina.

Izostavljen je upravo prostor u kojem bi opća načela gosta mogla biti provjerena na konkretnim odlukama.

Zato takav razgovor smatram čuvanjem autoriteta od provjere. To je ocjena učinka emisije, a ne tvrdnja o tajnom dogovoru. Gledatelj je dobio poruku o razlozima za povjerenje, bez usporedivog prostora za pitanja o odgovornosti. HTV je mogao otvoriti tu raspravu. U ovom razgovoru nije je otvorio.

Od Rudana se nije moralo tražiti priznanje krivnje. Trebalo ga je pitati što je naučio, gdje je pogriješio i što bi danas učinio drukčije. U razgovoru o povjerenju upravo su ta pitanja nedostajala.

Napomena o izvorima: izvor analize jest gostovanje Igora Rudana u emisiji „Razgovor s razlogom”. Izjave su parafrazirane, bez doslovnih citata. Ostale poveznice upućuju na izvještaj Pewa, objave Vlade i Sabora, stranicu američkog senatskog odbora te izvore o znanstvenom i regulatornom nadzoru. Ocjene uredničkog postupka autorski su komentar. Stanje na dan: 11. listopada 2026.