Peticija protiv novih nameta: kad Vlada inflaciju “liječi” tako da kažnjava one koji rade

---

Potpišite peticiju protiv novih nameta obrtnicima, poduzetnicima i iznajmljivačima. Link https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSc4Edcc6K91lwdkxaekrCJSN0hvSmF8VgBWhAUDFjCIS8chpA/viewform

Ovo nije peticija protiv države.
Ovo je peticija protiv loše države.

Protiv države koja najprije svojim odlukama diže troškove, zatim se čudi inflaciji, a onda račun ispostavlja upravo onima koji još nešto stvaraju: malim poduzetnicima, obrtnicima i iznajmljivačima.

Krenimo redom.

Dr. Neven Vidaković u svojoj analizi Vladinih novih antiinflacijskih mjera vrlo jasno pokazuje ono što se u službenim prezentacijama pokušava zapakirati u tehnički jezik: Hrvatska inflacija nije pala s neba. Ona nije samo posljedica vanjskih šokova, rata, Europe, tržišta ili zlih trgovaca. Prema njegovoj analizi, Hrvatska godinama ima višu inflaciju od eurozone, iako smo upravo euro uvodili pod obećanjem stabilnosti cijena. To je već prvi hladan tuš za službeni narativ.

A sada ključni dio.

Vlada se danas predstavlja kao vatrogasac, a iz same analize proizlazi da je u mnogim segmentima bila piroman. Vidaković posebno ističe da su administrativno određene cijene — dakle cijene na koje država izravno ili neizravno utječe — jedan od najvećih doprinosa ukupnoj inflaciji. Drugim riječima: država podiže cijene, a zatim izlazi pred javnost s mjerama protiv inflacije koju je sama hranila. To nije antiinflacijska politika. To je politički teatar s računom za publiku.

Zato svakako pogledajte cijelu analizu dr. Nevena Vidakovića. Link https://www.youtube.com/watch?v=KKnayUFe98g

Ne zato da biste čuli još jedno mišljenje, nego zato da vidite kako se službena prezentacija može rastaviti hladno, logično i bez navijačkih naočala.

Posebno je problematično što se sada ponovno udara po malima.

Paušalni obrtnici, mali poduzetnici i obiteljski iznajmljivači nisu uzrok inflacije. Oni nisu tiskali novac. Oni nisu dizali administrativne cijene. Oni nisu vodili proračunsku politiku. Oni nisu projektirali ekonomiju ovisnu o EU fondovima, građevinskom ciklusu i potrošnji. Ali sada bi upravo oni trebali platiti cijenu promašenog modela.

To je stara metoda.

Najprije sustav napravi problem.
Zatim proglasi krizu.
Zatim uvede “nužne mjere”.
Zatim račun pošalje onima koji imaju najmanje političke moći.

U prijevodu: mali plaćaju, veliki objašnjavaju.

Vidaković upozorava i na porez na “prekomjerne profitne marže”, što je izraz koji zvuči popularno, ali ekonomski opasno. Jer tko određuje što je “prekomjerno”? Birokrat? Ministarstvo? Politička prezentacija? Profit može biti rezultat štednje, ulaganja, boljeg poslovanja, veće produktivnosti ili rizika koji je netko preuzeo onda kada država nije preuzela ništa. Ako se uspješnog poduzetnika kažnjava zato što je uspješan, onda to više nije tržišna ekonomija. To je centralno planiranje s modernim fontom i PowerPoint prezentacijom.

Još je veći apsurd odnos prema iznajmljivačima.

Godinama se ljude poticalo da ulažu u nekretnine, turizam i apartmane. Godinama je upravo turizam bio jedna od glavnih grana hrvatske ekonomije. A sada, kada su ljudi uložili vlastiti novac, preuzeli rizik, adaptirali kuće, dizali kredite i pokušali zaštititi štednju od inflacije, država ih tretira kao problem. Vidaković s pravom upozorava da takva politika kažnjava sektor koji je država godinama sama gurala kao razvojni oslonac.

To nije ozbiljna politika.
To je mijenjanje pravila usred utakmice.

Peticija zato traži ono što bi u normalnoj državi trebalo biti minimum: bez povećanja troškova većih od 10 posto godišnje, bez novih administrativnih obveza bez procjene učinka, bez novih nameta bez stvarnog dijaloga, te uz partnerstvo, predvidivost i razmjernost.

To nisu revolucionarni zahtjevi.

To su zahtjevi za elementarnu pristojnost države prema ljudima koji rade.

Jer kada se malom obrtniku digne trošak, on nema luksuz velike korporacije. Ne može zaposliti odjel za regulatorne odnose. Ne može lobirati u Bruxellesu. Ne može prebaciti milijune iz jedne bilance u drugu. On može samo raditi više, dignuti cijenu, smanjiti uslugu, otpustiti radnika — ili zatvoriti vrata.

A kada mali zatvore vrata, država ne dobiva više.
Dobiva manje.

Manje radnih mjesta.
Manje usluga.
Manje izbora.
Manje poreznih prihoda.
Više sive zone.
Više nezadovoljstva.

I onda će ista ta država ponovno održati konferenciju za medije i reći da treba nova mjera.

Zato ovu peticiju treba potpisati.

Ne zato što će jedna peticija preko noći promijeniti državu. Neće. Država se ne mijenja kao zavjesa u dnevnom boravku. Ali svaka peticija, svaka javna reakcija i svaki potpis šalju poruku da ljudi nisu samo statistička masa kojoj se mogu beskonačno dodavati novi nameti.

Potpisom podržavate razumne poreze, stabilna pravila i pošten odnos prema onima koji rade.

Zato još jednom: potpišite peticiju protiv novih nameta obrtnicima, poduzetnicima i iznajmljivačima. Link https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSc4Edcc6K91lwdkxaekrCJSN0hvSmF8VgBWhAUDFjCIS8chpA/viewform

I pogledajte analizu dr. Nevena Vidakovića.
Jer prije nego što prihvatimo novo “rješenje”, moramo razumjeti tko je i kako proizveo problem.